Pet veteranskih, četrdeset srpskih centara – gdje je logika?

Na jučerašnjoj sjednici Hrvatskog sabora, tijekom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, zastupnici Mosta Ivica Ledenko i Marin Miletić dali su načelnu potporu zakonskom prijedlogu, ali su istodobno upozorili na niz ozbiljnih pravnih, proceduralnih i sigurnosnih nedostataka koji bi, kako su istaknuli, mogli otvoriti prostor zloupotrebama, manipulacijama i dugotrajnim sudskim sporovima.

Zastupnik Ivica Ledenko naglasio je da Most pozdravlja namjeru države da dodatno zaštiti civilne žrtve Domovinskog rata, kao i smanjenje praga invaliditeta sa 60 na 20 posto. Međutim, upozorio je kako zakon u sadašnjem obliku ostavlja previše prostora za neujednačenu i netransparentnu primjenu.

„U načelu ćemo podržati ovaj zakon jer smatramo da je obveza Republike Hrvatske brinuti o civilnim žrtvama Domovinskog rata. No zakon sadrži niz ozbiljnih pravnih manjkavosti – od nedovoljno preciznih kriterija za dokazivanje statusa, preko slabe zaštite od zloupotreba, do nedostatne inkluzivnosti prava za dugoročne žrtve“, poručio je Ledenko s govornice.

Posebno je upozorio na sporni članak 5., kojim se iz prava predviđenih zakonom isključuju pripadnici neprijateljskih snaga i članovi njihovih obitelji. Problematičnom je ocijenio činjenicu da se ta odredba, kako je rekao, često primjenjuje paušalno i bez jasno definiranih dokaza.

„Članak 5. predviđa isključenje pripadnika neprijateljskih snaga, ali se u praksi provodi bez dovoljno čvrstih i nedvojbenih dokaza. To otvara prostor sudskim sporovima i neujednačenoj primjeni. Ako od 80 odbijenih zahtjeva čak 26 završi na sudu, onda to nije dva posto, nego gotovo svaka treća odluka“, upozorio je Ledenko, dovodeći u pitanje statističke podatke koje je ranije iznio državni tajnik.

Naglasio je i da zakon ne rješava ključno pitanje vjerodostojne provjere statusa stradalnika, osobito u mješovitim sredinama, te je ponovno pozvao na uspostavu registra agresora ili barem neovisnog i obveznog mehanizma provjere.

„Bez registra agresora ili neovisne provjere, rizik manipulacija u mješovitim zajednicama ostaje iznimno visok. Povjerenstva se često oslanjaju na izjave i dokumentaciju bez ozbiljne forenzičke analize, osobito kada je riječ o ozljedama starima i po 30 godina“, upozorio je.

Otvorio je i pitanje priznavanja medicinske dokumentacije nastale na tada privremeno okupiranim područjima Republike Hrvatske.

„Ako se priznaje isključivo medicinska dokumentacija izdana na području pod kontrolom Republike Hrvatske, što je s dokumentima nastalima na privremeno okupiranim područjima? I to je bio teritorij Republike Hrvatske i to pitanje mora biti jasno i precizno riješeno“, istaknuo je.

Ledenko je upozorio i na nejasnoće vezane uz moguće retroaktivne isplate prava, naglasivši da zakon ne daje odgovor hoće li se danas priznata prava isplaćivati za razdoblje od prije 30 godina, niti kako bi se u tom slučaju obračunavale kamate.

U nastavku rasprave zastupnik Marin Miletić dodatno je zaoštrio ton, poručivši da bi kvalitetan, jasan i transparentan registar agresora riješio velik dio spornih pitanja u primjeni zakona.

„Jedan ozbiljan i kvalitetno uređen registar agresora riješio bi mnoge dileme. Država već raspolaže određenim arhivima i popisima, ali to mora biti sustavno, jasno i odgovorno uređeno“, rekao je Miletić.

Naglasio je kako Most bez ikakve zadrške podupire zaštitu svih civilnih žrtava rata, neovisno o njihovoj nacionalnosti ili vjerskoj pripadnosti.

„Nema ništa sporno u tome da se pomogne svakom civilu koji je stradao u ratu – bio on Hrvat, Srbin, Bošnjak ili pripadnik bilo koje druge nacionalnosti. To je civilizacijsko pitanje i zato ćemo ovaj zakon podržati“, poručio je.

Istodobno je upozorio da Republika Hrvatska preuzima odgovornost za saniranje posljedica agresije, dok, kako je rekao, agresor nikada nije preuzeo odgovornost za ratnu štetu.

„Srbija nikada nije preuzela odgovornost za razaranja i stradanja koja je nanijela Hrvatskoj. Prema neovisnim procjenama, ukupna ratna šteta premašuje 250 milijardi eura. Bez istine i pravde nema trajnog mira“, zaključio je Miletić.

Rasprava je pokazala da, unatoč širokoj političkoj suglasnosti o potrebi zaštite civilnih stradalnika Domovinskog rata, i dalje postoje ozbiljne razlike u pogledima na provedbu zakona, mehanizme provjere te dugoročne pravne i financijske posljedice njegove primjene.