Priče Pauline, Milene, Natalije i Lise s poljsko-ukrajinske granice

Reporterka N1 Ika Ferrer Gotić nalazi se na poljsko-ukrajinskoj granici gdje je razgovarala s izbjeglicama iz Ukrajine.

Upoznajte Paulinu, ona ima samo tri godine. Njena starija sestra Milena je upravo postala njena petnaestogodišnja skrbnica, a sve što u životu imaju stane u dva-tri ruksaka.

“Namjeravamo ići prema Francuskoj”, kaže naša sugovornica.

Paulina i Milena su samo dvije od sada već preko dva milijuna ukrajinskih izbjeglica koje su pobjegle od rata u domovini. Deseci tisuća žena s djecom dnevno prijeđe opasnu rutu do Poljske preko graničnog prelaza Medyka. Nakon registracije zapute se autobusima do Krakova ili Varšave.

Kasno navečer je stigla još jedna obitelj. Lisa nam kaže da su u grupi njena majka, sestra i prijateljica. Lisin je otac ostao u Ukrajini jer je na snazi i dalje “maršalov zakon”, potvrdila je i majka, Natalia, te ne može napustiti Ukrajinu. I bake i djedovi su ostali u Ukrajini jer ne žele napustiti zemlju.

Na djelu i humanost. Diego je stigao s prijateljima iz Španjolske kako bi služio paellau za pridošlice, tu i tamo začuju se zvuci i španjolske gitare. Kaže, kuhaju od zore sve dok i posljednja obitelj ne prođe kroz registraciju u Przemyslu kasno u noć.

Diego kaže da poslužuju rižu, tradicionalna španjolska jela, meso i suhomesnate proizvode, vruću juhu, čaj i kavu. Tuga i strah u očima izbjeglica, kaže. Ne znaju kamo su krenuli, gladni su i žedni.

Dječija radoznalost, ali i umor kao u novoj životnoj prekretnici Pauline s početka naše priče. Milena kaže da je najteži očaj u ovim trenucima. Nije mogla ni pretpostaviti da će se njen život ovako drastično promijeniti.

Poljska i dalje drži otvorene granice iako su svi prihvatni kapaciteti popunjeni do zadnjeg mjesta. Lisa je zahvalna. Mladalačka ushićenost. Novi život bez rata. Zahvaljuje Poljskoj na raširenim rukama.

A onda smo i mi raširili svoje ruke dok se rastajemo od ljudi koje prvi put, a i zadnji put vidimo. I u tom kratkom trenutku poznanstva ispričali smo svoje priče.