OSILIO SE POSLJEDNJIH TJEDANA ‘VELIKI VOĐA’ PLENKOVIĆ! Opasnom porukom prešao granicu!

Osilio se posljednjih tjedana Veliki Vođa Andrej Plenković. Nakon što je temeljito počistio opoziciju unutar Hrvatske demokratske zajednice, marginaliziranjem iole desnijih članova, odlučio je ostvariti drugi dio svoje pred nešto više od četiri godine zamišljene agende. Nakon promjene HDZ-a, mijenjao bi on i Hrvatsku. Po svojoj mjeri, gdje bi njegova politika predstavljala jedino mjerilo i jedini dopušteni kriterij.

Sve što izlazi iz okvira njegove političke platforme – koja je u mnogim aspektima skrenula ne samo u liberalnu, nego i u lijevu opciju čiji su glasovi pridonijeli pobjedi HDZ-a na izborima – potrebno je pritom proglasiti desnim ekstremizmom i tako već na leksičkoj razini ekskomunirati iz javnoga prostora. Jasno je, naime, što znači kad predsjednik Vlade nekoga proglasi ekstremistom. To je jasna poruka medijima da toj osobi zatvore medijski prostor i protjeraju ju u svojevrsni medijski gulag.

U skladu s navedenim autokratskim tendencijama predsjednika HDZ-a – koji jednostavno ne može shvatiti da netko ne misli kao on, voljeni i dragi vođa kojemu se klanjanju partijski adlatusi – tragični događaj na Markovu trgu pred nekoliko tjedana učinio se kao savršena prilika za početak obračuna s neistomišljenicima kojima treba začepiti usta.

Samokritika mu je nepoznat pojam

I partijski drugovi u bivšoj Jugoslaviji imali su drugarsku samokritiku kad su se znali posuti pepelom po glavi. Nema toga kod voljenoga Vođe. Plenković ne vidi baš niti trunku svoje odgovornosti i odgovornosti vladajuće strukture za događaj na Markovu trgu i općenito stanje u Hrvatskoj. Kao samoljubivom narcisu Plenkoviću je samokritika nepoznat pojam. A ako nije kriva njegova vladajuća struktura koja po logici svari jedina može biti odgovorna, tko će biti drugi kriv, nego tzv. ekstremna desnica. Ti ekstremni desničari, pazite sad Plenkovićevu zamjerku, rekli su da može s HDZ-om, ali ne može s njim. On u tome vidi neprijeporni ekstremizam, iako je riječ o posve legitimnoj političkoj uvjetovanosti. Bolesni je to narcizam jedne osobe kojoj je samopreispitivanje misterij veći od Međugorja i Fatime zajedno. Proglasiti neslaganje s njegovom politikom ekstremizmom – e to je ekstremizam najgore vrste.

Na udaru represivnih organa svi koji će kritizirati Plenkovića?

U državi u kojoj silovatelji i dalje šeću Vukovarom, u kojoj zločini iz Domovinskog rata nisu kažnjeni, ali se vrijednosti Domovinskog rata godinama izruguju i provlače po blatu, u državi u kojoj ekstremna ljevica iz Sabora poručuje kako je trebalo pobiti više političkih neistomišljenika, u kojoj ljevica skopčana s naslijeđem bivšega totalitarnog sustava kontrolira političke i financijske tijekove, u toj i takvoj zemlji Plenković kao glavni problem i uzročnik radikalizacije vidi Domovinski pokret, Hrvatski tjednik i Bujicu.

Prema Plenkoviću u Hrvatskoj su formirana „gnijezda“ mržnje u koje će on, Veliki Vođa, i njegovi hrabri pobočnici – udarnici, najavljeno je, ući. A ta gnijezda mržnje su Domovinski pokret, Hrvatski tjednik i Bujica. Njih valja „istražiti“, kako je implicirao ministar Tomo Medved koji je svojedobno i sam bio vrlo blizak krugovima koji se okupljaju oko Hrvatskog tjednika i Bujice. Riječ je o totalitarnom diskursu i autoritarnim stremljenjima.

U svakoj demokratskoj državi oporba je tu da kritizira i iznosi vlastita mišljenja i stavove, a mediji imaju istu ulogu korektiva. U demokratskim državama se ne proziva medije i oporbu na način na koji je to učinio Plenković. Primijetili su to čak i lijevo-liberalni komentatori pa je tako Indexov kolumnist Neven Barković primijetio da je ministar Medved najavio progon oporbe i da je to zastrašujuće. Barković smatra da se otvara „opasnost da bi se na udaru represivnih organa mogli naći mnogi koji su se na ovaj ili onaj način usudili kritizirati Andreja Plenkovića“.

Učio je od najboljih

Plenković je po svojoj prirodi autoritaran tip koji ne trpi kritiku i drugačija mišljenja. Od tuda njegovo htijenje da zastupnicima Domovinskog pokreta (koje vrlo očigledno percipira kao glavne političke suparnike) i preostalim rijetkim neovisnim medijima začepi usta. Učio je od najboljih. Primjerice, od Edvarda Kardelja o kojemu je pisao maturalni rad. Tu su korijeni protudemokratskih nagnuća Velikoga Vođe. A tu je vjerojatno i korijen mržnje prema hrvatskim nacionalistima, tj. današnjim rječnikom govoreći – suverenistima. Suverenistička platforma Domovinskog pokreta, ali i spomenutih medija očito je trn u oku Kardeljeva učenika. A u tome mu vjerno sekundiraju i tzv. mainstream mediji. Ti mediji nikada se nisu usudili pitati Plenkovića išta o njegovu maturalnom radu ili o silovateljima koji šeću Vukovarom, ali posljednjih tjedana sustavno problematiziraju tobožnju ekstremističku poziciju Domovinskog pokreta i postavljaju pitanje – pazite sad – može li se ta stranka zabraniti zbog govora mržnje. Gdje Plenković migom, tu mediji skokom.

U svojem obračunu s Domovinskim pokretom, za koju se svrhu besprizorno sramotno koristi tragičan događaj s Markova trga, Plenković je potpuno ogolio svoj autokratski habitus. Osim što je potpuno neosnovano optužio političke neistomišljenike da su opravdavali napad na policajca pred zgradom Vlade (vjeruje li netko zaista da bi jedan Miroslav Škoro opravdavao bilo čije ubojstvo?!), Plenković je krenuo i u obračun na osobnoj razini. Nazivanje Miroslava Škore „klaunom“ je u povijesti mlade hrvatske demokracije neviđen prostački čin jednoga čelnika izvršne vlasti. U bilo kojoj normalnoj državi taj bi čin doživio bezuvjetnu osudu svih relevantnih faktora javnog mnijenja. No kad je u pitanju Škoro onda je valjda u pitanju jedina iznimka pa se tako može bez ikakve javne moralne osude i etičkog prijekora vrijeđati i njega i njegovu obitelj. A može se bez javne osude vrijeđati i ostale zastupnike Domovinskog pokreta, pa su tako nakon nazivanja Karoline Vidović Krišto „spodobom“, i to na javnoj televiziji, naglo zašutjele dežurne ljudskopravaške udruge. Domovinski pokret očito je trn u oku duboke države. Baš niti jedna politička opcija nije predmetom ovolike sustavne medijsko-političke-obavještajne difamacije.

Je li i Plenkovićev cilj uništiti desnicu u Hrvatskoj?

Vrijedi podsjetiti da je, prema kazivanju novinara Gordana Malića, bivši predsjednik Republike Ivo Josipović svojedobno u dosluhu s Ninoslavom Pavićem i bivšim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem napravio operativni plan uništenja hrvatske desnice. Čini se da se s ovim planom i današnjim Plenkovićevim pokušajem (najprije) leksičkog stavljanja oporbene „desnice“ u izvanzakonske okvire („ekstremistička gnijezda“) može povući branjiva paralela. Nakon što je „promijenio HDZ“, Plenković želi promijeniti i Hrvatsku, a ta se promjena, kao što je svojedobno najavio, odnosi na progon „ekstremizma“. Kardeljev učenik i bivši Titov gardist očito su na istome zadatku uz tu razliku što Plenkoviću u tome poslu asistiraju i brojne korisne budale unutar HDZ-a, stranke koje se nakon Tuđmanove smrti pretvorila u nakupinu bezličnih lovatora na sinekure i laku zaradu.

Stanimirović – da, Penava – ne = novi suverenizam

Ekstremizam je u Hrvatskoj rezerviran isključivo za desnicu, i to desnicu koja nema baš nikakve veze s ekstremizmom osim u glavama bivših Kardeljevih učenika. Ekstremizam, i to realnog tipa, koji mu donosi vlast HDZ-u ne smeta. A ime mu je SDSS. Kao što je poznato, osnivač te stranke je ratni zločinac Goran Hadžić, a bivši predsjednik te stranke, a i dalje vođa iz sjene, je notorni Vojislav Stanimirović. Riječ je o bivšem gradonačelniku Vukovara (nakon Ovčare i svih pokolja) i bivšem ministru u zločinačkoj vladi terorističke SAO Krajine. SDSS je izniknuo iz terorističkog gnijezda, a njegov današnji čelnik Milorad Pupovac i dalje konstantno provocira međuetničke konflikte. No Plenkoviću taj ekstremizam ne smeta. On prije svega i iznad svega prezire hrvatsku desnicu. Više i od bivših okupatora. Može i Stanimirovićeva stranka, ali bi Penavu rado izopćio iz javnog prostora To je taj tzv. „novi suverenizam“ koji je jednak nekadašnjem „novom patriotizmu“ kancelara Ive Sanadera. U svojoj biti, riječ je o dijaboličnoj negaciji suverenizma i patriotizma.

Plenković je vrlo poslušan tip kad su u pitanju veći gazde, pa mu tako u Bruxellesu ne smeta niti štipanje za stražnjicu. Zato komplekse uvjetovane tom briselskom submisivnošću liječi u Hrvatskoj gdje je čak i bahatost kancelara Sanadera mila majka za Plenkovićevu bahatost i patološki narcizam. On, naime, poručuje kako će izgraditi sanitarni kordon prema desnici, pri čemu posebno misli na Domovinski pokret.

Plenković je opasnom porukom prešao granicu

I dok se sve navedeno, pa i uvrede ad hominem, možda i može smatrati posljedicom insuficijencije elementarne pristojnosti (unatoč ušminkanome briselskom pozerstvu koje bismo mogli nazvati Andrejevim žanmišelizmom) postoji jedan element kojim je Plenković u svojoj bahatoj komunikaciji proteklih dana prešao granicu. On je, naime, obećao kako tzv. ekstremna desnica, a tu je prije svega mislio na Domovinski pokret, nikada ne će doći na vlast. To on, naime, obećava i daje jamstva. Riječ je o vrlo opasnoj poruci, posebno ako imamo na umu da ona nije izrečena iz središnjice HDZ-a, pa bismo ju mogli smatrati dijelom političkog natjecanja, nego iz Banskih dvora kao središta izvršne vlasti i moći koja ima debelog utjecaja i na represivne organe.

U demokratskoj državi niti jedan političar ne može obećati da druga politička opcija neće doći na vlast jer legalna jamstva za takvo obećanje jednostavno ne postoje. Takva su obećanja moguća jedino u autokratskoj i zločinačkoj državi u kojoj vladaju Plenkovićev učitelj Kardelj, Bakarić i slični tipovi koji su „problem“ drugačijeg mišljenja rješavali kundacima i drugim sličnim suptilnim metodama. A ta su vremena prošla.

Ako Plenković misli da će ušutkati političku oporbu i oporbene medije, tada je njegova politička karijera zakasnila trideset i više godina. To se je još moglo kad je mladi Plenković pisao maturalni rad o Kardelju, ali danas više ne prolazi. A i postavlja se pitanje što će o takvim autokratskim tendencijama reći u Bruxellesu kad ih se o tome obavijesti? Briselska pozlata Andreja Plenkovića mogla bi se naglo otopiti, iako narcisoidan kakav jest Plenković danas misli da ima sve konce u svojim rukama.

Stari Dubrovčani bili su iznimno pametni ljudi. Tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje, pjevao je Ivan Gundulić. Ili, da navodnome demokršćaninu prevedemo na biblijski jezik: „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“. To je uvijek bilo tako, pa će biti i u slučaju briselskog pozera Andreja Plenkovića.