Okupacija Baranje 1991. – put od mitinga do etničkog čišćenja i otpora u Bilju
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Baranja je imala raznolik nacionalni sastav: 42% Hrvata, 25% Srba, 17% Mađara, 9% Jugoslavena i 7% ostalih. Unatoč brojčanoj većini Hrvata, upravo je taj prostor postao jednim od prvih ciljeva velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Pripreme za pobunu – od veljače 1991.
Pripreme za oružanu okupaciju započele su 6. veljače 1991. godine, kada je Srpska demokratska stranka (SDS), unatoč tome što je imala predstavnika u Hrvatskom saboru, zajedno sa Socijalističkom strankom Hrvatske i Srpskim pokretom obnove organizirala veliki miting u Belom Manastiru.
Miting, održan pod nazivom „protiv velike srpske zavere“, predvodili su govornici iz Srbije, a lokalni Srbi prikazivali su se kao „ugroženi od ustaša“. Od tog trenutka, po selima s većinskim srpskim stanovništvom u Baranji, počinju nicati naoružane straže, u kojima su rame uz rame stajali bradati četnici s kokardama i ljudi u partizanskim uniformama s petokrakama.
Šešelj i Paroški – huškački govori u Baranji
Jedan od sudionika tih događaja bio je Vojislav Šešelj, koji je kasnije svjedočio:
„Krajem aprila 1991. godine bio je miting srpskog naroda kod Belog Manastira. Iz Srbije smo bili Milan Paroški, ja i još neki ljudi… Hrvatski policajci su me tada kratko priveli, no šef policije Josip Reihl-Kir me pustio. Rekao sam im: ‘Kad ja vas budem hapsio, neću vas tako brzo puštati!’“
Milan Paroški, zastupnik u Skupštini Srbije, s govornice je poručio okupljenima:
„Ovo je srpska teritorija i Hrvatima mora biti jasno da su oni ovdje dođoši. Tko god vam kaže da je ovo njegova zemlja, taj je uzurpator i imate ga pravo ubiti kao kera pored tarabe!“
Zbog ovakvih govora i poticanja na mržnju, Vojni sud u Osijeku 1992. godine u odsutnosti je osudio Šešelja na 4,5 godine, a Paroškog i Ostojića na po četiri godine zatvora zbog izazivanja nacionalne mržnje i poticanja na pobunu.
Hrvatska proglašava neovisnost
Dana 25. lipnja 1991., nakon referenduma na kojem se više od 92% birača izjasnilo za samostalnost, Hrvatski sabor proglasio je neovisnost i suverenost Republike Hrvatske. Od tog trenutka, sukobi više nisu mogli biti tretirani samo kao unutarnja pobuna, već kao oružana agresija druge države.
Početak okupacije Baranje – 3. srpnja 1991.
Samo osam dana nakon proglašenja neovisnosti, 3. srpnja 1991. godine, Novosadski korpus JNA prešao je most kod Batine i ušao u Baranju. U koloni je bilo oko 60 tenkova, oklopnih transportera i kamiona punih rezervista iz Srbije i Crne Gore. Ubrzo su zauzeli ključne točke, uspostavljajući potpunu vojnu kontrolu.
Etničko čišćenje i zločini
Dana 22. i 23. kolovoza 1991., s područja Baranje protjerano je više od 25.000 ljudi hrvatske i mađarske nacionalnosti. Oni stariji koji nisu htjeli ili mogli otići – njih oko 200 – bili su mučki ubijeni.
Jedan od simbola otpora bio je Đuro Podboj, tehničar na odašiljaču Belje u Popovcu, koji je 23. kolovoza odbio napustiti objekt i spriječio emitiranje srpske propagande. Srpski teroristi su ga ubili na radnom mjestu.
Bilje – posljednji otpor u Baranji
Mjesto Bilje ostalo je posljednja neokupirana točka Baranje. Od 22. kolovoza do 3. rujna 1991. branila ga je Samostalna biljska satnija s tek 72 pripadnika. Nakon više od deset dana otpora, Bilje je palo, a Baranja u potpunosti završila pod okupacijom.
Sjećanje na branitelje Bilja
U ponedjeljak je u Bilju, u organizaciji Udruge veterana 3. gardijske brigade „Kune“ – Ogranak Baranja, održana komemoracija poginulim pripadnicima 3. gardijske brigade i svim žrtvama obrane Bilja 1991. godine, Žeko Mečeri (1963-1991), Miroslav Boljevac ( 1964-1991), Zdravko Herman ( 1962-1991.) i Josip Bulut ( 1967-1991) .
Obilježavanje je započelo svetom misom za poginule, nestale i umrle branitelje, nakon čega je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća u parku Hrvatskih branitelja.
Okupacija Baranje 1991. godine primjer je sustavne provedbe velikosrpske politike etničkog čišćenja. U samo nekoliko mjeseci, prostor s većinskim hrvatskim i mađarskim stanovništvom pretvoren je u poligon za agresiju na ostatak Hrvatske.
Unatoč nadmoćnoj sili JNA i srpskih paravojnih postrojbi, otpor branitelja Bilja i žrtva ljudi poput Đure Podboja ostaju trajni simboli hrabrosti i vjernosti domovini.
Foto: Facebook/ Udruga 3GBR Kune – Bilje
