Rijeka je zaslužila bogatu porciju sreće, iako su Dinamovi igrači promašili što bi i oružar morao zabiti
Mnogi će reći kako je nogomet uglavnom pošten, na kraju dobiješ koliko vrijediš i što si zaslužio. Kad znamo koliko su suci "po bijelom svijetu" prekrajali prvenstva teško bi to bilo potpisati, ali za oglede Rijeke i Dinama ove sezone najbolja je ocjena.
Lopta pamti i vraća, momčad Gorana Tomića u srijedu je odigrala najlošiju utakmicu protiv Modrih. U dvije prethodne, koje su završile 3:3, nije dopustila rivalu potpunu dominaciju gotovo čitav susret, nije se branila bunkerom i nije tako rijetko prijetila. Iako je u dijelu drugog poluvremena na Rujevici patila jer zagrebački sastav igrao je osjetno kvalitetnije i uspio nadoknaditi zaostatak od tri pogotka. U Kupu Bijeli su bili gotovo kirurški precizni u iskorištenju prilika, osim jedne Obregonove i imali fantastičnog Nediljka Labrovića "lovca na oluje", da ih spasi kad je najjače grmjelo.
Usto i bogatu porciju sreće jer Dinamovi igrači promašili su što bi i oružar morao zabiti. Rijeka si je u prvenstvu lako mogla priskrbiti više od dva boda protiv Dinama, ali naplatila je to u drugom natjecanje. U kojem ne postoji popravni ispit. Umjesto srebra uzela je zlato i ne čudi što se slavilo kao nikad ove sezone. To je trijumf kakvog Tomić kao njezin trener još nije imao.
Bijeli respektiraju Modre, ali ih se ne boje. Nekadašnji submisivan stav zamijenila je vjera da mogu dobiti i na Maksimiru. Čak i kad igrački nisu najraspoloženiji. Taj iskorak učinjen prije nekoliko godina Rijeku je učinio drugačijim, daleko većim klubom. Impresivno je to održala i nakon Kekove ere, a sada ima i Josipa Drmića, klasu koja pravi razliku u HNL-u i s kojim ništa u našim natjecanjima za njih nije nemoguće. Bijeli s Kvarnera u srijedu nisu poslali poruku da su u blistavoj formi, nego mnogo jaču i važniju - da se s njima najozbiljnije mora računati za oba trofeja.
Rijeka u Tomiću ima svojeg David Copperfielda, koji "magijom" prikriva slabe točke, ali savršeno zna gdje su i da bi ih mogli platiti ne budu li sanirane. Nakon što je prevladao problem olakih ulazaka u utakmice zbog čega su često padali u rezultatski minus i bili prisiljeni ganjati preokret, sad mu je ključno riješiti koncentraciju na domaćem terenu.
Trijumfom nad Dinamom momčad iz Primorja stigla do osme uzastopne pobjede na gostovanju što se nikad ranije nije dogodilo, kad su u pitanju službene utakmice. Pritom drži niz od pet dobivenih susreta u protivnikovoj kući u prvenstvu što je također klupski rekord. Tako nešto nije uspjela niti 2016/17. kad su Bijeli osvojili naslov hrvatskog prvaka.
Zadnji suparnik kojeg nije dobila vani bio je Hrvatski dragovoljac 17. rujna. U Kranjčevićevoj ulici završilo je 2:2. Upravo taj klub stiže sutra na Rujevicu. Potom su u HNL-u pali Gorica 4:3, Istra 1961 6:3, Lokomotiva 2:0, Šibenik 1:0 i Slaven Belupo 2:1. U Kupu Pitomača 7:0, Oriolik 6:0 i Dinamo 3:1. U isto doba na domaćem terenu Rijeka je gutala gorke pilule jer nije svladala baš nikoga. Izgubila je od Hajduka i Lokomotiva, a s Dinamom odigrala 3:3. Za pobjedu na Rujevici ne zna od 9. rujna kad je svladala Slaven Belupo 2:1. Skoro dva mjeseca.
Pred finiš sezone u kojem joj do 18. prosinca dolaze HD, Osijek, Gorica i Istra 1961, Rujevica je ključ jesenske titule. Još jedna provjera karaktera i zrelosti.
