ITEKAKO SE PAMTI

U srijedu je otvorena izložba fotografija pod nazivom “1991.“, koja se može pogledati u karlovačkom Muzeju Domovinskog rata u Turnju. Autor fotografija je Zoran Filipović Zoro, poznati ratni fotoreporter, koji je gostovao u HRT-ovoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska“.

“Pozivam sve na izložbu, a posebno školsku djecu jer ima osjećaj da nam djeca odrastaju bez prave spoznaje o onome što se događalo u našoj nedavnoj prošlosti”, rekao je na početku razgovora Zoran Filipović Zoro, prenosi Dnevno.hr.

“Na početku rata sam kao i svi htio dati doprinos obrani zemlje. Išao sam se unovačiti da je branim puškom jer sam smatrao da je to najadekvatniji odgovor na agresiju kojoj smo bili izloženi. Otišao sam do generala Špegelja, kojeg sam znao, i rekao da se hoću unovačiti, a on je rekao “Ti si lud! Moram s tobom poslati dvojicu da te čuvaju. Stradat ćeš mi za tri dana. Idi raditi ono što najbolje znaš – snimaj i svjedoči i objavljuj i stvaraj sliku o ovome.” I tako sam ja umjesto puške uzeo moju kameru i prošao sam sva ratišta”, prisjetio se Filipović, čija izložba predstavlja dio njegova opusa kao podsjetnik na stradanja ratne 1991. godine diljem Hrvatske – od Vukovara, Vinkovaca i Petrinje do Dubrovnika i Slatine.

“Lijepa i bolna priča”

“Postoji otrcana fraza da slika govori tisuću riječi, ali to je uistinu tako. Živimo u suvremenom, elektroničkom dobu. Ljudi žive brzo, nemaju vremena puno čitati i samo nadnaslovi i jake slike ih uspiju na trenutak odvući od njihove svakodnevice. Očito je ta preporuka generala Špegelja urodila plodom. Neće vjerovati, ali ja sam u to vrijeme sa svojim fotografijama ušao čak i u Vogueova izdanja s ratnim reportažama”, komentirao je fotoreporter, koji je uistinu u to vrijeme bio velika svjetska fotografska zvijezda.

“Objavljivao sam preko agencije Magnum Photos i potpisivao sam se isključivo pseudonimom Zoro. Moji pravi identitet bio je tajna zbog sigurnosti. Zatekao sam se u jednom momentu u Londonu na nekom novinarskom druženju i pristupio mi je jedan čovjek srednjih godina i kad smo se upoznavali tutnuo mi je papirić u ruku. Poslije sam sam pogledao i vidio da je on urednik Vogueovih izdanja“, dodao je Filipović. U poruci je uz kontakt telefon stajalo da želi otkupiti Zoranove fotografije za objavu. “Tako je krenula naša suradnja i ja sam par godina bio uglavnom u Vogueovom izdanju GQ. Objavljivao sam te ozbiljne teme. Prije mene i poslije mene nitko to nije uspio”, otkrio je Zoran.

Izvještavajući iz Vukovara, Zoran Filipović izašao je iz grada u posljednjem trenutku, a u emisiji je progovorio o bolničaru Marku čiju je djecu spasio, dok je Marko, kaže, spasio njega.

“To je jedan lijepa i bolna priča. Vukovar je postao jedno opsesivno mjesto gdje je svatko tko je iole držao do sebe, morao je u nekom trenu biti u tom mjestu o kojem prije rata nismo znali ništa. U tom trenu, kad je trebalo, svi smo pohrlili u Vukovar. Ja sam bio među zadnjima koji je ušao kroz raj famozni Kukuruzni put. Htio sam pod svaku cijenu biti tamo. Nitko nije vjerovao da sam uspio proći. Prvo mjesto gdje sam došao bila je bolnica i tamo sam naletio na bolničara Marka Mandića. Kad me vidio rekao je da me bog poslao da spasim njegovu djecu”, prisjetio se.

Zoran je Marku odgovorio da je došao u Vukovar da ostane, a Marko ga je nastavio uvjeravati da će spasiti njegovu djecu. “Tako je i bilo. Drugi dan sam uzeo to dvije djece. Imali su 8 i 10 godina, zvali su se Igor i Saša. Dečki su danas veliki, obiteljski ljudi i žive svoje živote. Marko je završio na Ovčari, ubijen je. I na neki način ja sam spasio njegovu djecu, ali Marko je spasio moj život jer smo mi bili među zadnjima koji su izašli iz Vukovara. Tako da ja dugujem život Marku, ali si ne umišljam da ta djeca duguju život meni”, zaključio je fotoreporter.

Izložba “1991.” Zorana Filipovića Zoroa u Muzeju Domovinskog rata otvorena je do 30. rujna.