Naravno da bi sport trebao biti lišen politike, ali u današnje vrijeme to nije moguće. Pa bi se s time što prije valjalo pomiriti. Postoji sintagma o dobrosusjedskim odnosima, stara je to fraza koje se prečesto koristi. Mnogi je upotrebljavaju i ovih dana uoči kvalifikacijske nogometne utakmice, za odlazak na svjetsku smotru, Hrvatske i Crne Gore u Zagrebu 8. rujna.

Prvi je to ogled, nogometni, Hrvatske i Crne Gore u povijesti, a da cijeli događaj bude zanimljiviji izbornik crnogorske momčadi jedan je od najboljih hrvatskih nogometaša ikada, Robert Prosinečki.

Hrvatska slovi kao veliki favorit, što nas ne treba čuditi. Dobro se zna što je i tko Hrvatska u europskom i svjetskom nogometu. S druge strane, Crna Gora se nikad nije plasirala na veliko natjecanje. Opet, u ovakvim utakmicama autsajder vidi svoju šansu u motivu i eventualnom podcjenjivanju favorita.

Bit će žestoko

Činjenica da je riječ o dvoboju susjednih zemalja daje ovom sportskom događaju potencijal na zanimljivosti i dramatičnosti, a tu Crna Gora vidi svoju šansu. Hrvatska baš i nema najljepša iskustva u nogometnim utakmicama protiv susjednih zemalja, pamte se i porazi protiv Slovenije, neodlučeni ishodi kontra Makedonije i okrnjene Jugoslavije, a posljedice su znale biti velike, pa se sjećamo neodlaska na europsku smotru 2000. godine u Belgiju i Nizozemsku, zbog tek remisa u susretima protiv Makedonije i Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora, op. p.)

Sve su to u najavi maksimirskog ogleda Hrvata i Crnogoraca mediji u Podgorici apostrofirali. Pritom, u posljednje vrijeme ozbiljno su narušeni politički i diplomatski odnosi Zagreba i Podgorice, što nastupajućoj utakmici daje jednu posve novu i ozbiljnu dimenziju.

Nije to tajna, Crna Gora ima fine ocjene u izvješćima Europske unije glede primanja ove zemlje u punopravno članstvo. Samo, Hrvatska tu ne stoji skrštenih ruku, naša zemlja može Crnoj Gori posve opravdano podmetnuti klipove na europskom putu. Hrvatska je, naime, kao članica Europske unije blokirala jedno poglavlje u pregovorima Podgorice s EU.

Zategnuti odnosi

O čemu se točno radi? Hrvatska inzistira na plaćanju ratne odštete od Crne Gore, zbog egzistiranja logora Morinj u kojem je vojska takozvane Jugoslavenske narodne armije držala i mučila tri stotine hrvatskih vojnika. Svjedočanstva ljudi iz tog logora su mučna i cijela priča nije ni blizu kraja.

U Crnoj Gori, kod dijela političke elite postoji dobra volja da se to komplicirano pitanje riješi i otkloni iz pregovora. U crnoj Gori se spominje da Hrvatska kao odštetu za logor Morinj traži iznos od – 17 milijuna eura. Je li to dovoljna svoga za nadoknadu ljudskih patnji, mnogi se pitaju.

Iz Hrvatske, pak, stiže odgovor: “Iznos novca je Hrvatskoj najmanje važan. Nama je važno priznanje i zadovoljstvo preživjelih logoraša i njihovih obitelji.“

Politička previranja

Turbulentna politička previranja u Crnoj Gori čak su natjerale službeni Zagreb da posegne za zabranom ulaska nekih crnogorskih političara u Hrvatsku. naime, naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nedavno je notom koja je upućena Veleposlanstvu Crne Gore u Zagrebu, izvijestilo Crnu Goru da je Republika Hrvatska proglasila Andriju Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore, Milana Kneževića, zastupnika u Skupštini Crne Gore te Aleksu Bečića, potpredsjednika Vlade Crne Gore, nepoželjnima u Republici Hrvatskoj zbog sustavnog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa s Republikom Hrvatskom i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutarnje političke svrhe.

Najagilniji u toj predstavi je bio Andrija Mandić, četnički vojvoda, čelnik prosrpske i proruske desnice. To nije sve glede opterećenosti odnosa Hrvatske i Crne Gore. Sigurno se sjećate, kako su se bližile Olimpijske igre u Parizu tako je bila dogovorena i prijateljska utakmica crnogorskih i hrvatskih vaterpolista u Kotoru. Gradski bazen u tom gradu nazvan je imenom bivšeg crnogorskog vaterpolista Zorana Gopčevića. A upravo je taj Gopčević još davno identificiran kao jedan od glavnih čuvara zatvoreničkog logora u Morinju tijekom Domovinskog rata.

Spor razriješen

Nakon što se situacija posve zakomplicirala rješenje je doneseno na način da Primorac iz Kotora svoje domaće utakmice protiv hrvatskih klubova neće igrati na bazenu nazvanom po Zoranu Gopčeviću, već u nekom drugom gradu, No, to je samo dio dogovora kojim je ovaj spor razriješen.

O svemu se oglasila i hrvatska vlada: “Odlukom o nazivu bazena omalovažene su žrtve i nanesena šteta međusobnim odnosima Hrvatske i Crne Gore. Dodatno, naziv bazena u Kotoru je jedno od otvorenih i neriješenih pitanja između Hrvatske i Crne Gore. Dok gradski bazen u Kotoru ne promijeni sporni naziv, vaterpolo reprezentacija i klubovi iz Hrvatske svoje utakmice mogu igrati na svim ostalim sportskim bazenima u Crnoj Gori”, pisalo je u dopisu Ministarstva turizma i sporta Vlade RH.

Kako je došlo do ideje da se plivalište u Kotoru nazive imenom baš logorskog čuvara u Morinju? Naime, tridesetak godina kasnije, nakon agresije na Hrvatsku, gradska Skupština u Kotoru je odlučila promijeniti ime nanovo uređenog i dotjeranog bazena. Skoro pa jednoglasno odlučeno je da se taj objekt nazove po Zoranu Gopčeviću, u objašnjenju kotorskih skupštinara „jednog od najboljih vaterpolista s ovih prostora„.

Sve je poprimilo drugačiji smisao

Zoran Gopčević je bio dio jugoslovenske reprezentacije koja se na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. okitila srebrom i zaista je bio dobar igrač. No, kompromitirajući svoj život nečasnom ulogom u zarobljeničkom logoru sve je poprimilo drugačiji smisao.

Pa, sad ti prije utakmice Hrvatske i Crne Gore u Zagrebu razmišljaj samo o nogometu…