PREMINUO JE PAPA: Zaredio ga Hrvat rodom iz Crne Gore, a ispovijedao Hercegovac — Evo tko je bio papa Franjo

U 88. godini života preminuo je papa Franjo, poglavar Katoličke crkve koji je na čelo Svete Stolice došao 2013. godine nakon povijesne ostavke svog prethodnika, pape Benedikta XVI.

Rođen kao Jorge Mario Bergoglio u Argentini, životni put pape Franje obilježen je skromnošću, jednostavnošću i blizinom narodu. Zanimljivo je da ga je za svećenika 1969. zaredio hrvatski biskup rodom iz Crne Gore – mons. Franjo Šeper, tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere i jedan od najutjecajnijih ljudi Katoličke crkve svog vremena.

Još jedna zanimljivost iz života pokojnog Svetog Oca veže ga uz Hercegovinu – njegov ispovjednik bio je hercegovački franjevac, fra Berislav Ostojić, koji ga je duhovno pratio tijekom njegovih mladih svećeničkih dana u Argentini.

Papa Franjo ostat će upamćen kao papa siromašnih, papa koji je Crkvu želio učiniti bližom malenima, ranjenima i marginaliziranima. Njegov pontifikat obilježile su brojne poruke mira, dijaloga i milosrđa, kao i hrabri koraci u reformi Vatikana te snažan naglasak na ekologiju i očuvanje stvorenoga svijeta.

Vijest o njegovoj smrti odjeknula je svijetom, a vjernici diljem planeta ujedinjeni su u molitvi zahvalnosti za njegovo služenje i naslijeđe koje ostavlja Katoličkoj crkvi i čovječanstvu.

Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak u Kući svete Marte, potvrdio je Vatikan nešto prije 10 sati. Pred vjernicima se posljednji put pojavio u nedjelju prilikom tradicionalne uskrsne čestitke Urbi et orbi, kad je vjernicima zaželio sretan Uskrs. "Draga braćo i sestre, s dubokom tugom moram objaviti smrt našeg Svetog Oca Franje. Jutros u 7:35 rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli svoj život posvetio je služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi", rekao je kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore

"Učio nas je živjeti vrijednosti Evanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najmarginaliziranijih. S neizmjernom Zahvaljujući za njegov primjer kao pravog učenika Gospodina Isusa, preporučamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Jednoga i Trojedinog Boga", zaključio je kardinal Farell. 

Jorge Mario Bergoglio, Isusovac iz Argentine i nekadašnji nadbiskup Buenos Airesa, bio je 266. nasljednik apostola Petra, odnosno papa katoličke Crkve. Prvi je u povijesti Crkve uzeo ime Franjo po svetom Franji Asiškom. 

Prvi papa isusovac

Imao je 76 godina kada je bio izabran za poglavara katoličke Crkve, a zanimljivo je da je bio prvi isusovac koji je izabran na tu dužnost, kao i prvi put da papa dolazi iz Latinske Amerike. Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant. 

Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u isusovački Red. U novicijat Družbe Isusove ušao je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969., a 22. travnja 1973. je položio svoje doživotne zavjete.

Ispovjednik Hercegovac

Zanimljivo je da ga je za biskupa zaredio argentinski Hrvat, rodom iz Crne Gore, a ispovjednik mu je bio franjevac rodom iz Hercegovine fra Berislav Ostojić. Naime, sveti Ivan Pavao II. ga je imenovao pomoćnim biskupom Buenos Airesa 20. svibnja 1992., a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina.

Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i argentinski Hrvat biskup Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak "kardinal siromašnih".

Sveti Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a za papu je izabran 13. ožujka 2013. nakon što je papa Benedikt XVI. odstupio s dužnosti. Bio je poznat kao izrazito skromna osoba, a po dolasku na papinsko mjesto nije nosio uobičajeni zlatni križ nego željezni. Bio je veliki navijač argentinskog nogometnog kluba San Lorenza de Almagra, a bio je poznat i po svom humoru. 

Pontifikat

Tijekom svog pontifikata često je putovao, a posebno se bavio socijalnim temama. Nastavio je živjeti u Domu sv. Marte, zajedno s ostalim svećenicima i gostima, koristeći jedan apartman za svoj život i rad, odbijajući se preseliti u renesansne i barokne glomazne i luksuzne prostore Papinske palače. Od samog početka Papa je u središte svoga pontifikata stavljao brigu za siromašne i izbjeglice.

Posjećivao je zatvore i prao zatvorenicima noge na Veliki četvrtak, pozivao je siromašne za svoj stol u Vatikanu i s njima jeo, primao rastavljene i ponovno vjenčane te im krstio djecu i s njima razgovarao, saslušao mnoge žrtve pedofilije, a svoja apostolska putovanja uglavnom je usmjerio prema dalekim i malenim zemljama, s uglavnom katoličkom manjinom. 

Crkvi je odredio put sinodalnosti, većem uključivanju laika u njezina tijela, a posebice žena. Od djetinjstva je imao problema s plućima te su mu morali ukloniti dio plućnog krila. U rimsku bolnicu Gemelli primljen je  14. veljače nakon što je nekoliko dana imao poteškoća s disanjem, a potom mu je dijagnosticirana obostrana upala pluća.