Prema pojedinim izvorima, pretpostavlja se da je Uganda naručila šest helikoptera Mi-28NE, čime je ta zemlja, nakon Alžira i Iraka, postala treći uvozni korisnik ovog tipa letjelice. Ruska vojska u svojem sastavu ima 90 primjeraka tog helikoptera u inačici N za svevremensko i noćno djelovanje te 12 aparata u UB trenažnoj inačici. Dobro obaviješteni izvori, poput portala Tango Six, ističu kako je u dosadašnjem ratu u Ukrajini srušeno najmanje pet ruskih Mi-28. Isti izvor dodaje da je ruska vojska još ranije naručila 98 primjeraka helikoptera u moderniziranoj inačici NM.

Višekratno prekidan projekt

Prvi prototip Mi-28 je poletio 1984., a serijska proizvodnja je započela tri godine kasnije, premda je tadašnje sovjetsko ratno zrakoplovstvo u to vrijeme odabralo Kamovljev Ka-50 kao glavni helikopter za protuoklopnu borbu. U međuvremenu su konstruktori ugradili snažniji motor i repni rotor u obliku slova X koji značajno smanjuje buku, a ta nova inačica je po prvi put prikazana međunarodnoj javnosti na pariškom sajmu zrakoplovstva 1989.

Kasniji razvoj Mi-28 je u nekoliko navrata prekidan zbog inferiornosti prema Ka-50 i nesposobnošću letenja u teškim vremenskim uvjetima. No, 1995. stigla je inačica N koja označava helikopter koji može izvoditi noćne misije. U noćnu inačicu je ugrađen novi radar smješten u kupoli iznad glavnog rotora i mnoštvo dodatne elektroopreme, ali je projekt ponovno zaustavljen zbog nedostatka novca sve do 2004. kada je poletio drugi prototip te inačice.

Zbog promjene vojne situacije nakon završetka Hladnog rata, helikopteri specijalizirani za protutenkovsku borbu poput Ka-50 postali su manje potrebni, a nedostatak im je bio i njihova visoka cijena. Na mjesto Ka-50 uskočio je Mi-28N koji se pokazao kao jeftino rješenje koje može djelovati u svim vremenskim uvjetima i sudjelovati u različitim misijama pa je rusko ratno zrakoplovstvo 2003. odlučilo da će Mi-28N postati standardni jurišni helikopter ruske vojske.

Uganda has received the first 3 Mi-28NE attack helicopters from Russia's Rosvertol.https://t.co/gyPcHHYPk1 pic.twitter.com/yCKozn3ALB

— Rob Lee (@RALee85) June 17, 2022

Helikopter od naoružanja koristi automatski top Šipunov 2A42 kalibra 30 milimetara koji ima selektivnu paljbu i dvostruko napajanje što omogućuje cikličku brzinu paljbe između 200 i 800 metaka u minuti. Njegov učinkovit domet varira od 1500 metara za kopnena vozila do 2500 metara za zračne ciljeve, a koristi se visokoeksplozivno streljivo te streljivo za probijanje oklopa (APDS).

Projektili koji razbijaju utvrđene bunkere

Standardno raketno naoružanje Mi-28N čine nadzvučni projektili 9M120 Ataka-V koji koristi navođenje radio snopom. Postoje čak četiri varijante projektila Ataka, među kojima je i termobarična 9M120F koja se koristi protiv pješaštva i razaranja utvrđenih bunkera. Inače, sve varijante imaju domet do šest kilometara, premda je nedavno predstavljena poboljšana inačica 9M120M dometa osam kilometara s penetracijom do 900 milimetara.

Tu su i nevođene rakete S-8 i S-13 koje mogu biti u varijantama od HEAT bojevih glava do termobaričnih bojevih glava, a ruska vojska trenutno nadograđuje laserski vođene projektile sa sustavom Ugroza tipa S-8Kor i S-13Kor. Također, Mi-28 može nositi i IR vođene rakete zrak-zrak R-73, rakete zrak-zemlja Kh-25, kao i zračne bombe do 500 kilograma.

Rusija je, inače, posljednja dva desetljeća glavni ugandski partner po pitanju nabave vojne opreme. Prije desetak godina Uganda je od Rusije kupila šest višenamjenskih borbenih aviona Su-30MK2, srednje višenamjenske helikoptere Mi-17, desantno-jurišne helikoptere Mi-24PN, tenkove T-90S, oklopne transportere BTR-80A i protuoklopne raketne sustave tipa Kornet.