Prvi put cure najstrože čuvani detalji iz samog vrha Kijeva, živuća legenda zapalila iskru iz ‘egzila‘: ‘Laganje mu nije opcija!‘
Dobio je na uvid rukopis i nije tražio izbacivanje spornih dijelova
Novi političko-publicistički bestseler u Ukrajini od prošlog tjedna zauzima biografija Valerija Zalužnog, do ovog proljeća megapopularnog zapovjednika ukrajinske vojske, pod nazivom "Željezni general. Lekcije ljudskosti". Knjigu je napisala Ljudmila Dolhonovska, bivša savjetnica za strateške komunikacije Zalužnog, između 2020. i ožujka 2023. godine.
Valerij Zalužni, zapovjednik Glavnog stožera ukrajinske vojske
Slikovita književnost
"Knjigu "Željezni general. Lekcije humanosti" o bivšem glavnom zapovjedniku oružanih snaga Ukrajine Valeriju Zalužnom, koju je objavila izdavačka kuća Vivat, mnogi smatraju primjerom tzv. slikovite književnosti. Ali, za ukrajinski establishment to je razlog za povratak rasprave o političkim izgledima Zalužnog u budućnosti jer knjiga jasno suprotstavlja "željeznog generala" političkom vodstvu zemlje na čelu sa Zelenskim. To je jedan od dokaza da bivši vrhovni zapovjednik i dalje, unatoč "londonskom egzilu", ostaje čimbenik unutarnje politike. Iako on sam nikada nije govorio o svojim političkim ambicijama, nikada ih nije niti demantirao", analizira utjecajni portal Strana.ua.
Tako se kao prva trzavica na relaciji Zelenski-Zalužni opisuje događaj iz 2021. kada je "izvjesni službenik Ureda predsjednika", zahtijevao da se u ime vrhovnog zapovjednika objavi "politizirana, emotivna i uvredljiva" izjava upućena tadašnjem predsjednimku parlamenta Dmitriju Razumkovu s kojim je tada predsjednik Zelenski bio u ozbiljnom sukobu, ali Zalužni to nije učinio.
Ukrajinska patrola oko Bahmuta
U knjizi se također navodi da je Zalužni uoči ruske invazije inzistirao na uvođenju vojnog stanja i opće mobilizacije, ali vlast je odbila, uz objašnjenje da bi to izazvalo paniku u Ukrajini. Mnogi to zamjeraju Zelenskom, podsjećajući na njegove brojne izjave početkom 2022. da neće biti invazije i da će Ukrajinci moći "roštiljati u svibnju".
U knjizi se navodi i optužba prema kojoj "ispravne političke odluke nisu donesene sve do veljače 2022., a to je jedan od razloga što su Rusi uspjeli zauzeti dio teritorija", kao i da, kada je u ožujku oslobođena Kijevska regija, "Predsjednički ured se počeo aktivno miješati u borbeno planiranje".
Dvanaest dana prije početka ruskog napada 24. veljače 2022. zapovjedno-stožerne vježbe "Zametil 2022.", u sklopu kojih je Glavni stožer rasporedio trupe za odbijanje Rusije, pokazale su da će Ukrajina izgubiti. Zalužni je zato inzistirao na uvođenju izvanrednog stanja i objavi opće mobilizacije.
Vojska spasila Kijev
"Ali političko vodstvo nije poduzelo takve korake. Razlog je jasan: neprijatelju se nisu smjeli dati razlozi. Činjenica da je ruska agresija bila ‘ni s čim izazvana‘ pomogla nam je da zadržimo svoju poziciju u međunarodnoj areni i dobijemo snažnu podršku", otkrila je Dolhonovska.
Prema njezinim informacijama (uz očito odobravanje Zalužnog), uplitanje "odozgo" u vojne poslove počelo je pred kraj ljeta 2022. Ona tvrdi da "kada je vojska spasila Kijev i stabilizirala liniju bojišnice, političari su se osjećali kao zapovjednici i počeli su se miješati u planiranje operacija, zahtijevajući brze pobjede. Javno upozoriti na to značilo bi vlastitom rukom potpisati dekret o otkazu. Budući da laganje nije opcija za Zalužnog, postojao je samo jedan izlaz - odlučio je šutjeti".
Biografija "Željezni general. Lekcije ljudskosti" otkriva i da su ukrajinskim političarima trebale brze pobjede kako bi zatražili pomoć od zapadnih saveznika i zadržali domaću podršku. Umjesto toga, vojska se pod zapovjedništvom Zalužnog vodila sposobnostima obrambenih snaga i mogućim pokretima Rusa, a za to navodi dva primjera - Herson i Bahmut. U knjizi se oslobađanje Hersona naziva "pobjedom od strateške važnosti", ali odmah dodaje da je vojska taj uspjeh smatrala djelomičnim:
Bahmut
Operativni značaj
Napokon, o krvavoj desetomjesečnoj obrani Bahmuta, čiju su svrsishodnost doveli u pitanje saveznici Ukrajine, Dolhonovska otkriva kako je vojska na terenu već u rujnu 2022. rekla da je potrebno napustiti Soledar i Bahmut i zauzeti uzvisine duboko u regiji Doneck. Istu su verziju zastupali Zalužni i Glavni stožer.
"Ali, na kraju je odobrena druga strategija - zadržati Bahmut. Kao rezultat toga, tamo se nakupila skupina od nekoliko tisuća neprijateljskih vojnika, koju je naš vojska uništavala, ali nije mogla beskonačno. U standardnim uvjetima grad bi imao operativni značaj, a u uvjetima koji su se dogodili dobio je strateški", piše uz kritički zaključak da je operacija zadržavanja Bahmuta na deset mjeseci "vjerojatno bila politička potreba, a ne vojna".
Sukob kao javna tajna
Dugo je bila javna tajna da postoji sukob između Zelenskog i Zalužnog. Glasine su se intenzivirale u jesen 2023. nakon neuspjeha ukrajinske ofenzive, kao i zbog predsjedničkih izbora koji su trebali biti ove godine, ali su odgođeni zbog ratnog stanja. U ukrajinskim političkim krugovima popularna je verzija da je Zelenski odustao od planova za održavanje izbora iz straha od konkurencije Zalužnog jer je, prema nizu anketa, general bio toliko popularan da bi mogao poraziti sadašnjeg predsjednika.
Rođen u gradu Novohrad-Volinski na zapadu zemlje, Zalužni je diplomirao na lokalnoj strojarskoj školi 1993., dvije godine nakon što je Ukrajina proglasila neovisnost od Sovjetskog Saveza. Poslije je upisao vojnu akademiju u crnomorskoj luci Odesa gdje je diplomirao 1997. godine. Bio je raspoređen u istočnu regiju Donbas nakon 2014. kada je Moskva tamo počela raspirivati rat. Nedovoljno financirana ukrajinska vojska isprva je bila zatečena te je izgubila dijelove teritorija od separatista koje podržava Rusija. No, ondje su se kijevske trupe pregrupirale i očvrsnule u bitkama, a u Donbasu je Zalužni stekao reputaciju zbog svojih neortodoksnih inicijativa, koja je još porasla nakon 24. veljače 2022. godine. Činjenica da su bitno slabije ukrajinske trupe iz dana u dan uništavale Ruse i njihove tenkovske kolone najčešće je pripisivana obrambenoj taktici koju je isplanirao Zalužni.
"Ukrajinski ‘željezni general‘ pokazao je svoju hrabrost. Neortodoksne taktike generala Valerija Zalužnog pomogle su da se preokrene ravnoteža u ratu", pisao je prošlog studenoga Financial Times.
No, politički pritisak na Zalužnog postajao je sve jači kako je vrijeme prolazilo. Novinarima čak i svjetski poznatih medija bilo je vrlo teško pridobiti ga da pristane na intervju, a vrlo je rijetko davao čak i obične izjave. "Razlog za generalovu šutnju bila je ljubomora predsjednikovog okruženja na njegovu popularnost pa kako bi se izbjeglo dodatne napetosti u odnosima s Volodimirom Zelenskim, Zalužni je radije odgovarao s "ne" na svaki novinarski zahtjev za intervju", piše u knjizi. Međutim, sve te mjere opreza nisu ga spasile od otkaza, a kap koja je prelila čašu bila je Zalužnijeva kolumna u The Economistu gdje je pisao o "slijepoj ulici" na frontu. To je razljutilo Predsjednički ured koji je pokušavao održati optimizam među stanovništvom i saveznicima.
Kako bi izbjegao direktni sukob s popularnim generalom, Zelenski je imenovao Zalužnog veleposlanikom u Velikoj Britaniji. No, većina ukrajinskih analitičara procjenjuje da će se Valerij Zalužni u budućnosti uključiti u politiku s velikim izgledima da postane predsjednik Ukrajine.
