Izmjene zakona, sastanci, kritike na račun Centra za socijalnu skrb, kritiziranje cijelog sustava, javne polemike – sve je to za dvogodišnju djevojčicu koja je nedavno preminula u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici sitglo prekasno.

Tko je zakazao, zašto je djevojčica iz udomiteljske obitelji vraćena u biološku u kojoj je trpila nasilje sve do smrti, pitanja su na koja javnost traži odgovore upirući prste u sustav socijalne skrbi, sustav u kojem doista ima bezbroj rupa, ali i sustav u kojem rade ljudi koji ispod glasa sada tvrde kako nije problem u njima već u zakonu i dugogodišnjem zanemarivanju.

Oni napominju kako u aktualnoj Vladi niti ne postoji poseban resor koji bi se bavio socijalnom skrbi već je to ministarstvo pripojeno s ministarstvom rada.

Nije neuobičajeno da se dijete vrati u biološku obitelj

”Tko zna što je sve točno, kako čitam malena je bila u udomiteljskoj obitelji uz suglasnost roditelja, a kada su se stekli uvjeti vraćena je u biološku obitelj, nismo to mi izmislili, to stoji u zakonu jer se uvijek ide ka tome da se dijete vrati u primarnu obitelj. Udomiteljstvo i je privremeni smještaj, privremeno riješenje. U procjene stvaranja uvjeta kod ovih roditelja neću ulaziti, ali nije neuobičajeno da se dijete vrati u biološku obitelj”, objašnjava nam sugovornica iz jednog Centra za socijalnu skrb te se referira i na nadzor koji je provođen nad obitelji nesretne djevojčice.

”Koliko vidim radi se o intenzivnoj stručnoj pomoći i nadzoru u obitelji gdje se po listama i procjeni da je veći razvojni rizik za dijete pa je potreban intenzivan nadzor, odnosno intenzivniji odlasci voditelja mjere u obitelj. Riječ je o posjetama koje se odvijaju po dva puta tjedno, što je i koliko je mogla učiniti voditeljica mjere isto ne znam, ali znam da doista mi ne skidamo djecu, niti smo to dužni. To se nigdje ne spominje, a ove ozljede po glavi su se po svemu sudeći dogodile neposredno prije dolaska roditelja u bolnicu, što se možda doista i nije moglo predvidjeti. Baš kao što se nije mogao predvidjeti događaj na Pagu, kada je otac pobacao djecu s balkona. Nitko to ne opravdava, ali zaista je takvo nešto teško predvidjeti”, kaže nadalje naša sugovornica otkrivajući nešto dublju pozadinu problematike.

Nedostaje kompetentnih ljudi

”Voditeljica mjere može biti stručni radnik nekog centra ili vanjski suradnik, ne mora biti socijalnbi radnik, 800 kuna se plaća za taj intenzivni, a obićna mjera stručne pomoći i potpore iznosi 400 kuna, što je mizerno. Nitko za te novce ni ne želi to raditi, jer je to preodgovoran posao, izvješća moraš pisati za sramotan iznos, za te se novce susretati s problematičnim ljudima. I baš zato možda nekada i nije kvalitetno odrađen taj posao, jednostavno fali kompetentnih ljudi koji bi se time bavili”, upozorava naša sugovornica te naglašava da u cijelom sustavu fali ljudi.

”Udomiteljska naknada iznosi 830 kuna, a opskrbnina za jedno zdravo dijete 2000 kuna, to je mizerija. Nedostaje i udomiteljskih obitelji, u domovima odavno nema mjesta, dakle nije to samo tako izdvojiti dijete jer se događaju situacije da ih se nema gdje smjestiti, pogotovo ovakve situacije da za četvero braće i sestara nađeš jednog udomitelja, kad su različite dobi ne idu u isti dom, što nerijetko znači razdvajanje djece. Najlakše je sada prozvati socijalne radnike, ,međutim, problem je daleko kompleksniji od onoga što ovih dana viđate po medijima”, zaključuje naša sugovornica.