POTPUNO RAZOTKRIVANJE Lokomotiva je Hajduku održala lekciju modernog nogometa
Lokomotiva nije slučajno slavila na Poljudu, Lokomotiva je odlična momčad. Silvijo Čabraja tamo već drugu sezonu radi tiho, sustavno i moderno, s puno trke, presinga, brzine i okomitosti. Može tako jer ima mlade i moderne igrače, koje krasi odlično tehničko znanje, te puno energije i brzine. Što je dokaz da nogometna škola na Kajzerici radi odličan posao.
Čabraja ima ofenzivnu četvorku o kakvoj vjerojatno mašta i Ivan Leko. Stojković (19), Kačavenda (20), Aliyu (21) i Goričan (23) sjajno "pune" suparničku polovicu terena. Prisutni su, rastrčani, pritišću, a svaki od njih zna igrati nogomet i svaki ima i brzinu i dribling i okomitost.
Za Kačavendu su još prošle sezone na stolu imali ponudu od šest milijuna eura. I otišao bi da nije potrgao ligamente koljena. Stojković će slične ponude dobiti jako brzo, ako ih već i nema, jer taj mladić izrasta u klasnog ofenzivca koji može igrati i na krilu i u sredini terena. Što reći za Aliyua koji je "razorio" kompletnu domaću obranu?
Kad imaš tako mladu i moćnu momčad onda možeš Dinamo u Kupu držati na konopcima i pasti tek u produžetku. I zato je normalno da Lokosi na Poljud dođu s pobjedničkim gardom. Pa s druge strane ih je čekala momčad koja je protiv istog tog Dinama izgubila 4:0 i to zato što Dinamu nije trebalo više. Uz sve to, Hajduk ima jednu od najsporijih i energetski najslabijih momčadi u ligi. Koja se teško može braniti protiv momčadi Lokomotivinih karakteristika.
Hajduk je na koncu izgubio s 4:2, a može donekle biti i sretan jer mogao je izgubiti i puno teže da se Aliyu u 37. minuti nije "upetljao" u akciju u kojoj nije ni bio bitan, ali je sa svojim zaleđem poništio sjajan gol nakon prekrasne akcije Stojkovića i Goričana. Da je gostima tada priznat gol za 3:0, tko zna koliko bi se Hajduk obezglavio. Ovako se vratio, došao na 2:2, da bi na koncu primio dva gola nakon dva ispucavanja lopti gostujućeg golmana Čavline. Tako naivno i tako nedopustivo za momčad Hajdukovog rejtinga.
U prvom je poluvremenu - dakle - Lokomotiva održala nogometnu lekciju Hajduku. U domaćoj su momčadi samo dva igrača bila dobra - Luka Vušković i Rokas Pukštas, jednom je 16, drugom 18 godina. Toliko o igri Hajduka koje u stvari (ponovno) nije bilo.
Vezni red Splićana u prvih 45 minuta nije postojao. Fossati, Grgić i Krovinović nisu ni izbliza bili ravnopravni gostujućem veznom redu. Spori u reakcijama, bezidejni s loptom u nogama, nemoćni da isprate brže i rastrčanije suparnike.
Awaziem se vratio svojim starim navikama. Neki njegovi obrambeni potezi doista su neobjašnjivi. I tako iz kola u kolo. Mlakar se ne poziciji lijevog beka nije vidio, kao krilni napadači Anello i Mlakar. Doduše, ovaj je tandem bljesnuo u 40. minuti kada je Anello sjajno prošao i asistirao Mlakaru za pogodak. Međutim, nogomet nije bljesak, nogomet je kontinuitet kojeg oni nemaju.
Hajduk je dobro izgledao samo prvih 20-tak minuta drugog poluvremena. Ulazak Sahitija na krilo napokon je donio pravu napadačku energiju i konkretnost, što Anello i Mlakar nisu davali. Očito nespremni Sahiti se nakon toga umorio, a Hajduk se vratio na igru iz prvih 45 minuta. Zbog čega je kažnjen s dva završna gola brzonogog, spretnog i karakternog Aliyua.
Još jedan bolan poraz Hajduka, ili je bolje reći još jedno triježnjenje Hajduka. Nije problem u sustavu s dva ili tri stopera. Problem je što momčad ima previše igrača bez energije i brzine, bez moći i konkretnosti.
Pa kada s druge strane Lokomotiva koja to sve ima, potpuno razotkrivanje je neizbježno...
