Često slušamo svećenike, političare, znanstvenike i povjesničare koji govore da se žrtva hrvatskoga naroda iz Domovinskoga rata mora znati dostojanstveno obilježavati, isticati i čuvati. No, nije protekao niti puni mjesec dana od kako smo obilježili 28. obljetnicu pada Vukovara i prisjetili se nadljudske žrtve napaćenoga vukavarskoga puka, a već danas mnogi se ponašaju kao da se sve to dogodilo daleko od nas. Politička i svakovrsna strujanja nas pozivaju da pokažemo miroljubivost i pružimo ruku drugoj strani. No, prema onomu što se moglo protekloga tjedna čuti u Saboru RH a tijekom  rasprave o prijedlogu Zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskoga pijeteta, ta druga strana ne samo da ruku ne pruža, nego stalno podmeće “kukavičije jaje” i sebe prikazuje kao žrtvu.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Raspravljajući o Prijedlogu Zakona neovisni zastupnik Ivica Mišić je na početku svoje rasprave konstatirao kako je  Zakon treba biti donesen mnogo ranije, ali i da je dobro došao pa makar to bilo  i danas.

– Gledajući danas Vukovar, a poznavajući kakav je to grad bio prije Domovinskoga rata čovjek ne može niti zamisliti a kamoli izreći, kakav se zločin dogodio u ovom  dijelu svijeta. Sve je porušeno, pobijeno, rastjerano… Ne može to ne boljeti normalnog čovjeka pogotovo branitelje, jer su tamo ostavili svoje prijatelje,  dijelove svojega tijela, kaže Mišić i napominje kako se često govori o njemačkom fašizmu, a svi zaboravljaju da se u Vukovaru dogodio srpski fašizam.

– Ovdje u ovom našem Saboru ima kolega koji zagovaraju antifašizam. Treba ga zagovarati, ali ne smije se zaboraviti fašizam koji je počinjen u Vukovaru. Ovo govorim kolega kojima smeta hrvatski Vukovar., onima kojima smeta slobodna Hrvatska, jer sloboda se kosi sa srpskim fašizmom. Ne govorim ja ovdje o srpskom narodu u cjelini, nego o onima koji podržavaju one koji su pobili ljude, željeli uzeti Slavoniju i pripojiti nekom drugom, istakao je Mišić i napomenuo kako se danas priča o siromašnoj Slavoniji:

–  Slavonija jeste siromašna. To osobno mogu potvrditi jer živim u njoj. No, postavlja se pitanje zašto je Slavonija siromašna. Ne, ne zato što Slavonci nisu vrijedni ili što ne znaju raditi, nego zato što su bili prognani i zato što su bili izloženi srpskom fašizmu, napomenuo je Mišić i komparirao stanje hrvatske nacionalne manjine koja živi u Srbiji i srpske nacionalne manjine koja živi u Hrvatskoj.

– Kako bi bilo lijepo vidjeti da se naši Hrvati u srbiji osjećaju kao Srbi u Hrvatskoj. Ogromna je razlika između onoga što Srbi ovdje dobivaju a neki od njih činili su zločine i onoga kako se ponaša prema našoj manjini u Srbiji, a tamo ljudi nisu učinili ništa. Danas u Vukovaru kako sam čuo samo 12.000 ljudi radi od 29.000 koliko ih tamo stanuje. Urađene su lijepe zgrade, ceste. Vukovar je sve to zaslužio. Zaslužila je cijela Slavonija, ali nažalost u zadnjih 20 godina okrenuta su joj leđa, rezignirano je istakao Mišić i ponovno napomenuo problem hrvatske željeznice:

– Imamo željeznicu i od Vinkovaca do Zagreba putujemo po četiri sata, a prije 30 godina putovali smo samo dva i pol. Zašto je to tako? Posljednje četiri godine promatram rad ove Vlade i vidim da se zalažu, ali osobno smatram da je to sada pomalo i kasno.  Slavonija nam jeo stala prazna. Djeca odlaze. Standard nije onakav kakav je bio. I po pitanju spomenika u Vukovaru stanje nije dobro riješeno.  Hrvatske spomenike stalno oštećuju i pišu “četiri S”, a to je isti znak kao što su ga pisali i oni iz 1991. godine. Ima i četničkih spomenika koji tamo još uvijek stoje. To je, po meni, kritika državi. To se davno trebalo riješiti, jer četnici u Vukovaru pa i na spomenicima nemaju što tražiti. Ne spominju se naši logoraši. Možemo li se prisjetiti samo onih kolona sa starcima i djecom kad je Vukovar okupiran? Sjetimo se žrtava naših ljudi po Srbiji u logorima kao što je bio u Strajićevu. Ni danas Srbija o tome ne želi razgovarati. I vidimo da taj isti narod koji nas je napao 1991. godine opet provocira na razne načine, kazao je Mišić te napomenuo kako je i mirna reintegracija jedno veliko djelo predsjednika Franje Tuđmana, ali srpska strana ni to ne poštuje.