Teme emisije Peti dan bile su genocid na filmu te kulturna politika i trauma sjećanja, a gosti komentatori Petar Tomev Mitrikeski, Marijana Bijelić, Matija Štahan i Lana Bobić.

Na samom kraju emisije komentatori su se dotaknuli jasenovačkog popisa, ali i manipulacija u kinematografiju komentirajući srbijanski film Dara iz Jasenovca.

Mitrikeski: “Hrvatska je trebala snimiti Daru iz Jasenovca, a ne Srbija”

Na pitanje voditeljice treba li konačno utvrditi broj jasenovačkih žrtava, Mitrikeski je naveo kako bi bilo najbolje da se “sve iskopa uz međunarodnu pomoć, kao znanstveni projekt” te konačno utvrdi broj žrtva i spisak koji je mnogima sporan.

“Prije jedno mjesec dana izašao je rad Banića i Elezovića. Usporedili su popise, u okviru znanosti. Ne donose povijesne zaključke, već testiraju znanstvenu metodologiju. Pokazuju da je takav službeni popis duboko kompromitiran da nema šanse da je istinit. Imamo profesionalce, koji se ne bave poviješću, jedan je kompjuteraš, drugi profesor na FER-u. I oni dovode u pitanju popis. Sad su na redu političari.”, kazao je Mitrikeski i osvrnuo se na film Dara iz Jasenovca.

“Hrvatska je trebala snimiti Daru iz Jasenovca, a ne Srbija. Tu okrivljujem službenu hrvatsku kulturnu politiku. Mene čudi, a ja nisam Hrvat, zašto Hrvatska nikada nije snimila film o Stjepanu Radiću? Zašto hrvatska kinematografija ne proba snimiti realističan film o Titu?”

Štahan je dodao kako nedostaje političke volje.

“Nema volje da se, ni na razini historiografije, a posljedično i kulture, raščiste sporne ili mitologizirane točke hrvatske povijesti.”, kazao je Štahan i pojasnio kako se rijetko Hrvatska prezentira na način napadnutoga u Domovinskom ratu, nasuprot agresora, dok se često ističu zločini koji su bili iznimka, a ne pravilo u postupanju hrvatske vojske.

“Hrvatske kulturne elite vjeruju kako će veći uspjeh na međunarodnoj sceni postići prezentiranjem branitelja kao zlostavljača, PTSP-ovca i ukazivanjem na zločine hrvatske vojske u Domovinskom ratu.”

Bijelić: “Komunisti jesu činili zločine, ali ne mogu se uspoređivati s ustašama”

Bijelić je govorila o angažiranoj umjetnosti nasuprot propagandi, a Štahan naglasio kako je utvrđivanje istine i stvarnog broja žrtava jedini način te Mitrikeskom odgovorio na pitanje zašto se ne spominju komunistički zločini. Kako pojašnjava, odgovor se krije u vlasti koja je djelomice proizišla iz tog režima.

“Zločine iz prošlosti treba svesti u prave okvire – i ustaške i jugoslavenske. Jer ni jedni ni drugi nisu razriješeni. Radi se o preuveličavanjima ustaških zločina – koji nedvojbeno postoje, no u potpunosti se nastoje zatomiti zločini političke klase koja je tada bila na vlasti, a iz koje je djelomično proizišao i današnji politički establishment. Iz toga proizlazi izostanak želje za tim tipom razotkrivanja komunističkih zločina.”

“Komunisti jesu počinili zločine, ali ne može se ni u ludilu to uspoređivati.”, dodala je Bijelić, a Štahan pojasnio:

“Nisam ni rekao da ih treba usporediti, već dokučiti istinu koju se sustavno krije. Nepoznatih su razmjera i ustaški zločini i komunistički.”

“Broj srpskih žrtava je uveličavan, a to ovaj rad pokazuje.”, zaključio je Mitrikeski ponovno naglašavajući znanstveni rad koji dokazuje preuveličani broj srpskih žrtava u logoru, a Štahan dodao: “Iz tih manipulacija je i proizašao puls invazije na Hrvatsku 90-ih godina.”

Nelogičnosti u jasenovačkom popisu

Gotovo da nema nikoga u Hrvatskoj tko ne zna za probleme s istinom o logoru Nezavisne države Hrvatske (NDH) u Jasenovcu. O tom su logoru ispisane nebrojene stranice i izgovorene nezamislive laži. Oni upućeniji te laži prepoznaju, ali Srbi općenito i hrvatski komunisti isto općenito za to ne mare nego autore svih prigovora proglašavaju revizionistima u najblažem a ustašama u najstrožem ocjenjivanju.

I najneupućenija osoba može lako zaključiti da nešto krupno nije u redu s brojem žrtava u Jasenovcu kad se poimenični popisi Javne ustanove Spomen park Jasenovac (JUSP Jasenovac) i Jasenovac Research Instituta u New Yorku razlikuju oko 7 puta: JUSP Jasenovac na popisu ima nešto manje od 84.000 imena, a popis Jasenovac Research Instituta oko 600.000 imena, istaknuli su akademik Josip Pečarić i profesor emeritus Matko Marušić.  Budući da se radi o imenima, prezimenima, imenu oca, godini i mjestu rođenja i godini smrti u Jasenovcu, čovjek se mora upitati: tko je od ta dva instituta lud, tko je tu „ustaša“ a tko „četnik“? Kako to da već desetljećima nisu sjeli zajedno i sravnili, uskladili imena žrtava?

Akademik Pečarić i prof. Marušić analizirali su rad koji je spomenuo komentator Petog dana Mitrikeski.

Dva doktora znanosti, inženjer informatike g. Nikola Banić i vrlo ugledni matematičar g. Neven Elezović objavili su na engleskom jeziku i u vrlo uglednom svjetskom časopisu za inženjere i matematičare povijesno važan članak o jasenovačkim žrtvama. Članak je dokazao da je popis JUSP-a Jasenovac krivotvoren i kao takav potpunonevaljao. Članak nosi naslov „TVOR: nalaženje diskretnih podataka koji odskaču među ukupnim varijacijama u histogramima“ (engl. TVOR: Finding Discrete Total Variation Outliers among Histograms); TVOR je tu kratica engleskog izraza „Total Variation Outlier Recognizer“ u prijevodu „Tražilo (u smislu alata) podataka koji odskaču među ukupnim varijacijama“.

Na temelju njega su akademik Pečarić i prof. Marušić utvrdili kako “nalazi doktora znanosti Banića i Elezovića ne negiraju postojanje jasenovačkoga logora niti razmatraju broj ljudi koji su u njemu stradali. Oni samo pokazuju da je popis JUSP-a Jasenovac izmišljen toliko da je apsolutno neprihvatljiv, a to znači da sva istraživanja treba početi iznova, odgovorno i pošteno.

“Sve druge procjene broja žrtava Jasenovca su veće od one JUSP Jasenovac pa je sasvim jasno da se i tu radi o lažima, još većim i sramotnijim. Hrvatska država i njezin pravosudni sustav moraju definirati kriterije odgovornosti za širenje tih laži i za njih propisati sankcije. Javna ustanova Spomen park Jasenovac treba i dalje raditi, ali bez ikakva politikanstva, izmišljanja i drugih nečasnih namjera i čina, jer oni prije svega sramote stvarne žrtve, a u javnosti stvaraju prijepore koji su štetni za sve strane koje u njima sudjeluju i za hrvatsko društvo u cjelini.”, zaključuju akademik Pečarić i prof. Marušić.