Otvoreno pismo Mladena Pavkovića Rade Šerbedžiji

Opet se oglasio daroviti dramski umjetnik Rade Šerbedžija. Objavio je otvoreno pismo svom prijatelju notornom Borisu Dežuloviću i stao u obranu njegova sramnog, uvredljivog i klevetničkog  članka „Jebo vas Vukovar“. Smeta ga  što je ta „piščina“ srpskih medija i portala toliko silno napadan zbog svog teksta, koji „nije psovka nego vapaj u nebo!“.

Stoga je red da i mi odgovorimo „Lepom Radetu“, koji namjerno, bezobrazno i smrdljivo ponovno vrijeđa Hrvate, odnosno hrvatske branitelje.

Dakle, „Dragi Vaš Rade“.

Mnogi su mediji objavili tvoje otvoreno pismo u kojem ističeš kako ljudi ne mogu prepoznati Dežulovićevu literarnu montažu u „kojoj prividna psovka postaje preklinjanje da se od Vukovara, grada heroja i grada mučenika, prestane graditi mramorna grobnica, pretrpana obiljem grobljanskoga cvijeća i mirisa smrti, već da se taj lijepi grad na Dunavu okrene životu i da se njegovi stanovnici počnu osjećati u svome gradu kao oslobođeni i sretni ljudi, uživajući blagodati svakodnevnoga života i dijeleći svoje radosti, tuge i brige, koje sam život, već sam po sebi, donosi ljudima.“

Možeš li zamisliti „Lepi Rade“ da si to napisao recimo nekome u Izraelu, da  oni koji su preživjeli Auschwitz ili onima u Škabrnji, Voćinu, Lipiku, Saborskom i nizu drugih gradova i mjesta, „prestanu graditi mramorne grobnice“ već da dođu na janjetinu na Brijune, gdje ćeš im ti pjevati i glumiti poput Charlie Chaplina?

Tebi ni 30 godina nakon velikosrpske agresije očito nije jasno ni bistro što se događalo na ovim prostorima, koje si ti, kao dezerter i kukavica, napustio zajedno sa svojom obitelji odmah na početku stvaranja hrvatske države. Tek kad je sve bilo gotovo, vratio si se „pobjedonosno“   iz Amerike ili gdje si sve bio dok su drugi ginuli, i za „zasluge“ odmah dobio u Rijeci stan, posao, ali i (prije 21. godinu!)  i Male Brijune, drugi otok po veličini na Brijunima, koji je inače zatvoren za javnost, ali ne i za takve kao što si ti.

U svom otvorenom pismu Dežuloviću ističeš i kako „treba obilježavati to sjećanje na  stravične dane koje su grad Vukovar i njegovi stanovnici preživjeli te nesretne 1991. i na dostojanstven način podsjećati na sve (sic!) žrtve toga ratnog masakra, da se nešto slično nikada više nikome na svijetu ne ponovi“.

E, „Lepi Rade“, zamisli da si nešto slično napisao nekom Izraelcu, odnosno da si mu rekao kako oni trebaju obilježavati sjećanja na SVE žrtve ratnog razdoblja. Jel bi ti i oni za nagradu dali da godinama uživaš na jednom od njihovih najljepših mjesta? Ti ni nakon 30 godina od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku nigdje i nikada ne pišeš i ne govoriš tko je u Domovinskome ratu bio agresor, a tko žrtva?  Glumiš i pretvaraš se, kao „to nije važno“.

Kažeš kako je notorni Dežulović „bio hrabar čovjek i 1991. kada se odlučio, gotovo samoubilačkim činom otići u razoreni Vukovar!“, a namjerno prešućuješ kako je došao tamo i kako je tom prigodom bio „gost“ među srpskim četnicima, s kojima je navodno nakon okupacije ovog hrvatskog grada plesao i Žikina kola!

Pa, i ti si bio hrabar 1991. Em si glumio i pjevao u Srbiji, em si nakon toga podvio rep i otišao u svijet, iako si bio dužan braniti Hrvatsku, ako si ovdje bio prijavljen i ako se kao sada predstavljaš kao netko tko je zaslužan za hrvatsku kulturu.

Hrvatska, vjeruj nam, većeg glumca od tebe nije imala. A tijekom zadnjih godina ni pjevača. Ti si čudo od umjetnika! Oni u svijetu su te već odavno (raz)otkrili, pa te poslali natrag, da ovdje, da oprostiš, zajebavaš koga stigneš.

U Vinkovcima su te zamolili da ne pjevaš i ne glumataš u danima kad se Hrvati sjećaju što su doživjeli u velikosrpskoj agresiji, u danima kad si ti pjevao i glumio s ženom srpskog ratnog zločinca Arkana. U Americi, da si taliban, sigurno ti ne bi dozvolili da tamo nikada ne nastupaš. Kažeš: mladi te zovu! To pričaj nekom drugom, jer tebe osim Srba i Jugoslavena malo tko poziva, a i zna.

Pored toga, ako već živiš u Hrvatskoj, daj već jednom napiši „Hrvatska“, budi i ti hrabar kao tvoj Dežulović, pa odi i ti među preživjele recimo u Škabrnji (gdje su četnici Hrvate tenkovima gazili) i pjevaj im, kao što pjevaš i zabavljaš one u Beogradu ili Čačku.

Inače, to kako ti glumataš, to mogu samo ovakvi kakvi su razni dežulovići „iskovani od nekog posebnog čelika“.

Jadan si i bijedan.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)