Prof. dr sc. Ivo Grgić: 'Trgovci besramno obezvređuju euro i nešto što je bilo dva eura odjednom košta šest'

Potrošačka košarica će u prosjeku biti skuplja oko 25% nego lani. Opravdanje za to bit će afrička svinjska kuga, poplave, nemirno more, ali u srži je želja za brzom ekstra zaradom

I ovoga prosinca oborit ćemo sve rekorde po potrošnji. Zbog inflacije, viših cijena, sve skuplje hrane, ali i mentaliteta koji nas u ovo doma godine tjera da trošimo kao da su nam to posljednji Božić i Nova u životu, rasta plaća i potrošačkih kredita, najoptimističniji analitičari procjenjuju prosinačku potrošnju veću od 3,5 milijardi eura, čime ćemo oboriti sve dosadašnje rekorde. Što on o tome misli, kakva će biti blagdanska potrošnja, jesmo li se izgubili u božićnom blještavilu, je li se u košarici išta promijenilo proteklih godina..., za Večernji list govori analitičar, britki kritičar i kroničar poljoprivrede, tržišta hrane, ali i društvenih zbivanja u Hrvatskoj, svojedobno i savjetnik bivše ministrice poljoprivrede Marije Vučković, prof. dr. sc. Ivo Grgić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Govori se o novim rekordima kad je riječ o blagdanskoj potrošnji, a što je zapravo s potrošačima, raste li njihova kupovna moć ili pada?
Zaposlenima agregatno raste kupovna moć, naročito kada se netko neodgovorno poigrava s državnom riznicom. Ako bi to analizirali po skupinama proizvoda, dobili bismo malo drugačiju sliku. Raste kupovna moć roba široke potrošnje, a istovremeno kupovna moć mjerena izdacima za hranu i pića, za energente, stanovanje i slično stagnira ili je prosječno i manja. Porast kupovne moći nije rezultat povećane produktivnosti, posebno javnog sektora nego posljedica dodvoravanja javnom sektoru zbog izbornih glasova. Ali ne zaboravimo da svaki račun dolazi na naplatu i toga me strah. Porast plaća dozvolio je nerazuman porast cijena, primjerice hrane, što i uz smanjenje PDV-a izdašnije puni državnu blagajnu. A onda vladajući dobrohotno to dijele ne zaboravljajući čak niti umirovljenike, pri čemu su intervencije više uvreda nego stvarna pomoć najugroženijem dijelu društva. Pomoć bi bila pošteno usklađivanje mirovina jer su te osobe stvarale dobra s kojima se netko danas poigrava.

Kakve su nam kupovne navike za blagdane, troši li se više ili manje? Je li hrana ta koja generira najveću potrošnju i ovoga prosinca? Što najviše kupujemo?
Naše navike potrošnje slične su onima u drugim državama razvijenog svijeta jer smo neumjerenu potrošnju, blještavilo i opskurni kičeraj i uvezli iz tih država. Kupuje se sve, prema mogućnostima. Ne štedi se na hrani, barem kod jednog dijela potrošača. Tu su i pića, ali i robe široke potrošnje pod sloganom "crnog"... nakon čega će se mnogima poslije i smrknuti. A dio stanovnika koji je ionako navikao na neimanje, slegnut će ramenima i reći "nije sve u kupovanju, važniji je duhovni mir". Većim dijelom su i u pravu, ali i oni bi rado tih dana bili kao i ostali. Za blagdane se ukupno troši znatno više od godišnjeg prosjeka i nisu to samo povećani izdaci za prehranu, jer se jede više i skuplje namirnice, nego je to i vrijeme darivanja. Svatko svakome nešto daruje, a najljepša mi je sve češća poštapalica "i sebe sam nadgradila/nagradio". Već duže vrijeme živimo u potrošačkom ludilu kako da ne postoji sutra. Troše svi koji mogu doći do novaca. A nitko ne upozorava da se stvara navika trošenja bez potrebe, a dio građana upada u depresiju jer ostatak godine moraju trošiti manje - a često i pokriti ranije učinjene troškove.

Kakva su vaša predviđanja za ove blagdane...?
Prosječna potrošnja će vrijednosno porasti čak iznad porasta zarada, često se zaigramo i odemo u veći od očekivanog izdatka. A oni koji su na granici siromaštva, njima je ionako svejedno što pokazuje statistika ili što govori predstavnik vlasti o sve boljem životu. Žalosti me da se povećava jaz između imućnih i siromašnih, sve je više onih koji nemaju, onih koji nemaju ni krov nad glavom.

Koliko će košarica biti skuplja nego lani? Koliko je inflacija utjecala na potrošnju i život općenito?
Ako mislite na hranu, košarica će u prosjeku biti skuplja oko 25% nego lani. Velike su razlike te se očekuje značajniji porast izdataka za meso kao što je odojak, junetina i riba, ali i za povrće. Opravdanje će biti afrička svinjska kuga, poplave, nemirno more, ali u srži je želja za brzom ekstra zaradom. I to se ponavlja svake godine i malo nam koriste usporedbe s drugim državama.

Ima li razlike u blagdanskoj potrošnji od prije 10 godina i danas? Je li se, prema vašem mišljenju, išta promijenilo?
Blagdani su jedina kratka razdoblja kada se stvara privid ekonomske jednakosti u Hrvatskoj i to na dva načina. Mediji, koji su nerijetko u 'vražjem zagrljaju trgovine' često stvaraju lažno ozračje blagostanja i povećanu kupovinu kroz broj izdanih računa i slično. Kada tome pridodamo da ni mi ne želimo biti lošiji od drugih, da želimo barem tih nekoliko dana živjet u skladu s izrekom "jednom se živi i nije svaki dan Božić ili Uskrs", suštinski se u prošlih deset godina ništa nije promijenilo. U potrošačkom ludilu nezapaženo i stidljivo će se pojaviti kamera u pučkim kuhinjama ili ispred ispražnjenih polica socijalnih samoposluga jer ni sve veći broj siromaha ne želi da ih se vidi. Istina je da i mnogi od nas zatvaraju oči jer nam takve vijesti kvare blagdansko veselje. Mi se ne veselimo onome što se obilježava nego našoj potrošnji.

Koliko je rastu cijena hrane doprinijelo uvođenje eura?
Nisam ekspert za procjenu utjecaja uvođenja eura, ali zamjetan je jedan drugi fenomen. Trgovci besramno obezvređuju euro i nešto što je bilo dva eura odjednom košta šest. I to mogu prihvatiti ali me čude kupci koji malo gunđaju i prihvaćaju to kao stalnost. Stravično je da narod nema energiju ni za što drugo osim za kuknjavu "ništa se ne može". Očekivao bih više građanskog neposluha, bunta... Čak se i u Zagrebu, gdje živi veliki broj umirovljenika, na prosvjedu pojavi njih nerazmjerno malo. Glavni kanal izvještavanja je televizija koja je sve više u funkciji uljepšavanja stvarnosti nego objektivnog informiranja. Pa tako nisam zapazio veće najave prosvjeda koji nisu ideološki nego egzistencijalno motivirani.

Deficit vanjskotrgovinske bilance, kad je u pitanju hrana, odnosno poljoprivredno-prehrambeni proizvodi, lani smo produbili na gotovo dvije milijarde eura, nije bolja ni ova. Samodostatnost nam je u svim ključnim sektorima od mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i povrća, osim uljarica i žitarica, katastrofalna, tek oko 50 posto. Kako to komentirate?
Uz manje korekcije, uvoz bilježi i vrijednosni i količinski rast, povećavajući našu ovisnost o proizvodima iz drugih država. Porast prihoda od turizma, rast doznaka iseljenih te značajan porast dohotka u javnom sektoru generira veću potražnju i potrošnju nego što je mogući odgovor domaće proizvodnje. Dodatak svemu je i veliko neregistrirano tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koje je kod nekih proizvoda, kao što je maslinovo ulje, skoro 90%. Bez obzira na to je li maslina rodila ili ne, cijena maslinova ulja redovito ide gore uz stalno gunđanje proizvođača protiv uvoznog. Ipak, da nije sve tako "crno", dokaz je i ulazak ukrajinskog kapitala u mega peradarsku proizvodnju na Banovini gdje mi nije jasno tko je državni dužnosnik službenik, a tko lobista takvih investitora. A posljedice za domaću proizvodnju, okoliš, sigurnost zbog mogućeg dolaska mnoštva tuđinaca u meki trbuh Hrvatske, malo koga zanima. Hrvatska je mala zemlja za velike muljaže, te uvoz postaje najbenigniji problem našega agrokompleksa.

Zašto hrana i ostalo i dalje poskupljuju ako cijene većine repromaterijala padaju? Idemo li i ka recesiji?
Za sada ne, ali krizi da, koliko god to bilo naizgled čudno. Prihod od turizma je stabilan s mogućnošćću i daljnjeg rasta, osobna potrošnja raste, velika je građevinska aktivnost..., ali koristi od toga nemaju svi. Povećavat će se razlike između socijalnih slojeva. Osobno sam pesimista iako nas "uveseljavaju" porastom kreditnog rejtinga. Malo mi to znači u situaciji kad je zaduženje države jeftinije na domaćem nego na inozemnom tržištu.