Poginuo heroj Domovinskog rata Damir Novinc

Na današnji dan, 25. veljače 1992. godine, život je u Domovinskom ratu izgubio heroj Damir Novinc.

Damir Novinc rođen je u Pakracu 1959. godine. Odrastao je u rodnom gradu u obitelji Vinka i Agate, zajedno s dvije godine starijom sestrom Vesnom. Kao mali volio je ići s ocem u ribolov u Marino Selo, Strug i Plesmu, a kasnije je zavolio i košarku. Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju u kojoj se osobito isticao znanjem iz Biologije. Tako je jedne godine na državnom natjecanju iz tog predmeta na republičkoj razini osvojio 2. mjesto. Osim toga, zajedno s nekoliko učenika sudjelovao je u projektu „Ekološka slika rijeke Pakre“ na 1. susretu mladih istraživača Jugoslavije. Damir se bavio ispitivanjem vrsta riba u Pakri sa stajališta zagađenosti vode. U knjizi Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik profesori Branko Križan i Stjepan Benković zapisali su:

„Roditelji se sjećaju njegove dobrote, poslušnosti i predanosti učenju, knjiga koje volio čitati. Bio je nježan sin, pun ljubavi prema roditeljima, osoba bez mana. Nakon srednje škole, Damir se 1978. upisao na šumarski fakultet u Zagrebu. Već na četvrtoj godini studija Damir je pripremao diplomski rad. Diplomirao je iz područja uzgoja šuma. Budući da je bio odličan student, diplomirao je već 1982. stekavši zvanje diplomirani inženjer šumarstva. Želeći se usavršiti u struci upisao je postdiplomski studij koji zbog rata nije uspio završiti. Zaposlio se u Šumariji Lipik 1983. godine. Po završetku pripravničkog staža, zapošljava se za stalno na poslovima uzgoja i obnove šuma. Volio je ići i u lov. Bio je član lovačkog društva „Jelen“ Lipik. Bio je omiljen medu prijateljima kojima je uvijek izlazio u susret. Vojsku JNA je služio je prvo u Karlovcu, a zatim u Beogradu. Završio je školu rezervnih oficira JNA i imao je čin pričuvnog poručnika.“

Prije rata, zajedno s obitelji, preselio se u Lipik. Početkom Domovinskog rata, obitelj je sklonio u Zagreb, a on se dragovoljno uključio u obranu Hrvatske. Bio je pripadnik 76. samostalnog bataljuna u kojem je obnašao dužnost načelnika za inženjeriju i logistiku. Zajedno sa suborcima, između ostaloga, brinuo se da ceste na pravcima djelovanja hrvatskih snaga budu prohodne i razminirane.

Najveći pothvat bio mu je izgradnja ceste od Prekopakre prema Filipovcu u prosincu 1991. nakon operacije oslobađanja Lipika.

Četiri dana prije nego što se trebao skinuti iz vojske i preuzeti mjesto upravitelja šumarije Lipik pri obilasku terena naišao je na minu i na mjestu poginuo. Pokopan je u Aleji branitelja na pakračkom groblju. Iza sebe ostavio je suprugu Silvanu te 9-godišnjeg sina Vinka i 6-godišnju kćer Anu.