Potresna priča o legendarnom Tigru: ‘Došao mi je kao ranjenik, šokiran, zamotanih nogu’
IVAN PATEK
Ivan Patek, mladi borac Domovinskog rata, preminuo je na današnji dan, 18. srpnja 1995. godine, od posljedica ranjavanja na Južnom bojištu. Patek, rođen 12. rujna 1974. godine u Zagrebu, bio je voljen i poštovan u svojoj zajednici, piše Dnevno.hr.
Ivan je odrastao u obitelji Josipa i Margite, doseljenika iz Pakraca. Imao je brata Darka i polubrata Vladu iz majčinog prvog braka. U Zagrebu je završio osnovnu i srednju tehničku školu, a bavio se folklorom i trenirao savate boks. Prijatelji ga pamte kao veseljaka i dobrodušnu osobu, piše Domovinski rat.
Nakon što je služio redoviti vojni rok, Patek se s nepunih 19 godina pridružio 1. gardijskoj brigadi, legendarnim “Tigrovima“. Sudjelovao je u bitkama u Zapadnoj Slavoniji i Ogulinu, a kobna sudbina ga je zadesila na planini Šator, koja razdvaja livanjsko od glamočkog polja. Tijekom izviđanja na planini Šator 9. srpnja 1995. godine, topnički projektil pogodio je skupinu „Tigrova“. U tom napadu poginuo je Milenko Boršić, a Ivan Patek, zajedno s Draženom Mršićem, Goranom Jakšićem i Ivicom Rukavinom, teško je ranjen. Patek je hitno prebačen u KBC Split, gdje mu je amputirana noga. Situacija se zakomplicirala te je prebačen u bolnicu u zagrebačkoj Dubravi, gdje je nažalost preminuo.
‘Znao je da će ostati bez noge’
U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, medicinska sestra Duška Trgo prisjetila se Ivana: “Znate kako je, ja ne radim s imenima – pacijent dođe, ja odradim svoje, on ode. Ranjenici su, ipak, specifični pacijenti… Jednom je došao ranjenik, mlado stvorenje, šokiran, čeka operaciju, obje su mu noge zavijene. Točno znam da bi ga trebalo uhvatiti za ruku i reći – drži se, bit će dobro. opet, mlada sam cura, može me čovjek krivo shvatiti.
I kaže on jednoj doktorici: Ma molim vas, taknite me malo po kosi, pogladite me po licu. Znao je da će ostati bez jedne noge. I kaže mi – obećaj mi da mi nećete otkinuti drugu nogu, molim te, obećaj mi da to ne ćete učiniti… Dobro, kažem ja, Ivane, spasit ćemo ti nogu. Ako mi je spasite, kaže mi, zvat ću te na pir kad se budem ženio. Ja sam znala za njihove strahove, sve ono što ih muči kad su gore hoću li se vratiti, hoću li biti invalid, hoće li me itko trebati takvoga… Zato sam osjećala potrebu razgovarati s njim prije operacije.
I nismo mu otkinuli drugu nogu. Poslije su, međutim, nastupile komplikacije, morao je biti transportiran u Zagreb, a ja sam išla s njim. Tko ti je ona, pitali su ga na aerodromu Pleso. Moj mesar, kaže im. Ona će doći na moj pir! I bio je siguran da će tako biti. Poslije desetak dana, saznala sam da je umro. Imao je 21 godinu. Tigar.“
Ivan Patek sahranjen je na mjesnom groblju u Cerju kraj Sesvetskog Kraljevca. Njegova hrabrost i žrtva ostaju trajna uspomena i inspiracija za sve nas.
