Masakr i protjerivanje Hrvata u jesen prije 28 godina: Iz srbijanskih zatvora u zamjenu za slobodu pušteni su zločinci i kriminalci koji su regrutirani u paravojne postrojbe i poslani u Hrvatsku

Rujan, listopad i studeni 1991. bili su mjeseci kad je Hrvatska krvarila, kad se rat eskalirao u svojoj najvećoj žestini, kad je srpski agresor ubijao i masakrirao sve pred sobom. 

Neprijatelju je bio cilj i etnički očistiti prostore koji su zacrtani u velikosrpskim ekspanzionističkim kartama. Izbrisati znakove postojanja Hrvata.

Masovni zločini nad civilima bili su skoro svakodnevni. Ovom prilikom navodimo ih tek nekoliko: 

Pokolj u Širokoj Kuli kraj Gospića gdje je na najstravičnije moguće načine ubijeno 34 ljudi među kojima i peteročlana obitelj, zatim pokolj u Novom Glinskom selu gdje su ubijene 22 osobe, pokolj u Baćinu gdje su raskomadana tijela 56 mahom žena i staraca bagerima zgurana u jame. Brutalna ubojstva i pokolj Hrvata u selu Lovas u listopadu 1991.

U pokoljima ni djeca nisu bila pošteđena. U Gornjim Jamama na Banovini zloglasni srpski Šiltovi su ubili djecu od 15, 10 i 9 godina, u selu Kostrići s u studenom pobili sve stanovnike, a najmlađih dvoje, od pet i dvije godine bili su braća .

Osim lokalnih Srba, civile su ubijali i masakrirali pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, pristigli iz Srbije samo s jednim ciljem. Eliminirati hrvatski živalj.

Morbidne okrutnosti ljudi patološki ovisnih o zločinu

• U osvit rata Slobodan Milošević dao je nalog Jovici Stanišiću da iz srbijanskih zatvora oslobodi sve vrste zločinaca, kriminalaca i huligana koji su uz zamjenu za slobodu pristali biti regrutirani u paravojne postrojbe i otići na bojišnice u Hrvatskoj. Naloženo im je da zločinima zatru svaki oblik života mitski neprijateljskog, hrvatskog naroda na teritorijima koje jugoslavenska vojska prethodno uspije okupirati. Predvođeni okorjelim zločincima, ljudima patološki ovisnima o zločinu, dolaskom na bojišta, sustavno su, od svojih nadređenih, poticani za iskazivanje morbidne okrutnosti- navodi Dušan Viro u svojoj knjizi Slobodan Milošević-anatomija zločina.

Miloševićev sotonski plan agresije, ističe, počivao je na usklađenom djelovanju 'JNA', pripadnika specijalne policije srpskog MUP-a, Službe državne bezbednosti i paravojnih eskadrona smrti.

Strategija napadna neprijatelja odvijala se svuda po istom obrascu. Obrambene crte i položaju Hrvatske vojske napadnuti su ratnim zrakoplovstvom i topništvom koji su s distance 'omekšavali' otpor branitelja, nakon čega nastupaju tenkovi uz potporu pješaštva koji trebaju slomiti otpor slabo naoružanih branitelja. Vojska probija barijere i slama otpor, a tad na scenu stupa paravojska. Ubojstva, pljačka i palež dio su rituala sustavnog etničkog čišćenja koji preživjelo stanovništvo tjera u egzodus, nakon čega paravojska 'osigurava' osvojena područja dok jugovojska vrši nova pregrupiranja s ciljem daljnjih teritorijalnih osvajanja - objašnjava Viro u svojoj knjizi.

Zločinci kao heroji koji vode pravedan rat

Srpski mediji veličali su, navodi, 'ratna junaštva' paravojnih postrojbi, a njihovi zapovjednici, bili su rado viđeni gosti najviših struktura Miloševićeva režima, ali i odaja najviših velikodostojanstvenika Srpske pravoslavne crkve.

Većina običnih Srba držala ih je oličenjem heroja koji vode pravedan rat. U inverziji koja je nastala u svijesti naroda zločinci su bili branitelji, pljačke, razaranja i okupacija predstavljali su oslobođenje, a agresor je postao žrtvom.Vodeći intelektualci uvjeravali su široke narodne slojeve da su za stvaranje Velike Srbije zločini i etničko čišćenje ne samo nužni, već i moralno opravdani jer su Srbi narod 'kome je sve ugroženo' - objašnjava Viro.

Povjesničar Jakša Raguž, sa Hrvatskog instituta za povijest, kaže kako su povodi za provedbu uništavanja stanovništva su mogli biti različiti, no cilj je uvijek bio isti.

 - Potpuno uništenje svih nesrba, genocid, kako bi se dobila potpuna etnička homogenost teritorija koji se namjeravalo uključiti u Veliku Srbiju - kazao je Raguž.