Preokret u Dinamu u 24 sata, nitko nije imao pojma što će Šimić napraviti. Sad kreće borba za vlast

Iako je još u ponedjeljak navečer nudio izgled čovjeka koji neće odustati, nešto se u razmišljanju Darija Šimića drastično promijenilo i na početku sjednice Dinamova Izvršnog odbora u utorak predvečer, podnio je ostavku. Nije se to očekivalo, stoga je potez kojeg je povukao sad već bivši član Uprave zadužen za sport, svakako imao iznenađujući, ali ne i bombastični prizvuk.

Na toj su sjednici članovi Uprave trebali ponuditi Izvršnom odboru izvješće o svom polugodišnjem radu, međutim Šimić je preduhitrio svaku raspravu oko (ne)uspješnosti njegova posla u Maksimirskoj 128, a svjedoci kažu da je otišao "gentlemanski", bez povišenih tonova i ružnih riječi...

Šimić je tako platio ceh za sve loše što je bilo napravljeno u posljednjih nekoliko mjeseci. Za eliminaciju iz Lige prvaka i Europske lige, za prištinsku blamažu u Konferencijskoj ligi, kao i za "kašljucanje" u domaćem prvenstvu, od kojeg se zapravo živi. A sve je to zapravo posljedica loše odrađenog ljetnog prijelaznog roka, jednog od najgorih u Dinamovoj povijesti, kao i loših odnosa unutar upravljačke strukture kluba.

"Da smo znali njegove namjere, svakako bismo se pripremili i razgovarali bismo o novom čovjeku", kaže jedan član Izvršnog odbora

Nije Šimić želio nakon sjednice javno i potanko objašnjavati razloge koji su ga nagnali na tu odluku, vidjet ćemo hoće li u dolazećim danima, kako je i najavio, biti rječitiji i konkretniji. Odluči li se na otvorenost, bit će zanimljivo doznati što se to dogodilo u 24 sata, od javnog istupa u kojem je nudio optimizam i nije se nakon toga moglo ni naslutiti da će napustiti Maksimir, pa do naprasne ostavke na početku sjednice napokon osnovanog Dinamova Izvršnog odbora. A o Šimićevu nasljedniku nije se raspravljalo u utorak, jer ni članovi IO nisu imali pojma što će se dogoditi...

- Da smo znali njegove namjere, svakako bismo se pripremili i razgovarali bismo o novom čovjeku - rekao nam je, "off the record", jedan član IO.

Svatko je vukao na svoju stranu

Nadalje, ostali članovi Uprave, predsjednica Vlatka Peras, te Darko Podnar i Danijel Tomičić, (zasad) ostaju na svojim funkcijama, pa je tako Šimićevim odlaskom zapravo okončan samo prvi čin višemjesečnih unutarnjih klupskih previranja i borbe za vlast na "gornjem katu". A činjenica jest da je ta Uprava bila disfunkcionalna i različitost stavova pratila je njihov rad, nije bilo jedinstvenih odluka. To se zapravo i moglo očekivati, jer Šimićevo imenovanje na ožujskoj Skupštini ionako nije bilo dočekano aklamacijom utjecajnih ljudi u klubu, iako mu je predsjednik Mirko Barišić davao (barem) deklarativnu podršku.

U takvim okolnostima, kad svatko vuče na svoju stranu, posve je jasno da nema jasne vizije i klupske strategije. Istina je, Dinamo je i dalje jedini hrvatski klub koji igra u Europi, ali "potonuo" je u treći europski razred. Temeljni cilj - plasman u skupinu Europske lige - nije ostvaren, a nakon osam nastupa u skupinama Lige prvaka i devet sudjelovanja u skupinama Europske lige, Plavi su "debitirali" u utješnoj, Konferencijskoj ligi. I osramotili se u Prištini.

Kolektivna odgovornost jednostavno ne postoji, to je floskula u kojoj svatko sebe čuva i skriva vlastitu (ne)sposobnost

Prije Šimića otišao je trener Igor Bišćan, kojega je Šimić i doveo (vidjet ćemo što će se događati s Omladinskom školom, koju je također Šimić kadrovski posložio), pa se sad može zaključiti da je taj dvojac zapravo podnio i najveću odgovornost za sve što nije bilo dobro.

Zna se da pobjede i dobri potezi imaju "tisuću roditelja", a porazi i loši potezi uvijek su "siročad". Do Šimićeva svojevoljnog odlaska (Bišćan je bio smijenjen, iako mu se nudila opcija da ponudi ostavku), ta je odgovornost za neuspješni ulazak u sezonu lebdjela negdje u zraku, prebacivala se s jedne na drugu stranu plavoga hodnika. A kad je tako, kad nema "glavnog i odgovornog", onda se obično i događaju loše stvari.

Kreću kandidature znanih i neznanih

Prije nekoliko dana Šimić se oglasio rekavši: "Ja sam kriv i za Atenu i za Prag i za Split i za Prištinu, lupajte po meni"! Samo on zna je li to bio vapaj očajnika, frustriranog i razočaranog spoznajom da se i u velikom dijelu javnosti krivnja za sve što nije bilo dobro svaljivala na njegova leđa? Ili je, pak, već tada donio odluku koju je i obznanio na početku sjednice IO u utorak, na kojoj se trebalo raspravljati o njegovu radu proteklih mjeseci? Možda će to, kako je i najavio, pojasniti u dolazećim danima.

Uglavnom, Šimićev odlazak znači da je Dinamo opet ostao bez čovjeka zaduženog za sportsku politiku, opet je upražnjena krucijalna pozicija u klubu. I ne treba uopće sumnjati da ćemo ovih dana svjedočiti brojnim kandidaturama znanih i neznanih, kompetentnih i onih koji to nisu, možebitnih povratnika u Maksi(ne)mir, ali i novih ambicioznih lica. Jer ma u kakvom stanju, Dinamo je uvijek bio, jest i bit će najveći izazov. Ali napokon bi trebalo postaviti stvari na svoje mjesto i izborom novoga čovjeka jasno i glasno obznaniti kakve su mu kompetencije i odgovornost.

Pa da se, primjerice, zna tko je kriv za promašene transfere, ali i zaslužan za uspješne kupovine i prodaje igrača. Jer, kolektivna odgovornost jednostavno ne postoji, to je floskula u kojoj svatko sebe čuva i skriva vlastitu (ne)sposobnost. I takav "kolektivizam" (s pojedinačnim figama u džepu), obično dovodi do ovakvoga bolnog pada kakav je Dinamo doživio ovoga ljeta...