Robert Prosinečki: ‘Svaka čast Ademiju, poštujem ga, ali da je najbolji u povijesti?! Ma ne. Petković? Ja uopće ne znam što on igra...‘

Još je nekoliko dana, uskoro će se preseliti u stan, smješten u ljubljanskom Radissonu, koji je, otkako u njemu boravi Robert Prosinečki, postao sasvim neobičan hotel. Svako malo dok šeta lobbyjem do Velikog Žutog stigne netko sa željom za fotkom, njegova karizma puno je veća i od hotela u kojemu boravi, ali i od kluba kojega vodi unazad dvadesetak dana.

Proteklog vikenda igrao je derbi u Mariboru, tribine su pune jer igrao se derbi slovenskog prvenstva, a iako je Olimpija bila bolja, stvorila pregršt šansi, Maribor se nekako dočepao pobjede i pobjegao na deset bodova razlike. Titula je izgubljena, ali još uvijek Olimpija traži izlazak u Europu, a za to će joj trebati osvojiti treće mjesto. Dva boda bježe Muri koja je četvrta, sve je tu negdje, ali Robert Prosinečki je jamstvo da će sve završiti onako kako su se čelni ljudi nadali kad su angažirali ikonu nogometa.

- Imam poveznice s Olimpijom, uostalom, odigrao sam tu jednu sezonu, manje-više završio sam tu igračku karijeru, tako da me ljudi poznaju, vole me - počinje Prosinečki.

Godina i pol pauze

Projekt Olimpije ga je privukao.

- Došao je novi predsjednik, Nijemac, on želi ovdje stvoriti ozbiljan klub. Olimpija je imala svojih problema, bilo je razdoblja kad je klub vodio Mandarić i kad su tu bili uspjesi, Igor Bišćan je ovdje bio prvak, igrala se Europa...

I sada je europski izlog cilj.

- Šteta za utakmicu u Mariboru jer su dečki odigrali zaista odlično. No, izgubili smo i glave treba dići gore, ići utakmicu po utakmicu do kraja. Mura zaostaje dva boda, Mura koja je bila prošlosezonski prvak i koja ponovno želi biti u Europi. Čeka nas još jedan krug, bit će dosta važnih utakmica, bit će zanimljivo jer to su sve dobre momčadi.

Ovo je povratak na trenersku stolicu Roberta Prosinečkog nakon što je godinu i pol bio bez angažmana.

- Da, godinu i pol nisam radio, bio je tu i lockdown, prije toga sam bio u Turskoj, pa sam se zaželio biti doma. I ne treba toliko čekati jer za godinu i pol dana te ljudi zaborave, tako je to. Imao sam neke druge ponude, no odlučio sam se za Ljubljanu jer sam tu takoreći doma, stvarno je blizu Zagrebu, znam Ljubljanu, poznajem klub, bila je to dobra odluka.

Idem tamo gdje me žele

Olimpija je još jedan klub u kojemu je Prosinečki davao dio svoje igračke magije, a sada na nju prenosi svoje trenerske vizije. Bilo je tako i sa Zvezdom. Ispada da ostaje samo Dinamo na ovim prostorima - jer Zagreba praktički više i nema - u kojemu je Prosinečki ostavio neizbrisiv igrački trag, ali za sada se nije dokopao modre klupe. Zašto?

- Ne razmišljam na taj način. Kad se počneš baviti trenerskim poslom, onda ideš tamo gdje te žele, gdje ti nude angažman. Nije to radio stanica koju nazoveš i pitaš “mogu li čuti pjesmu od Annie Lennox”. Nemam pojma, kažem, idem tamo gdje me žele. Tako je stigla ponuda Olimpije, vrlo brzo smo se dogovorili kad je klub odlučio da treba doći do nekih promjena.

Kako je bio u Zagrebu, kako je Zagreb ionako na nešto preko sat vremena vožnje udaljen od Ljubljane, tako Robert Prosinečki pomno prati i što se događa u završnici napete sezone u HNL-u.

- HNL je sve bolji, ulazi lova, stižu ulaganja i normalno je kako je liga sve bolja. Ima dosta momčadi koje mogu parirati Dinamu jer po tome se sve mjeri, budući je Dinamo dosadašnji vladar HR nogometa. Zanimljiv je Osijek, Hajduk je tu, Rijeka također, Gorica može svakog pobijediti, Lokomotiva nikome ne da ništa. Klubovi su postali bogatiji, a samim time su i igrači sve bolji u ligi, pa smo došli do situacije koja je za gledatelje odlična jer svatko tu svakoga može pobijediti. I to nosi draž, evo, sasvim je jasno da će sada biti krcato na Poljudu, na derbiju Hajduka i Dinama.

Primarni cilj

Ovih dana se pišu hvalospjevi o Dinamovu kapetanu Arijanu Ademiju. Neki su otišli čak toliko daleko da Ademija svrstavaju u sam vrh najvećih, najznačajnijih igrača Dinama svih vremena. Jedan koji bi sigurno bio u toj konkurenciji, Robert Prosinečki, vođa onog Dinama koji je koncem devedesetih vratio Modre u ozbiljnu Europu, a nogomet u Zagreb na velika vrata, ovako na to gleda...

- Svaka čast Ademiju, poštujem ga, volim ga kao igrača, on je jedan super pozitivac, koji uvijek daje sve za Dinamo. Ali, da je najbolji igrač?! Ma ne, pazi, pa koliko je tu bilo igrača, kaj je sa Zvonom, Mlinkom, da ne nabrajam dalje. Ne, taj dio priču ne mogu prihvatiti...

Foto: NK Olimpija

Na kraju dana sve to ovisi o kriterijima onih koji biraju.

- Ja to uvijek gledam po igračkoj kvaliteti. Svaka čast Ademiju, ali ne može se baš on uspoređivati s nekim od tih igrača.

Nije pričao o sebi, ali u taj uzak krug spada sasvim sigurno i on. I Luka Modrić, koji briljira u Realu, bez kojega se ne može zamisliti reprezentacija, iako je u poznim igračkim godinama. Kako Velikom Žutom uopće izgleda reprezentacija nakon ždrijeba u Kataru?

- Ajmo ovako... Po meni je velika stvar da je reprezentacija otišla na veliko natjecanje jer to je ono što nam mora uvijek biti primarni cilj. Nekad se ciljevi tu počnu gubiti puno više nego je to realno. Mi smo kompetitivna reprezentacija, uostalom, bili smo pred četiri godine drugi na svijetu, pa smo imali Euro na kojemu smo bili blizu eliminacije Španjolske u zadnjih 15-ak minuta. U globalu smo tu, a to je najvažnije. Za igrače, za navijače. U Kataru smo i tu sad imamo cilj, koji je po meni ostvariv, a to je proći skupinu. Čekaju nas u skupini Maroko i Kanada i, ne podcjenjujući nikoga, mislim da bismo to trebali proći jer mi smo ipak Hrvatska.

Koliko Luka Modrić može izdržati u ovakvom ritmu. Koliko je to on što trenutačno igra i iznenađenje s obzirom na poodmakle godine?

- Luka je obilježio hrvatski nogomet. Tu je toliko godina, toliko dobro igra, on je i danas motor Real Madrida i to je pomalo nevjerojatno jer mu je 36 godina. Ali, on je lagan, on je vrhunski profesionalac i sve te napore, toliki broj utakmica, kao što svi vidimo, prilično lako izdržava. Nešto nevjerojatno...

Doći će novi

Stiže nam SP u Kataru, bit će to posljednji SP za igrače koji su obilježili jednu epohu. Za Messija, Ronalda, Modrića, Lewandowskog. Tko dolazi nakon njih?

- Ma, ne bojim se ja za to jer doći će uvijek netko nov, Mbappe ili Haaland su takvi, oni će biti godinama na vrhunskoj razini. Ima ih i bit će ih. O.K., možda neće biti novog Messija, takav se jednom rađa...

Iako je generacijski bliži Maradoni, Messi je očito favorit Roberta Prosinečkog?

- Pazi, Maradona je bio monstrum, svakako jedan od najboljih ikada, ali način na koji su igrali u kontinuitetu Messi i Ronaldo, to je vrlo teško, čak i nemoguće ponoviti. O.K., Messiju fali naslov svjetskog prvaka i zato je u mnogim razmišljanjima, pa i u Argentini, Maradona - taj. Ali, opet. što je Messi sve osvojio, koliko je Zlatnih lopta kod njega, Liga prvaka, pa je i on s te strane monstrum. I to je sve radio u Barceloni, a Maradona je ipak svoje najbolje igre odigrao za Napoli. Igrao sam četiri, pet puta protiv Maradone i, da, on je bio drugačiji...

Drugačije je dodirivao loptu...

- Točno to...