Razgovarali smo s novom predsjednicom uprave Ine: ‘Procjene su bile dobre, izgubili smo novac u plinskoj aferi prošle godine’

'Ina ima dobru priču i veliki potencijal, a cilj mi je postići rezultate u skladu sa svojim potencijalima. Ponajprije je to završetak i puštanje u pogon postrojenja za preradu teških ostataka nafte DCU u Rafineriji nafte Rijeka'

Zsuzsanna Ortutay, MOL-ova menadžerica s 25-godišnjicom staža na različitim pozicijama unutar MOL grupe ovog je ljeta imenovana predsjednicom Uprave Ine, u kojoj je u prethodne dvije i pol godine bila članica Nadzornog odbora. Ortutay je upravljanje Inom pruzela nakon niza skandala i afera u tvrtki, od kojih je najveća prošlogodišnja afera s prodajom plina po cijenama daleko ispod tržišnih, na čemu je Ina, prema procjenama, izgubila oko milijardu kuna.

Osim toga, nacionalna naftna kompanija ostala je bez jedne od plinskih platformi, Ivane D, upletena je u novi skandal oko prodaje HEP-ovih viškova prirodnog plina, a muči konstantnim zagađenjima mora iz podzemlja Rafinerije nafte Rijeka u kojoj traju radovi na najvećoj investiciji. u novijoj povijesti ne samo Ine nego i Hrvatske – postrojenju za preradu teških ostataka nafte. O svemu tome, kao i budućnosti Ine razgovarali smo s Ortutayem koja je na čelu Ine zamijenila Petera Rataticsa.

 

Korak naprijed

 

Zašto ste odlučili prihvatiti poziciju predsjednice Uprave i iz kojih je MOL razloga odabrao baš vas?

– Mogu reći da sam bila polaskana ponudom da postanem predsjednica Uprave Ine. Za mene je to svakako bio korak naprijed, nakon što sam posljednje dvije i pol godine bila članica Nadzornog odbora Ine. Dobro poznajem poslovanje Ine, au Hrvatskoj sam već živjela i radila u dva navrata, od 2003. do 2006., a nakon toga 2009. i 2010. godine. Želim pridonijeti uspješnom poslovanju Ine, ovo je moj jedini posao kojem sam potpuno predana. Već sam se preselio u Zagreb, ovdje sam da dugoročno osiguram stabilno poslovanje tvrtke.

 

Koji su vaši ciljevi i gdje vidite Inu na kraju svog mandata?

– Ina ima dobru priču i veliki potencijal, a cilj mi je postići rezultate u skladu sa svojim potencijalima. Ponajprije je to završetak i puštanje u pogon postrojenja za preradu teških ostataka nafte DCU u Rafineriji nafte Rijeka, najveće Inine investicije koje će riječkoj rafineriji omogućiti dugoročno ekonomski održiv rad. Također već vidimo na koji način Ina može sudjelovati u zelenoj tranziciji i nadam se da će uskoro biti još projekata vezanih uz proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

 

Govorite li o proizvodnji energije iz obnovljivih izvora na industrijskoj razini ili o manjim, pojedinačnim projektima ograničenog kapaciteta?

– Vidjet ćemo o kojem će svim projektima biti riječ. Primjerice, veliki potencijal krije se u geotermalnoj energiji. Imamo potrebno znanje i iskustvo te se nadamo pozitivnom ishodu natječaja na koji smo se prijavili. Također želim nastaviti unapređenje maloprodaje koja s našim Fresh Cornerom već postiže značajan uspjeh i dobre rezultate. Sve u svemu u Ini želim vidjeti kvalitetnu poslovnu zajednicu predanih, dobrih profesionalaca, najboljih u zemlji, koji će biti zadovoljni svojim poslom.

 

 

U proteklih malo više od godinu dana Inu su zadesile brojne ozbiljne afere i problemi – od skandala s prodajom golemih količina plina ispod tržišne cijene preko serije onečišćenja mora u Kostreni, oko Rafinerije nafte Rijeka do upletenosti u HEP-ovu prodaju viška plina. Sve su to ozbiljni problemi za kompaniju koja, kako kažete, teži uspjesima i stabilnom poslovanju. Počnimo s plinskom aferom prošle godine. Smatrate li da je Inatim ugovorima oštećen i jeste li utvrdili za koji iznos?

– O tome se opširno izvještavalo o prošloj godini i ne želim govoriti o brojkama. Članovi Nadzornog odbora detaljno su informirani, mislim da se o tome dovoljno govorilo i pisalo. Procjene su bile korektne i da je, prema mojoj interpretaciji Ina izgubila novac. Važno je naglasiti da je istraga koja provodi nadležna tijela još u tijeku. Pričekajte konačne rezultate.

 

Interni procesi

 

Nakon tog slučaja izmijenjeni su procesi kontrole i nadzora za ulazak u poslovne odnose. Jamče li sadašnje poslovne procedure da se takvo što više neće ponoviti u plinskom ili nekom drugom segmentu poslovanja Ine?

– Situacija se promijenila. Prvo, otpušteni su svi koji su bili povezani sa slučajem. Interni procesi i propisi izmijenjeni su tako da danas direktor Plina i energije ne može više sam donositi takve odluke niti može samostalno sklapati ugovore. To je podignuto na višu razinu upravljanja – na razinu operativnog direktora ili Uprave. Povučene su vlasti koje su pojedini direktori nekad imali i mislim da je taj proces sada daleko bolje organiziran i kontroliran.

 

Nakon plinske afere smijenjena je i Uprava Ine, no dio javnosti tada je smatrao da je dio odgovornosti trebao nositi i Nadzorni odbor, odnosno da su i članovi Nadzornog odbora, među kojima ste bili i vi, trebali podnijeti ostavku. Što mislite o tome?

– Nadzorni odbor bilo koje tvrtke nije odgovoran za njezino svakodnevno poslovanje. U ovako velikoj i kompleksnoj organizaciji odgovornost je preuzela i Uprava podnijela ostavke, što je u korporativnoj praksi više razina od uobičajenih. Vjerujem da je to bio izoliran slučaj te da su sve aktivnosti naposljetku bile posljedica aktivnosti pojedinaca.

 

Spomenuli ste velike projekte, a najveći je DCU u riječkoj rafineriji. Dokle je stigla njegova realizacija, što je od radova još preostalo i kada će novo postrojenje, uz sve prateće, biti u pogonu?

– To je dugotrajan projekt, no odvija se u predviđenim rokovima, uobičajenim za ovako složene projekte. Projektiranje je počelo prije gotovo četiri godine te bi u bilo kojem dijelu Europe ili svijeta trebalo jednako vremena za njegovu realizaciju. Zasad smo blizu 80 posto realizacije projekta i sve ide prema planu. Radovi će biti završeni sredinom ljeta sljedeće godine, nakon čega počinje vrlo složena procedura puštanja u rad. S tako složenim postrojenjem ne može se samo pritisnuti tipka i početi s radom, taj postupak traje nekoliko mjeseci. Očekujem da će krajem sljedeće godine DCU biti u punom proizvodnom pogonu.

 

 

Znači li to da nije bilo kašnjenja nakon što je dio radnika podizvođača iz Rumunjske otišao s gradilišta zbog neisplaćenih plaća? Ili ste nadoknadili izgubljeno vrijeme?

– Nije bilo kašnjenja koje bi ugrozilo krajnje rokove projekta jer smo drugačije rasporedili izvođenje radova i rokova. I prije smo, zbog COVID-19, svi mi, uključujući i glavnog izvođača KT, morali revidirati rokove i raspored te se od tada poštuju rokovi.

 

Kada DCU bude u pogonu, što će značiti za rafineriju u kontekstu kvalitete proizvoda, ali i povećanja kapaciteta proizvodnje?

– Rafinerija će proizvoditi više visokovrijednih proizvoda. Projekt će povećati iskoristivost bijelih proizvoda za 13 posto u odnosu na sadašnje kapacitete uspoređujući li preradu iste vrste nafte, posebno dizela koji Hrvatska nije proizvodio dovoljno nego što se dio uvoza. U budućnosti ćemo moći opskrbiti hrvatsko tržište svim gorivima iz vlastite proizvodnje. Važno je i to što Ina više neće morati uvoziti VGO, sirovinu za proizvodnju dizela čije su podrijetlo i uvoz vrlo zahtjevni, da se tako izrazim. Rezultat svega toga bit će profitabilan rad rafinerije. Naravno, profitabilnost rafinerije ovisit će io drugim čimbenicima, npr. stanje na tržištu, ali će dugoročno, vjerujem, biti ekonomski održivo.

 

Crni proizvodi

 

Kada govorite o opskrbi tržišta u okruženju, mislite li na Sloveniju? Hoće li se benzinske crpke koje su MOL i Ina u toj zemlji preuzele od OMV-a opskrbljivati ​​gorivima iz Rijeke, kad DCU bude u pogonu, ili iz MOL-ovih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj?

– Ina ima priliku opskrbljivati ​​slovensko tržište, stoga kad to bude moguće Ina planira opskrbljivati ​​svih 138 maloprodajnih mjesta na tom tržištu.

 

Kakav će biti ekološki utjecaj DCU-a i povećanje proizvodnje u Rijeci?

– Ne vidim da bi moglo biti štetnih posljedica jer će se smanjiti udio takozvanih crnih proizvoda u proizvodnji. Logistički, veće količine transportirat će se na razne načine, no imamo kapacitete za to. Dodatno, nova postrojenja projektirana su i grade se prema novim, najvišim standardima zaštite okoliša.

 

Treba li javnost vjerovati takvim najavama nakon višekratnih incidenata s curenjem ugljikovodika iz podzemlja rafinerije u more oko nje? Taj problem još nije riješen i građani se s pravom bojom novih problema s novim postrojenjima, ne samo DCU-om nego je, primjerice, trakom i lukom za prekrcaj petrol-koksa na brodove.

– Moj prvi posjet, nakon što sam imenovan, bio je riječkoj rafineriji da vidim kako izgleda obalni pojas i kako funkcionira sustav brane i zaštite od zagađenja, kao i što možemo učiniti. Cijelo vrijeme nastojimo izvući što veće količine ugljikovodika iz podzemlja koji su ondje nakupljeni u prošlosti, a pritom nije riječ o izljevima ugljikovodika koji se sada nalaze u rafinerijskim pogonima. Rafinerija ima gotovo 80 bušotina kojima, među ostalim, izvlačimo ugljikovodike iz podzemlja i sprječavamo njihovo istjecanje u more. U njima se povremeno pojavljuju određene količine ugljikovodika koje se u takvim slučajevima odmah ispumpavaju. Također, ako uočimo masni sloj u moru, odmah se pristupa čišćenju. Paralelno, tražimo trajno rješenje ovog problema pa smo angažirali stručnjake koji su već obavljali takve poslove u rafinerijama također smještenim na krškom terenu. Dakle ne teoretičare, nego etablirane stručnjake. Proces je u tijeku, moramo provesti seizmička istraživanja, utvrditi koliko je ugljikovodika pod zemljom i gdje su točno. Nakon toga trebamo utvrditi možemo li ih izvući ili na neki drugi način osigurati sprječavanje daljnjeg curenja.

 

Propuštaju li rafinerijski tankovi ugljikovodike? Dio javnosti sumnja da je i to dio problema.

– Riječ je isključivo o ugljikovodicima koji su u podzemlju dospjeli u prijašnjim razdobljima rada rafinerije, a ne u novije vrijeme. Trenutačno nema propuštanja, a ako se i dogodi, imamo sustav zadržavanja i prikupljanja, tako da nije riječ o sadašnjim propuštanjima iz spremnika, nego o ugljikovodicima iz podzemlja.

 

 

Kada bi trajno rješenje moglo biti primijenjeno? Građani okolnih naselja gube strpljenje i ovog ljeta dio plaže i priobalja u blizini rafinerije nije upotrebljiv za kupanje. Kada će ugljikovodici biti uklonjeni?

– Do ove kraja godine bit će, nadamo se, poznato kako se taj problem može riješiti. To ne znači da će provedbeni plan za trajno rješenje biti odmah moguć jer se ne zna koliko će se potrajati. Dotad ćemo neprestano nadzirati bušotine i more oko rafinerije i odmah djelovati. Znam da je riječ o vrlo neugodnoj situaciji, ali se zaista trudimo da posljedice budu što manje.

 

Platforma Ivana D

 

Zapadnije od Rijeke u more je potonula plinska platforma Ivana D. Bušotina zatvorena je i osigurana te iz Ine tvrde da nema nikakve opasnosti za okoliš, no ekološke udruge smatraju da krše zakonske odredbe već samim ostavljanjem platforme na morskom dnu jer je Ina dužna potonuli objekt izvaditi. o svojem trošku. Kršite li zakone i hoćete li izvući platformu?

– Ne kršimo zakone, nego apsolutno poštujemo svu regulativu. Ne možemo raditi na svoju ruku, postoje pravila i vlasti koje će donijeti odluke, a mi ćemo ih se pridržavati. Trenutačno smo u fazi izrade Studije utjecaja na okoliš, u skladu s odlukom Ministarstva gospodarstva, koja će razraditi kako vađenje ili ostavljanje čeličnih konstrukcija platforme utječe na biljni i životinjski podmorski svijet.

 

Gubitkom platforme izgubljen je i dio proizvodnje plina na sjevernom Jadranu, no vaši prethodnici pokrenuli su istraživanja i bušenja u sklopu projekta razrade postojećih plinskih polja te bi proizvodnja trebala biti povećana, uz gradnju novih platformi i crpljenje plina iz novih bušotina. Koliko Ina možete uložiti u taj projekt i koliko će biti povećanje proizvodnje plina iz Jadrana?

– Konačnu odluku o ulaganju tek trebamo donijeti. Kampanja istraživanja sastojala se od bušenja 11 bušotina, od kojih su neke već stavljene u proizvodnju. Na nekoliko lokacija za proizvodnju plina bit će potrebna i nova infrastruktura, odnosno nove platforme. Svakog dana imamo sve više informacija o ekonomskoj isplativosti takvog ulaganja i sve smo bliže konačnoj odluci – procijeniti hoće li takvo ulaganje doista imati smisla za Inu. S jedne strane posvećeni smo povećanju proizvodnje plina jer to znači stabilnu, neovisnu opskrbu domaćim plinom za hrvatsko tržište, ali s druge strane takvo povećanje mora biti i ekonomski razumno i opravdano. Jednostavno mora biti isplativo za Inu.

 

Ako nastavite prodavati plin HEP-u, možda bi i moglo biti?

– Obveza prodaje HEP-a je, kao što znate, završila i sada smo ovisni o kretanjima na plinskom tržištu. Što se tiče povećanja količine proizvodnje plina iz domaćih ležišta, očekujemo da bismo udio domaćeg plina na tržištu mogli podići sa sadašnjih oko trideset posto potrošnju na četrdeset posto. Konačnu odluku o projektu donijet ćemo ove jeseni.

 

Kad smo kod prodaje HEP-u, jeste li kontaktirali s Ministarstvom gospodarstva glede cijena po kojima je Ina prodavala plin HEP-u, a koje su ovog proljeća bile više od tržišnih, ili ste trljali ruke zbog dobre cijene i niste poduzimali ništa?

– Tijekom devet mjeseci Ina je sav plin morala prodavati HEP-u po unaprijed određenoj cijeni. Govorimo o otprilike 400 tisuća megavata sati mjesečno, odnosno oko 3,6 milijuna megavata sati ukupno. Većinu tog vremena Ina je gubila potencijalnu zaradu jer je HEP-u morala prodavati plin po cijenama znatno nižim od tržišnih. Nitko ne smije ni trenutka vjerovati da je to bilo dobro za Inu. Ina je ionako bila na gubitku. Veličina onoga što je Ina kupila u okviru energetskog bilanciranja jest mikroskopska. O postocima ne možemo ni govoriti, to je gotovo na razini statističke pogreške.

 

Hoće li donošenje odluke o ulaganju u nalazišta plina na sjevernom Jadranu biti otežano ako Vlada na jesen ponovo odluči ograničiti cijene plina i opet uvesti praktički potpuno reguliranu prodaju plina iz domaćih nalazišta?

– Svakako moramo uzeti u obzir da bi se mogla mijenjati regulativa u skorašnjem razdoblju i koliko će tržište plina i ostali segmenti biti izloženi utjecaju državne regulative. Problem s regulativom jest taj što se može vrlo brzo i uvelike mijenjati, praktički od jednog do drugog dana. To nam otežava posao.

 

Velik potencijal

 

Očekujete li nova ograničenja cijene plina s dolaskom zime?

– Teško je to procijeniti, no vidim da i Vlada shvaća da intervencije u tržišnim mehanizmima mogu imati neplanirane i nenamjerene učinke. Vjerujem da su zbog tog shvaćanja obustavili obveze prodaje domaćeg plina HEP-u.

 

Cijene goriva i dalje su ograničene, zbog čega su neki distributeri najavljivali čak i pokretanje tužbe protiv države. Razmišlja li i Ina o tužbama zbog izgubljene dobiti?

– Nije bilo takvih razgovora među članovima Uprave.

 

Unatoč svim ograničenjima Ina je i dalje ostvarila visoke zarade, prošle godine i prvih šest mjeseci ove godine. Kako je to moguće?

– Cijene plina bile su ograničene, kao i cijene goriva u maloprodaji, a riječka rafinerija nije radila određeno vrijeme. Sve su to za nas bile nepovoljne okolnosti, ali Ina je i dalje jako dobra tvrtka s velikim potencijalom te iz godine u godinu postaje sve bolja.

 

Ina je otvorila prve kapacitete u proizvodnji električne energije iz sunčeve energije. Sljedeći je veliki projekt iskorištavanja geotermalne energije. Koliko su potencijali i kako tu energiju namjeravate koristiti?

– U pogonu je jedna solarna elektrana, Virje, a uskoro će biti i ona u Šišku. Postoje i planovi za gradnju solarne elektrane u riječkoj rafineriji koja će služiti za opskrbu postrojenja za proizvodnju vodika. Zeleni vodič koristit će se za potrebe transportnog sektora, ali i Rafinerije nafte Rijeka. Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije, tu nije riječ o jednom velikom projektu, poput DCU-a, nego o mnogo manjim projektima koji se uklapaju u veliku slagalicu portfelja Ininih kapaciteta u obnovljivim izvorima. Kada govorimo o geotermalnoj energiji, sudjelujemo u natječaju za koncesije i nadamo se pozitivnom ishodu. Međutim, kao iu svakom proizvodnom projektu, još ima dosta neizvjesnosti, pa proizvodnja, kao i kod nafte i plina, ovisi o potencijalnoj količini energije koja se može proizvesti. Ispune li se očekivanja, pokrenut ćemo proizvodnju električne energije uz korištenje geotermalne energije. No moramo vidjeti hoće li to biti potencijalno isplativo. Ina je u dobroj financijskoj poziciji, čak i uz plaćanje poreza na ekstra dobit i isplatu dividende, tako da imamo prostora za takva ulaganja. Ulaganja će biti potrebna i za proizvodnju zelenog vodika u Rijeci, gdje smo vrlo blizu donošenju odluke. Vjerujemo da ćemo za to povući i bespovratna sredstva iz EU-a, odnosno iz nacionalnog Fonda za otpornost i oporavak te da ćemo moći proizvoditi vodik na ekološki prihvatljiv način. Ulaganja će biti potrebna i za proizvodnju zelenog vodika u Rijeci, gdje smo vrlo blizu donošenju odluke. Vjerujemo da ćemo za to povući i bespovratna sredstva iz EU-a, odnosno iz nacionalnog Fonda za otpornost i oporavak te da ćemo moći proizvoditi vodik na ekološki prihvatljiv način. Ulaganja će biti potrebna i za proizvodnju zelenog vodika u Rijeci, gdje smo vrlo blizu donošenju odluke. Vjerujemo da ćemo za to povući i bespovratna sredstva iz EU-a, odnosno iz nacionalnog Fonda za otpornost i oporavak te da ćemo moći proizvoditi vodik na ekološki prihvatljiv način.

 

Što je sa sisačkom rafinerijom? Ina je najavljivala veliki logistički centar, proizvodnju biodizela i razne druge projekte? Što se od toga događa ili ne događa u Sisku?

– Rafinerijske prerade više nema, no Sisak funkcionira kao logistički centar, a pripremamo i gradimo pogon za proizvodnju biometana iz poljoprivrednog otpada.

 

Razmatramo rješenja za prostor na Mlaki

 

Riječku javnost također već godinama zanima što će biti s ugašenom rafinerijom Mlaka. Dosadašnje uprave Ine nisu ponudile nikakav plan niti namjere vezane uz taj vrijedni prostor.

– Ispituju se sve mogućnosti kako bi se donijela odluka koja bi u najvećoj mjeri bila zadovoljavajuća za sve dionike – i lokalnu zajednicu i kompaniju. U bliskom smo kontaktu s lokalnim vlastima i razmatramo najbolja rješenja.