Pokolj u Kraljevčanima 14. kolovoza 1991. g.
Pokolj u Kraljevčanima, selu nedaleko od Petrinje, je ratni zločin, počinjen 14. kolovoza 1991.
Počinili su ga srpski teroristi nad Hrvatima iz sela Kraljevčana na Banovini.
14. kolovoza su srpski teroristi napali Kraljevčane. Ubili su pet starijih seljana, 3 starice i dvoje staraca, koji su ostali u selu. Rečeni seljani su ostali u selu radi čuvanja stoke i kuća.
Medicinskom forenzičarskom analizom je ustvrđeno da su starice ubijene iz automatskog oružja (puške) i granatama, a tijela dvoje staraca su raznesena ručnim bacačem raketa.
Pobili starce granatama
Tako su 14. kolovoza srpski teroristi napali Kraljevčane. Ubili su pet starijih seljana, tri starice i dvojicu staraca, koji su ostali u selu kako bi čuvali stoku i kuće. Medicinskom forenzičarskom analizom utvrđeno je da su starice ubijene iz automatskog oružja (puške) i granatama, a tijela dvojice staraca raznesena su ručnim bacačem raketa.
Istoga dana oko 19 sati, četiri optužena pripadnika srpske paravojske, s više drugih nepoznatih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, naoružani sjekirama i puškama upali su u selo Bjelovac te bez povoda napali i ubili Stjepana Horvata, Đuru Horvata, Matu Horvata i Ivana Bugarina.
Odustajanje od optužnice
Prvu optužnicu za ratni zločin protiv N. R. (1949.), J. Z. (1961.), S. P. (1962.) i D. P. (1955.), podignulo je Okružno javno tužilaštvo Sisak 30. studenoga 1992. te su svi u odsutnosti osuđeni na zatvorsku kaznu od 20 godina. U siječnju 2009. Državno odvjetništvo zatražilo je zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je zahtjev osnovan te su presude poništene, a slučaj vraćen na prvostupanjski sud. Samo godinu poslije, Županijski sud u Sisku donio je odluku o obustavi kaznenog postupka protiv četvorice optuženih nakon što je Državno odvjetništvo odustalo od optužbe.
Ubijanja i u Lovincu
Istoga datuma, teški ratni zločin počinjen je i u Lovincu.
Pripadnici pobunjenih Srba izveli su kombinirani minobacačko-pješački napad na Lovinac. U tom napadu ubili su Milana Sekulića, pripadnika pričuvnog sastava MUP-a, više mještana Hrvata su odveli, a veći broj hrvatskih obiteljskih kuća zapalili. Nakon deset dana, tražeći izgubljenu stoku, Mićo Račić pronašao je u žbunju pokraj ceste dva kilometra od njihovih kuća mučene i izmasakrirane odvedene Hrvate: Martina Šarića, Ivana Ivezića, Juru Sekulića, Stipu Katalinića i Marka Pavičića.
Nakon dugog sudskog procesa, tužiteljstvo je odustalo od optužbe protiv svih optuženika osim Radoslava Čubrila koji je u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora.
