Preminuo Darko Čevizović - Striček, Heroj Domovinskoga rata, pripadnik 1. Gardijske brigade TIGROVI

*

Noćas je umro jedan naš prijatelj.

Istinski Heroj prošlih vremena.

On nije nosio Guccijeve tenisice, niti šešire širokog oboda, lanene košulje, torbice sa stilom. Bio je tih, samozatajan i veliki zafrkant.

Dijelio je " pelcere" kose, ovima što ih nisu imali i muku mučili kako da se svide nježnijem spolu.

Slavonac, ponosit i gord.

Bio je zaljubljenik u more, brodove...Zadar i otoke.

O njemu neće pisati Portali, jer nema ništa plastično na njemu, ne šokira ničim što budi "vatre plam", a nije se niti politikom bavio, da bi iskočio iz neke uobičajene paštete.

Baš je bio "običan", taj naš DARKO ČEVIZOVIĆ-STRIČEK ( 1957-2022).

Umro je noćas, kako sam već i prethodno spomenula, od teške bolesti u bolnici u Karlovcu, gdje se je životom skrasio nakon što je završio svoju uspješnu vojnu karijeru i koje zanimanje nije mislio da će obilježiti njegov Život.

Naime, to vam je čovjek koji pripada onoj najprvoj generaciji Hrvatskih redarstvenika, Tigrova za koje mi mladji nismo niti znali da postoje u ta neka doba. To vam je Lola koji je srušio prvi Avion JNA, koji je napadao, tamo neke davne '91ve,u srcu ljeta, na području koje će nakon tog rušenja, postati najveće stratište ljudi na teritoriju Europe, nakon Drugog Svjetskog rata.

Da!? Netko će reći..." Da ! I što sad!?" ...

Ništa, samo kažem.

Treba imat muda i pucat u Vojni Avion, koji borbeno djeluje iz zraka i pred kojim su ti šanse za preživljavanje gotovo ravne nuli.

On je to napravio i uspio. Izvukao se je iz pakla Vukovara i kao Zapovjednik predvodio svoje dečke maestralnim načinom borbe, na svim ratištima ove nesretne zemlje, od Iloka do Dubrovnika.

Odličan Topnik.

Da!? ..... DA.

Uspio je preživjeti i vlastito stradavanje, i nikada nije odustao od toga da svoje znanje prenese nekom drugom.

Umirovljen je " ne svojom krivnjom", davnih godina, kako bi polako sa godinama postao teret ovog društva i žrtva ljudi koji ne znaju cjeniti drugo biće, tudji uspjeh i suosjećati sa nečijom žrtvom ili njegovom boli. Umjetnog društva. Striček nije nikada ništa tražio od takvih, ali ih je osjećao,mirisao i udisao na svakom koraku. Zato je volio more, brod i pučinu. Tamo bi otišao u svoj mir i upijao energiju valova i vjetra.

Striček je volio i pjevati. Dobro je pjevao. Zato smo osnovali klapu " "Jetrica", nakon jedne prigodne družbe kod Kuzelea u " Sanoboru" 

Pjevali smo u živo i "onlajn", kad god bi nekom od nas palo napamet.

Dors je uobičajeno dostavio nešto divljači, i kobasica za probu, a Kuzele je kuhao Jetrice na saft i gostio ekipu.

Bili su to neki naši sretni dani, puni smijeha i zafrkancije, pjesme, vina, i dobre vibracije.

Vijest koja nas uvijek pokosi je onda , kada nam jave da je netko " naš" teško bolestan.

Toliko smo dobrih i plemenitih ljudi ispratili na vječni počinak posljednjih godina da ne možete niti izbrojati, jer brojke su nevjerovatne.

Zapita li se itko u Lijepoj našoj koju upropastiše, zašto su ti ljudi bolesni, a tek im je 48ma,49ta...50..60t i koja godina!?

To nikoga ne zanima, što možemo ...

" Nije plastika...nije botoks, nije kiselina, nije sexy, a nije niti afera" .

Umro je Darko Čevizović- Striček, Heroj Domovinskoga rata, pripadnik 1. Gardijske brigade TIGROVI, Hrvatski Ratni Vojni Invalid, Topnik, Časnik Kopnene vojske, nakon herojske borbe u trajanju od nekoliko godina, od duge i teške bolesti.

Umro je moj prijatelj, suborac.... naš prijatelj... naš suborac, naš Tigar i pridružio se dečkima i curama, onima koji su gore.

Mir u svjetlosti i vječnosti Striček. Bila mi je privilegija i čast, poznavati te 

Čuli smo se prije četri dana. Još uvijek mi odzvanja tvoj glas u ušima. Završile su muke tvoje.

U Raj poveli te Anđeli i Svjetlost vječna svijetlila ti

Obitelji iskrena sućut.

Hvala ti za životne mudrosti i svaku toplu riječ...  

Adio!, napisala je Sanja Šale, prijateljica "Tigrica" opraštajući se od prijatelja "Tigra".