Ovo više nije slučajnost: Hrvatska je u problemu! Nismo sve izgubili, ali ovako dalje ne ide

Razloga za nezadovoljstvo i analizu je puno, ali razloga za pljuvanje pod svaku cijenu – to sigurno ne

Priča ‘Nije dobro‘ nastavljena je u Njemačkoj. Svi smo razočarani. Igrali smo jedno neobično prvenstvo, tri utakmice u Mannheimu nijedna izgubljena, a opet šok kada nam je Austrija odnijela bod kao i kada smo na startu razbili Španjolsku i pomislili sad možemo sve. Ali, nažalost nismo mogli. Četiri utakmice u Kölnu – tri poraza i pobjeda nedovoljna za utjehu, samo za sretan put. To što smo dobili Njemačku ne smije nas zavarati, moramo inzistirati na odgovorima da nam se stvari ne bi ponavljale u nedogled. Razloga za nezadovoljstvo i analizu je puno, ali razloga za pljuvanje pod svaku cijenu – to sigurno ne.

E sad zašto se priča ponavlja ostaje ključno pitanje. Prvo su bile kvalifikacije za Tokio, krivi su nam bili Francuzi, a da nije bilo Francuza u Kölnu 2019. ne bismo ni igrali OI kvalifikacije. Dakle, s krivicom ne treba pretjerivati. Drugo je bio Egipat SP 2021., rekli su čudne okolnosti, onda je bio Euro 2022., rekli su da se to ne može ozbiljno gledati, jer su COVID 19 okolnosti bile presudne. Ajde… U Švedskoj 2023. više nisu bile presudne, pa smo izgubili do Egipta na startu tako da se nismo mogli opraviti do kraja natjecanja. To više ne može biti slučajno. Mi smo u problemu i svi su očekivali da će ga svojom odlučnošću koju je najavljivao Goran Perkovac uspjeti riješiti. No, od odlučnosti nismo vidjeli ni ‘o‘, pa smo prošli kako smo prošli, čak ni ne pokušavši isprovocirati sreću. Da li nismo mogli ili nismo htjeli, e to je pitanje čiji će odgovor dati sliku budućnosti Hrvatske reprezentacije, a budućnost sigurno neće biti ista kao što je današnjica. Jer, nema nekog posebnog smisla da bude tako…

E sad, svi bi htjeli na OI, svi bi htjeli biti dio SP u Hrvatskoj za godinu dana, a jesu li se svi spremni okrenuti i pogledati koliko su uopće tako nešto zaslužili prethodnih godina. Ne može to tako, reprezentacija je reprezentacija, ne može ovisiti o bilo čijoj volji i pitanjima stila ‘hoću – neću, da mi se – ne da mi se, ovo mi se sviđa – ovo mi se ne sviđa, s ovim se slažem – s ovim se ne slažem‘.

Kratko. Protiv Španjolske je bilo sjajno. Dobiti 10 razlike Španjolsku kakvu god je velika stvar i to je utakmica kao dokaz da ta momčad može napraviti velike stvari. No, upropastili smo sav taj kapital već u prvom sljedećem susretu protiv Austrije u kojem smo propustili dobiti dobivenu utakmicu, a imali smo +3. Kažu, događa se, OK. Onda je došla Rumunjska koja je slaba, protiv koje se nije trebalo posebno potrgati i mi smo ipak sretni, ali s prepolovljenim kapitalom, otišli iz Mannheima.

Onda smo spuštenog garda došli u Köln. Počeli s Francuskom, imali sve, Cindrić koji je među najiskusnijima je izgubio dvije lopte na kraju i izgubili smo bez ijednog pravog razloga. Nakon Francuske čekala je Mađarska, stara mušterija. Nabili smo se na njihovu obranu, svoju nismo imali, nismo imali rješenja, zaboravili smo mijenjati u 5-1. Zaboravili smo pokušati s dva pivota riješiti napadački problem, ništa nismo pokušali. Bili smo spori, Richard Bodo je zabijao osnovnoškolske golove prolazeći kraj naše obrane najjednostavnijom fintom na svijetu. Proslavili smo mađarskog vratara Bartucza. Tu smo pali totalno. Onda je došao Island na nuli, a mi makar smo imali jedan bod imali smo šansu s pobjedom sačuvati nadu u plasman u polufinale. No, mi to nismo mogli. Tolika količina nediscipline i grešaka rijetko se viđa kod jedne profesionalne momčadi koja o sebi ima visoko mišljenje. I onda još nitko se ne vraća u obranu, Elisson i Rikhardsson jure u kontru kao dva centarfora, alo momci… To je bio dokaz da smo ‘mrtvi‘, a Njemačka i tako više nije bila važna, jer je cijela priča došla kraju. A još je ispalo da je bolje i da izgubimo od njih da ne upropastimo i olimpijske kvalifikacije. Nismo trebali, dobili smo ih, lijepo je to, ali to ne smije prikriti problem. Problem treba riješiti.

E sad, zašto sve to? Zato što smo bili nespremni. Prvo fizički, drugo zdravstveno, treće taktički. Fizički se to vidjelo s Islandom i Mađarskom, taktički stalno, a zdravstveno, jer nismo predvidjeli viroze, cijepili se protiv gripe na vrijeme i tako spriječili što se moglo spriječiti. Zanimljivo kako Francuzi nisu nikad bolesni, Danci, Šveđani isto.

To što smo dobili s golamnima je stvar koju smo dugo čekali i najbolja je stvar za nas na ovom Europskom prvenstvu

Obrana nam je bila jako loša, broj primljenih golova to jasno pokazuje. 6-0 u novom ruhu se Načinovićem i Srnom tek se traži, osigurača za njih imali nismo. Ovisilo je samo o njihovom danu, a to je premalo. Našu 5-1 s Duvnjakom praktično nismo ni pokušali. Jako nam je u toj momčadi fali David Mandić koji je duša te reprezentacije, jer nitko ne ostavlja srce na terenu kao on. No, bili smo bez njega, Jelinić se isto teško nosi s kontinuitetom, jer prvi puta je u toj roli bio sam.

Golmani su bili najjači dio našeg Eura, oni su sigurno u svakoj utakmici odradili super posao i dali nam priliku koju mi nažalost nismo uspjeli iskoristiti. To što smo dobili s njima je stvar koju smo dugo čekali i najbolja je stvar za nas na ovom Europskom prvenstvu. To što je Kuzmanović napravio protiv Njemačke je senzacija.

Krila su nam također bila OK, desna posebno, lijeva na tom tragu. Korektno je i Kušan zamijenio Načinovića, i on je prvi puta bio na ovako velikom natjecanju. Šipić je bio, ali kao da nije, nismo znali što ćemo s njim, jer obrambeno nije na istoj razini kao napadački. Što s tim ubuduće?

Sredina nam je bila najveći problem, Duvnjak je igrao malo, imao virozu četiri dana, Cindrić je igrao puno i nije iskontrolirao nijednu situaciju kada je trebalo. Izgubio je i u prodornosti, teško je prolazio jedan na jedan protiv protivnika što je njegov najveći forte, a nije ga uspio na najbolji način zamijeniti ni Karačić. Utakmica protiv Njemačke pokazala je drugačije, ali to nije rješenje. Bez iskusnih igrača bilo je teško očekivati neki kontinuiran napredak na ovom natjecanju i može se postaviti pitanje da su na njihovom mjestu bili mlađi, bi li smo s tim izgubili ili dobili. U svakom slučaju puno više smo očekivali od naših glavnih igrača, a sigurni smo i oni sami od sebe.

Sada slijedi analiza, ona mora biti ekspresna, jer već za dva mjeseca očekuju nas kvalifikacije za OI u Parizu. Čekali smo ih na dosta turbulentnom prvenstvu i na srećom dočekali, jer europski vrh nije tako preširok da se moglo ubaciti previše onih koji mogu doći ‘pod krugove‘. Drugi su odradili posao za nas, ali u kvalifikacijama sigurno ga neće odraditi i zato moramo vrlo brzo znati s kime i na koji način ćemo napasti možda i najveći izazov godine. Da, kakvo god da imamo mišljenje u sebi, moramo znati i priznati da novim, a ne mladim dečkima treba kontinuitet, ali i čvrsta ruka koja će ih voditi do postavljenog cilja. To nije stvar prijateljstva, već posla. Odluke u tom smislu slijede u sljedećih nekoliko dana. Kontinuitet znače OI na kojima prošli puta nismo bili, znači SP kojem smo domaćini, a sa svim tim utakmicama i s pametnim potezima za godinu dana ćemo sigurno biti bolji. Ako odgovorimo sami sebi, jer ako ne odgovorimo na ovaj način sigurno – nećemo.