Deportacija nekoliko hrvatskih državljanki iz Beograda, koje su sudjelovale na radionicama organiziranim od strane Erste fondacije, još je jedan u nizu incidenata koji potvrđuju neprijateljski stav Srbije prema Hrvatskoj. Unatoč pokušajima Ministarstva vanjskih poslova Srbije da opravda svoje postupke, jasno je da ovakve radnje nemaju nikakvo pravno, niti moralno uporište.

Srbija, predvođena Aleksandrom Vučićem, u svom priopćenju optužuje hrvatske političare za širenje antisrpske retorike, dok istovremeno opravdava deportaciju hrvatskih državljanki navodima o "zakonskim procedurama" i "međunarodnoj praksi". Ovakvi argumenti su krajnje licemjerni, posebice kad se uzme u obzir kontinuirano kršenje prava hrvatskih građana u Srbiji.

Ministarstvo vanjskih poslova Srbije pokušava skrenuti pažnju s ovog incidenta postavljanjem pitanja zašto nitko drugi od hrvatskih državljana u Srbiji nije imao slične neugodnosti. Međutim, pravo pitanje glasi: zašto je skupina hrvatskih državljanki, koja je boravila na miroljubivim radionicama u Beogradu, bila izložena ovakvom tretmanu? Očito je da srpske vlasti ciljano djeluju protiv pojedinaca koji dolaze iz Hrvatske i sudjeluju u nevladinim aktivnostima, čime se dodatno potkopavaju temelji dobrosusjedskih odnosa.

Još je apsurdnije kada srpske vlasti koriste primjere poput zabrane Aleksandru Vučiću da posjeti Jasenovac, kako bi opravdale vlastite postupke. U tom kontekstu, optužbe o navodnom "pravnom nasilju" nad srpskim građanima u Hrvatskoj djeluju kao klasično odvraćanje pažnje od stvarnog problema – Srbije koja nepoštivanjem osnovnih prava i sloboda kontinuirano sabotira odnose sa susjednim državama.

Srbija u svom priopćenju licemjerno tvrdi kako je "zainteresirana za izgradnju skladnih i produktivnih odnosa sa susjedima". No, potezi poput ovoga jasno pokazuju suprotno – režim u Beogradu svakodnevno doprinosi stvaranju nepovjerenja i nesklada, uz nastavak antisusjedskih provokacija koje nemaju nikakve osnove u europskim vrijednostima koje Srbija navodno želi slijediti.

Ova deportacija nije samo napad na pojedince, već i na slobodu govora, kretanja i suradnje u regiji. Hrvatska bi trebala odlučno osuditi ovakvo ponašanje Srbije, a međunarodna zajednica ne smije ostati nijema na ovakve primjere nepoštivanja osnovnih ljudskih prava.

Reakciju iz Srbije prenosimo u cijelosti:

“Pitanje na koje Hrvatska treba odgovoriti svojoj javnosti jeste zašto nitko drugi od hrvatskih državljana koji trenutno borave na teritoriju Srbije nema nikakve neugodnosti ili specijalan tretman, već su dobrodošli gosti naše države, ali taj odgovor bi morao sadržati i informaciju o tome što su osobe koje su predmet reakcija dijela hrvatske političke javnosti zaista radile u Srbiji”

Neprimjereno je to što državni službenici i politički akteri u Hrvatskoj Srbiju optužuju za ugrožavanje slobode kretanja i govora nekoliko hrvatskih državljanki, koje su u Beogradu tretirane u skladu sa zakonskim procedurama i uobičajenom međunarodnom praksom.

Neprimjerenost prerasta u apsurd ako se u obzir uzme činjenica da se državljani Srbije u Hrvatskoj često tretiraju na način koji nije u skladu ni sa zakonom, ni s europskim vrijednostima i standardima, niti sa zdravim razumom.

Podsjećamo da je ni manje ni više nego predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću bila uskraćena mogućnost da se u Jasenovcu pokloni žrtava ustaškog terora, među kojim su bili i predsjednikovi preci. Na još gori tretman nailaze obični građani Srbije, koji su često na meti uvreda i napada pojedinaca u Hrvatskoj, ali i pravnog nasilja iza kojeg stoji država, pa je tako beogradski odvjetnik Nemanja Berić bio osuđen na 15 dana zatvora zbog objave na jednoj društvenoj mreži-

Srbija ostaje zainteresirana za izgradnju skladnih i produktivnih odnosa sa svim svojim susjedima, uključujući Hrvatsku.

Međutim, takvi odnosi moraju se graditi obostranim trudom, a ne gotovo svakodnevnim javnim porukama kojima se u Hrvatskoj proizvodi antisrpsko raspoloženje, i svakako ne grubim miješanjem u političke procese u susjednoj zemlji."