Niko se slomio: Cicek moj, ne bumo se lagali. Pokazal si mi i kako zafeštati. Volimo te...
Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata tako, ti to znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet, rekao je Niko Kranjčar...
U suzama, u majici 'ponosan sam kaj sam Purger', Niko Kranjčar se popeo na pozornicu, pogledao prema gore i po posljednji put se oprostio od Cice Kranjčara. Od svog Ciceka, svog idola, uzora. Svog tate.
Stotinjak uzvanika okupilo se na komemoraciji u hotelu Westin kako bi se oprostilo od velikog Zlatka Cice Kranjčara koji nas je u ponedjeljak napustio. Redom su govorili predsjednik Dinama Mirko Barišić, legendarni Ćiro Blažević, Zorislav Srebrić, ali sve je posebno dirnuo govor njegova sina Nike Kranjčara.
- E moj Cicek. Gle, znam da me sad gledaš u nekoj nebeskoj karaki, zajedno sa svojim prijateljima i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da budem javno intiman jer znaš koliko to ne volim. Baš si odlučio otići gore kad su se otvorile terase kafića. Bio si svima idol, zvijezda vodilja, prijatelj, pojam gospodštine i dobri duh našeg grada. To sve znaš. No ono što ne znaš da ćeš to sve ostati jako dugo. Sjedim jučer na balkonu i promatram dolje onaj oltar kojeg su navijači napravili, ispred naše zgrade. Ne vidi me nitko, ali vidim malu curicu koja prilazi lampionima i stane. Ode kod tate i pita ga tko je bio ovaj striček. I tata krene. Cicek moj. Bake, djedovi i roditelji ovih dana objašnjavaju tko si i što si bio. Bio si maskota i ljubimac svojih Zagrepčana i Zagrepčanki. I svih ljudi koji su voljeli naš Dinamo. Znaš kaj, meni si bio tata - rekao je Niko Kranjčar u emotivnom i predivnom govoru kojim je rastužio sve. Nema te osobe koja nije pustila suzu.
Cico mu je bio životni uzor i idol. Uživao je kao dijete u tatinim briljantnim partijama i sam se navukao na nogomet. Učio je uz njega, pokupio je njegove najbolje osobine i postao kao tata po mnogočemu. Po nogometnom majstorstvu, po gospodštini.
- Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata tako, ti to znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet ne forsirajući me. Pustio si me da se borim i da si ucrtam svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje i poštovati tuđe. Naučio si me kako biti Purger i Hrvat. Najveća životna lekcija koju si mi dao je bila da su svi na ovom svijetu jednaki. Da svima treba dati pažnju, vrijeme i pomoć. Osmijeh. On ništa ne košta, je li tako? Vodeći me na sva druženja s tvojom generacijom 82' pokazao si mi što znači nekome biti prijatelji. Kao čovjeka nekoga iskreno voljeti i dati sebe bez zadrške. Čuj, ne bumo se lagali, pokazal si mi kak se provesti, kak zafeštati, zakartati i kak živjeti, Cicek moj. Ti živiš u ovome trenutku u svima nama. Ne brini, ne bum sada prepričaval anegdote iz tvoje generacije koje sam slušao za stolom. Neću ponavljati tvoje uspjehe, da si bio šmeker i fakin, sa zaraznim osmijehom koji osvaja na prvu. Ne bum ti rekel koliko boli da nisi tu i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći ovo. Hvala ti na ljubavi i podršci u svim mojim teškim trenucima, a tebi možda najtežima u životu. Ti nisi otišao jer si u svima nama previše. Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te svi. Od sveg ti srca hvala, tvoj sin - završio je emotivni Niko koji je nakon govora otišao poljubiti majku Elviru.
Pokop legendarnog Cice je u 15 sati u Aleji velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.
