Obilježena 32. godišnjica pogibije pukovnika Marinka Bošnjaka

U subotu, 15. lipnja, obilježena je 32. godišnjica pogibije pukovnika Marinka Bošnjaka, koji je život izgubio 1993. godine na lokalitetu "Kokoška" iznad Kiseljaka, u sukobu s postrojbama Armije BiH.

U znak sjećanja, članovi njegove obitelji, suborci, predstavnici braniteljskih udruga, prijatelji te politički dužnosnici općine Kiseljak položili su vijence i zapalili svijeće. Opijelo je predvodio branitelj Pero Madžar.

Marinko Bošnjak poginuo je u 28. godini života, ali iza sebe ostavio je iznimno bogat i hrabar ratni put. U obranu Republike Hrvatske uključio se dragovoljno, kao pripadnik 1. gardijske brigade "Tigrovi". S izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini, 1992. godine, nastavio je braniti hrvatski narod na jajačkom i travničkom bojištu, a život je položio u rodnoj Lepeničkoj dolini kao dozapovjednik kiseljačke brigade HVO-a "Josip Ban Jelačić".

Njegovo znanje, vojničko iskustvo i stručnost bili su ključni u ustroju postrojbi HVO-a na području Kiseljaka, Kreševa i Fojnice. U čast njegovom doprinosu, preustrojem brigade “Josip ban Jelačić” nastale su dvije nove postrojbe: 94. pukovnija “Josip ban Jelačić” te 95. pukovnija, koja nosi njegovo ime – Marinko Bošnjak.

Na spomen-ploči na Gradskom groblju u Kiseljaku, posvećenoj svim poginulim hrvatskim braniteljima, stoji urezan podsjetnik:
„Ništa ne može zamesti trag onima što svjesno pristadoše da ih ne bude, da bi nas bilo.”

Podsjetnik na tragediju u Busovačkim stajama

Istog dana, samo tridesetak kilometara dalje, na Busovačkoj planini, dogodio se jedan od najtragičnijih događaja u ratu – pokolj u Busovačkim stajama. Humanitarni konvoj sastavljen od pedesetak konja, vodiča, civila i vojnika koji su iz Lašvanske doline preko planinskih vrleti donosili hranu, opremu i naoružanje u Sebešić – logističku bazu HVO-a – upao je u zasjedu Armije BiH.

Napad je izveden pješačkim oružjem, minobacačima i eksplozivnim napravama, a u krvavom masakru ubijene su 22 osobe i više od 20 konja. Nakon višesatne borbe, pomoć konvoju stigla je iz interventnog voda Brigade “Nikola Šubić Zrinski” iz Busovače i policijske postrojbe, prisilivši napadače na povlačenje. Ovaj događaj potpuno je prekinuo vezu Lašvanske doline s ostatkom zemlje sve do dolaska konvoja iz Hrvatske u prosincu 1993.