Pokolj u Čanku – 10. prosinca 1991.

Dana 10. prosinca 1991. pobunjeni Srbi iz Kozjana, Bunića i Ljubova, uz potporu JNA , počinili su težak ratni zločin nad hrvatskim civilima u selu Čanak u Lici. Selo je bilo gotovo u potpunosti hrvatsko – prema popisu stanovništva, ondje je živjelo 296 Hrvata i 1 Srbin .

Obrana sela

Čanak se mjesecima odupirao velikosrpskoj agresiji. Zajedno su ga branili dragovoljci iz Čanka, Perušića i Rijeke , au samom selu djelovao je vod u sastavu 118. brigade , kojim je zapovijedao Ivan Grbac . Vojna suradnja održavala se i sa zapovjedništvom 133. brigade Otočac .
Unatoč hrabroj obrani, položaji su bili preslabi i nedovoljno naoružani. Nakon tri mjeseca otpora, selo je bilo prisiljeno kapitulirati pod žestokim napadima.

Napad i zločin

Tog kobnog jutra, nakon snažne topničke pripreme, neprijateljske snage ušle su u selo. Čanak je opljačkan, razoren i spaljen, a počinjena su najokrutnija ubojstva nad civilima.

Odmah po ulasku u selo ubijeno je šestero starijih mještana .

• Drugi su odvedeni – trojica muškaraca završila su na mučenju u Kninu, a pet žena u zatvoru u Korenici; kasnije su razmijenjeni.

• Selo je sustavno uništeno, a 23. studenoga 1991. dodatno spaljeno, ali ga agresor tada nije uspio trajno zadržati.

Najstrašniju sudbinu doživjela je Jaga Šnjarić . Tukli su pred kućom, zahtijevajući novac i zlato. Kada nisu pronašli ništa, zavezali su joj noge za automobil i vukli je kroz selo , sve dok nije umrla. Drugi mještani ubijeni su klanjem , metkom u potiljak , vješanjem u zapaljenoj kući ili su pogubljeni gdje su god zatečeni.

Daljinske žrtve i stradanja

Ukupno je tijekom agresije u Čanku ubijeno sedam civila .
Sedmi mještanin ubijen je 30. travnja 1994. , kada je došao na grob svoje kćeri; pogođen je iz pravca položaja koji je trebao biti pod nadzorom UNPROFOR-a .

Grobovi svih žrtava do danas nisu pronađeni.

Svjedočanstvo sina ubijene Jage

Dragan Šnjarić, hrvatski branitelj i sin ubijene Jage, svjedoči:

"Moju majku pronašli su zakopanu u vrtu s još nekim žrtvama iz Rijeke. Pokopana je u Crikvenici. Tražio sam da se njezino tijelo prenese ovamo, u naše selo… Žao mi je samo moje majke koja je prošla takvo mučenje. To me najviše boli."

Pijetet

Uz sedam brutalno ubijenih civila, život su položila i 28 hrvatskih branitelja iz redova MUP-a RH , 128. brigade Sv. Vid Rijeka , 133. brigada , 111. brigada i 1. gardijske brigade „Tigrovi“ .

Neka im je vječna slava i hvala.
Počivali u miru Božjem.