Prije 33 godine HVO-u je povjerena obrana Mostara, evo dokumenta
Dokument kojim vlasti iz Sarajeva mole HVO i Herceg-Bosnu da organiziraju obranu Mostara uslijed činjenice da obrani Mostara političko Sarajevo u tom trenutku nema šta ponuditi budući da su bili potpuno neorganizirani, nije samo priznanje Herceg Bosne i HVO-a nego i dokaz u kakvom licemjernom narativu danas žive Hrvati u Federaciji BiH.
Posljednjih dana se, uz suradnju i pokroviteljstvo županijskih dužnosnika iz izvršne i zakonodavne vlasti, zloupotrebljavaju prostorije pojedinih osnovnih škola u Mostaru u kojima se govori o agresiji “ustaških zločinaca iz HVO-a” i ratu u Mostaru koji je “u pravom smislu počeo 9. svibnja 1993.”.
Uzalud je zlonamjernike podsjećati svake godine kako je njihov otac nacije Alija Izetbegović samo malo prije tih 30 godina, zajedno s njima samima, još uvijek vagao je li to njegov rat ili ne, misleći kako će srpski agresor ispoštovati sporazum Zulfikarpašić – Karadžić iz srpnja 1991. Uzalud im je i pokazivati dokumente potpisane, također, od oca nacije Alije Izetbegovića koji je odlukama iz 4.4.1992 i 27.04.1992. „obranu i zaštitu grada Mostara i Hercegovine povjerio HVO-u“, kada je shvatio kako razorena, spaljena i ubijana Hercegovina znači zvjerski rat na koji on nije bio spreman.
Naime, prije točno 30 godina, dana 29.4.1992., na osnovu Odluke Predsjedništva BiH potpisane od strane Alije Izetbegovića i Skupštine općine Mostar, zaštita grada Mostara u stanju neposredne ratne opasnosti se prepušta HVO-u.
Tadašnji krizni štab Mostar je, po nalogu Predsjedništva BiH, a zbog „stanja djelomične okupacije od strane JNA i paravojnih formacija, koje vrše oružane napade po civilnim objektima, istovremeno pljačkajući gospodarske subjekte i obiteljske kuće, odvodeći u zarobljeništvo civile…“ obranu grada Mostara službeno predao u ruke HVO-a Mostar, kao tada jedine organizirane vojske.
Postrojbe HVO-a Mostar najzaslužnije su za obranu grada Mostara od JNA, s čime je dat obol obrani ne samo Hercegovine, nego i južne Hrvatske. Dok su se poslijeratni „heroji“ skrivali po podrumima i gledali kako trgovati humanitarnom pomoći koju je osiguravao HVO preko Republike Hrvatske, kao što su prije rata trgovali ukradenim umjetninama, branitelji HVO-a su ginuli i gubili dijelove svoga tijela kako bi obranili grad od JNA. Ti isti branitelji će 17.4.1993., nakon niza incidenata doživjeti vrhunac izdaje od strane svojih dotadašnjih suboraca kada je mučki iz zasjede pala prva žrtva besmislenog bošnjačko-hrvatskog sukoba pokojni Ivica Talić, pripadnik HVO-a.
