Od skladišta do klanja: Uspon i pad Gorana Hadžića

„PAMTI SE – Kako je skladištar postao srpski ratni zločinac“
Danas, 20. srpnja, obilježava se deseta godišnjica uhićenja Gorana Hadžića, posljednjeg haaškog bjegunca i jednog od najtraženijih ratnih zločinaca iz vremena Domovinskog rata. Njegovo uhićenje donijelo je kraj razdoblju nekažnjenosti i simboličan kraj njegove političke i kriminalne karijere.
Od skladištara do čelnog paradržave
Rođen 1958. u Pačetinu kraj Vinkovaca, Hadžić je prije rata radio kao skladištar u vukovarskom VUPIK-u. Član Saveza komunista, politički je aktiviran početkom devedesetih u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS). Godine 1990. postaje predsjednik SDS-a za Vukovar, a postupno i lider srpske pobune u istočnoj Slavoniji.
U rujnu 1991. samoproglašava se predsjednikom vlade Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, a od veljače 1992. do prosinca 1993. obnaša dužnost predsjednika samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK), da bi ubrzo izgubio primat pred kninskom strujom Milana Martića i Slobodana Miloševića.

Krvavi trag pravne države
Na hrvatskim sudovima osuđivan je u odsutnosti: 1995. za raketiranja Šibenika i Vodica, 1999. za zločine u Tenji (gdje su ubijene 23 osobe i uništena crkva), a 2002. optužen je u vezi sa ubojstvom gotovo 1 300 civila, uključujući egzekuciju oko 250 zarobljenika na Ovčari.
ICTY u Haagu podiže optužnicu protiv njega 2004. godine zbog “zajedničkog zločinačkog pothvata” s ciljem trajnog uklanjanja nesrba s velikih dijelova Hrvatske.
Rat na Plitvicama i u Borovu Selu
Već u proljeće 1991. Hadžić sudjeluje u incidentima koji pale iskre rata: jedan takav je okupacija Plitvičkih jezera krajem ožujka te krvavi događaji u Borovu Selu početkom svibnja — posljedica napada u kojem je poginulo 12 hrvatskih policajaca, događaj od kojega nikada nije odstupio archive.sensecentar.org.
Bijeg, Modigliani i kraj slobode
Bijegao je od 2004., skrivajući se u Srbiji – navodno u selu Krušedol – sve do 20. srpnja 2011., kada ga hrvatski i međunarodni istražitelji zarobe tijekom pokušaja prodaje Modigliani-jeve vrijedne slike. Put do Haaga time je zatvoren.
Suđenje, bolest i smrt
Na suđenju pred ICTY-em bio je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, no obrana je kasnije tvrdo osporavala njegovu upletenost. Suđenje je prekinuto u travnju 2016. zbog dijagnoze neoperabilnog tumora na mozgu. Privremeno je pušten, vraćen u Srbiju 15. travnja 2015. i preminuo 12. srpnja 2016. u Novom Sadu, ne dočekavši pravomoćnu presudu.
Goran Hadžić ostaje simbol mračnog razdoblja novije hrvatske povijesti: čovjek koji iz obornih skladišta došao na čelo paradržavne formacije, povezan s desecima masovnih ubijanja, protjerivanja i razaranja. Njegovo uhićenje prije deset godina označilo je kraj epohe nekažnjenosti i početak računa pred međunarodnim pravosuđem — objektiv koji je na kraju prekinut smrću prije presude.
PAMTI SE – jer svaki zločin koji počiva u tišini ostavlja trajan, bolni trag u kolektivnom sjećanju.



