U Trstenom je danas svečano obilježena 28. obljetnica podizanja spomen-obilježja, te 33. obljetnica deblokade Golubova kamena – ključne strateške točke u obrani juga Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Ovo okupljanje održano je u znak poštovanja prema 36 poginulih branitelja iz Imotske krajine, koji su svoje živote dali na dubrovačkom bojištu braneći slobodu hrvatskog juga.

U sklopu svečanosti okupljenima se obratio gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, istaknuvši neizbrisiv trag koji su imotski branitelji ostavili u obrani grada i hrvatske slobode.

– Slomljeno je krilo, ali pamti se let. Jedino je Hrvatska naš zavjet svet – rekao je gradonačelnik Franković. – Ove riječi simboliziraju žrtvu onih koji su pali, ali su nam ostavili ono što danas baštinimo – slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Ta sloboda nije darovana, već izborena hrabrošću i patnjom. Danas je naša dužnost njegovati kulturu sjećanja i prenositi istinu o Domovinskom ratu budućim naraštajima.

Uz gradonačelnika, obilježavanju su prisustvovali i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović, župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo te novoizabrani gradonačelnik Grada Imotskog Luka Kolovrat. Počast su odali i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ivan Budalić te predstavnik Ministarstva obrane Ante Damić.

– Na nama je danas da budemo dostojni njihove žrtve. Naša je zadaća čuvati ono što su nam ostavili. Neka im je vječna slava i hvala! – poručili su svi okupljeni.

Posebno emotivan bio je govor izaslanika predsjednika Sabora, Ivana Budalića, ujedno i bivšeg pripadnika 3. Imotske bojne:

– Teško je riječima opisati osjećaj kad ponovno staneš ovdje – među svojima. Sve je i dalje tu: slike, lica, tišina koja zna više od tisuću riječi. Nas iz 3. Imotske bojne nisu činile uniforme, nego ljudi. Braća. Oni koji su s tobom dijelili koru kruha, zadnju cigaretu, kap vode... Znali smo reći: ‘Ajde, brate, samo još ovu noć, pa ćemo kući’ – iako smo znali da je možda nećemo nikada više vidjeti.

Imotski branitelji su nas zvali tvrdima, divljima, pomalo ludima. Ali to je bila ona zdrava, sveta ludost – koja te tjera da staneš pred tenk jer znaš tko stoji iza tebe: tvoj narod. Tvoje srce.

Budalić se prisjetio i suborca koji je ranjen odbio otići s bojišta:
– „Neću ih ostavit. Neka mene ostave, ali ja njih neću.“ Takvi su bili naši Spartanci. Takvi su bili naši Imoćani.

– Želim da ih se ne sjećamo samo kroz suze, nego kroz ponos. Dokle god ih se sjećamo – oni žive. Naša današnja zadaća je drugačija, ali jednako sveta: prenositi istinu. Pokazivati mladima da sloboda nije dar, već izborena žrtvom. I da se domovina voli svaki dan – poštenjem, zahvalnošću i zajedništvom – zaključio je Budalić.

Nakon polaganja vijenaca ispred spomen-obilježja, služena je sveta misa zadušnica u crkvi sv. Vida. Time je još jednom izražena trajna zahvalnost i duboko poštovanje koje Dubrovnik, ali i cijela Hrvatska, gaji prema vitezovima iz Imotske krajine, čija je hrabrost uklesana u temelje naše slobode.