„Mi s tim nećemo imati ništa i nemamo ništa“ – poručio je predsjednik Milanović, komentirajući mogući ratni sukob na rusko-ukrajinskoj granici. Naravno, nitko u sjedištu NATO-a nikad nije ni spomenuo da bi u slučaju sukoba mi ili bilo koja druga članica Saveza trebala poslati svoje vojnike u Ukrajinu. Zato nas je već sama izjava predsjednika Milanovića dovela u situaciju da mi „s tim“ itekako „nešto imamo“.

Rusi su njegovom izjavom bili oduševljeni jer im je on poslužio kao primjer tvrdnji da u zemljama NATO-a nisu svi složni oko ruske politike prema Ukrajini, pa vjerojatno ni oko okupacije Krima. Ako Hrvatskoj ne smeta okupacija Krima, izvršena po istom modelu kakvog smo vidjeli u SAO Krajini, zašto bi to smetalo nekoj drugoj članici NATO-a? Ukrajinci su konsternirani baš zato što nama to ne smeta. Bruxelles sumnja u hrvatsko partnerstvo i zajedništvo s ostalim članicama EU i NATO saveza i to baš u trenutku kad se u Europi počela buditi geopolitička svijest i kad su - pokazuju to podaci koje je iznio direktor Europskog vijeća za vanjske odnose Mark Leonard – europski građani sve bliži stavu da ne treba mirno promatrati eventualnu agresiju na Ukrajinu.

Uostalom, predsjednikova izjava da „mi s tim nećemo imati ništa i nemamo ništa“ je u vojnom smislu činjenično netočna. Možda smo samo nesposobni vidjeti ono što nam se oko kuće događa.

STATIVA NIJE GOL, ALI...

Jer, baš onog dana kad je predsjednik Milanović, ujedno i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, izrekao svoje „odlučno ne“, pred našim je vratima započela združena pomorska vojna vježba tijekom koje su Jadranskim morem protutnjale tri borbene skupine nosača aviona. Na objavljenim službenim fotografijama se u pozadini NATO-ove flote lijepo vide obrisi hrvatske obale. Istina je da je, barem u vidljivom dijelu spektra, vježba održana u međunarodnim vodama. Što bi Torcida rekla – stativa nije gol, odnosno, „mi s tim nemamo ništa“.

Jer podmornice čije precizne pozicije u realnom vremenu ne mogu pratiti čak ni zapovjednici borbenih skupina kojima pripadaju, sigurno su ulazile u hrvatsko teritorijalno more. Budući da smo partneri, ne bi ih bilo pristojno uhoditi, ali čak i da smo htjeli - protupodmorničke sposobnosti naših Oružanih snaga ne postoje. A budući da je ministar Banožić u nedavnom razgovoru za "Slobodnu" rekao da se ne razmišlja o nabavi mornaričke inačice helikoptera Black Hawk, neće tako skoro biti ni obnovljene. Dakle, ako ne znamo što se u našem moru događa, onda je donekle lakše tvrditi da „nemamo ništa s tim“.

E, ali imamo s talijanskim avio-tankerom, Boeingom KC-767A, registracijske oznake MM62227, koji je 1. veljače poletio iz zrakoplovne baze Mario De Bernardi, koja se nalazi nešto južnije od Rima, kod mjesta Pratica di Mare. Avion je preletio Anconu, a potom se preko zapadnog vrha otoka Paga i Raba zaputio prema mađarskoj granici i na tom putu prošao pored Zagreba, negdje u visini Ivanić Grada.

Avion je kružio iznad Mađarske oko tri sata, a potom se preko Ludbrega, Velike Gorice, Karlovca, Krka, pa preletjevši kompletnu Istru opet zaputio na jug prema Italiji. Vidljivo je to na karti koju je objavio Italmilradar. Drugim riječima, taj je vojni avion, na zadatku kojeg i talijanski vojni portal smatra neobičnim, dva puta preletio blizu Pantovčaka pa je teško ustvrditi da mi s time nemamo ništa. Bez obzira na to što se to događalo u vrijeme poslijepodnevnog pižolota.

U međuvremenu, u jadranskom bazenu kupala se borbena skupina nuklearnog nosača aviona klase Nimitz, USS „Harry Truman“ (CVN75) u pratnji tri elitna razarača, USS Gonzalez (DDG 66), USS Bainbridge (DDG 96), USS Gravely (DDG 107), norveške fregate HNoMS Fridtjof Nansen (F310), krstarice klase Ticondreoga USS San Jacinto (CG 56) i jedne nuklearne podmornice. Po završetku vježbe, USS Harry Truman je u pratnji norveške fregate došao u prijateljski posjet Splitu, gdje je već bio u prosincu 2015. godine.

Drugi nosač aviona ove združene vježbe, talijanski Cavour (CVH 550) imao je i jedno tako tipično talijansko iznenađenje. Na brodu su, naime, bili i pripadnici nacionalne letačke akro grupe jer, iako veoma ozbiljna, Talijani su ispravno procijenili da ovoj vježbi treba i nota estetike. Borbenu skupinu Cavour činila je fregata Margottini, minolovac Viareggio, razarač Andrea Doria i jedna podmornica klase U212.

Na povratku iz istočnog dijela Mediterana, Jadranom je prodefilirao i francuski nosač 'Charles De Gaulle' (R91)

 Shutterstock

NOSAČI TENKOVA

Na povratku iz istočnog dijela Mediterana, Jadranom je prodefilirao i francuski nosač Charles De Gaulle (R91) u pratnji jedne nuklearne podmornice, razarača FS Forbin (D620), fregate FS Alsace (D656) i FS Normandie (D651), broda za opskrbu FS Marne (A630), američkog razarača USS Ross (DDG-71), španjolske fregate ESPS Juan de Borbon (F102), grčke fregate HS Adrias (F459), marokanske korvete Sultan Moulay Ismail (614).

U zračnom segmentu, ova je skupina na raspolaganju imala 20 aviona Rafale F3R, dva E-2C Hawkeya za rano otkrivanje u zračnom prostoru, jedan helikopter Dauphin i dva helikoptera Panther, protupodmornički Caïman, te belgijski helikopter NH90, smješten na razaraču Forbin. S kopna ih je podržavala leteća patrola francuske mornarice i američki P-8A Poseidon. Zapovjedništvo NATO-a pratilo je vježbu sa zapovjednog amfibijskog broda 6. američke flote USS Mount Whitney koji se, dok ovo pišemo, nalazi na vezu u talijanskoj luci Gaeta, zapadno od Napulja, a zapadno od već spomenute zrakoplovne baze Pratica di Mare.

Vježba, koju su održale tri borbene skupine nosača aviona, odvijala se pod nazivom Neptune Strike 22, a čelnicima i zapovjedništvu NATO-a jako je stalo da se naglasi kako je ta vježba planirana još prije dvije godine i nema apsolutno ništa s recentnom krizom u Ukrajini.

Saveznicima treba vjerovati, ali su Rusi za svaki slučaj u Mediteranu stacionirali brod za prikupljanje obavještajnih podataka Vasili Tatišev, prebacili dio svoje sjevernomorske, baltičke, pa i pacifičke flote. Riječ je o raketnim krstaricama klase Slava i jednom razaraču klase Udalov. Nakon što je NATO završio svoju vježbu koja s tim nema nikakve veze, Rusi su kroz Dardanele u Crno more ubacili tri desantna broda klase Ropucha, pristigla iz Kaliningrada, objavio je američki Mornarički institut. Ostali takvi brodovi nalaze se u ruskoj bazi u sirijskom Tartu. Upravo su desantni brodovi, smatraju analitičari specijaliziranog portala the Drive, ključni u Ruskom planu agresije na Ukrajinu, konkretno u napadu na lučki grad Odesu. Svaki od njih može prevesti po deset ruskih tenkova.

ZVECKANJE TORPEDIMA

Procjene vojnih analitičara su da bi za uspješnu invaziju Ukrajine Rusija trebala angažirati 70 posto svojih flotnih kapaciteta. Ruska flota ima ozbiljnih problema s održavanjem velikih borbenih platformi na moru. Njihove sposobnosti uglavnom se sastoje od A2/AD (anti-acces/area denial) strategije čiji je cilj zapriječiti prolaz neprijatelju i obraniti odredjeni prostor. U tom smislu tri borbene skupine NATO-ovih nosača aviona, iako „nemaju ništa s tim“, predstavljale bi doista ozbiljnu prijetnju ruskoj invaziji na Ukrajinu koja bi sve težište morala staviti na kopnenu i zračnu komponentu.

Međutim, sasvim tiho Rusi zveckaju s projektom kojeg je, zajedno s još pet vojnih noviteta, predsjednik Vladimir Putin prvi put spomenuo u govoru održanom 1. ožujka 2018. godine. Tada je projekt torpeda, koji ne samo da nosi nuklearnu glavu, nego ima i nuklearni pogon, još nosio naziv Status 6. Satelitske snimke ruske mornaričke baze Severodvinsk, snimljene u srpnju i kolovozu prošle godine prikazuju intenzivne infrastrukturne radove na ušću rijeke Dvine, koji bi trebali biti završeni ove godine. Tada je snimljen i istraživački brod Akademik Aleksandrov, a na njegovoj krmi primjerak Poseidona (NATO oznaka Kanyon).

Riječ je o hiperkavitacijskom torpedu širokom 1,6 m, brzine 100 čvorova (dakle 185 km/h), s mogućnošću autonomne plovidbe od 10 tisuća kilometara. Tri borbene skupine nosača aviona na relativno malom prostoru, poput Jadranskog mora, bile bi idealan cilj za ovakvo torpedo, no treba biti realan i reći da se radi o strateškom naoružanju čiji je primarni cilj lučka infrastruktura u nekom velikom gradu na neprijateljskoj obali. Torpeda za sada nosi modificirana podmornica K-329 Belgorod, a njoj bi se sljedeća trebala pridružiti Habarovsk i onda još dvije podmornice do 2026. godine. S takvim se oružjem ne igra, ali ne pomaže niti stav da mi s tim nemamo ništa.