VIJESTI Najčitanije
SABORSKO - DA SE NIKADA NE ZABORAVI
Na današnji dan, 12. studenog 1991. godine, nakon višemjesečne velikosrpske agresije i opsade, okupirano iscrpljeno i izmrcvareno Saborsko
Na današnji dan, 12. studenog 1991. godine, nakon višemjesečne velikosrpske agresije i opsade, iscrpljeno i izmrcvareno Saborsko je ipak palo u neprijateljske ruke! Junački, protiv puno moćnijeg, brojnijeg i naoružanjem opremljenijeg uzurpatora! Saborsko je mjesto u kojem je iskazana tolika količina mržnje od strane agresora, tolika količina neempatije prema stradalom čovjeku, pokazana tolika količina mržnje prema malom hrvatskom selu, u kojem im nije bilo dovoljno istjerivanje žitelja nego su "morali" svaku kuću, jednu po jednu gađati tenkovima, ne bi li sve i jednu srušili do samoga temelja i tako zatrli hrvatsko ime i prezime i sjećanje na rodni kraj!
Brojčano malo, ali iznimno hrabro stanovništvo izvanljudskim naporima branilo je svoje ognjište do zadnje kapi krvi i zadnjeg atoma snage, i s pravom možemo kazati da je Saborsko, mali Vukovar, Grad heroj u malom!
I Saborsko je heroj, koji je pretrpio stradavanja, patnju i nešto nečovječno i nerazumljivo čovjekovu umu!
Tromjesečni „život“ u kojem je miris polja i cvijeća, svježega zraka, zamijenio miris baruta i krvi, gdje je cvrkut ptica i zvuk snažne planinske bure zamijenio zvuk nadolazećih granata, i jauka majki i djece, okončan je toga 12. studenog kada je iza razbježale populacije ostalo pedeset i dvoje ubijenih i masakriranih mještana koji su na svom ognjištu i za svoj kraj položili život na oltar domovine.
Nije na odmet spomenuti da je u postocima poginulih na teritoriju RH, Saborsko vjerojatno i najveće stratište! Također malo poznati podatak koji se spominje samo u tragovima, je taj da su Saborsko branili Saborčani, od kojih su se mnogi vraćali iz raznih djelova Hrvatske, gdje su živjeli i radili. Bez razmišljanja su uzeli oružje u ruke i branili su rođeni kućni prag!
Nažalost, odgovorne za ove zločine nikada nije stigla zaslužena kazna, a što je nažalost naša stvarnost.
Naša obveza je danas, ali i za vijeke vjekova sjećati se ovog dana, da ne padne u zaborav! Obaveza je da svatko zapali svijeću na svom prozoru u znak sjećanja, i obaveza nam je pomoliti se za poginule duše ljudi koji su podnijeli najveću žrtvu za slobodu naše Domovine! Sjećanje nam je obaveza da se povijest ne zaboravi, jer bez povijesti budućnost nam se ne može smiješiti!
Nadajmo se i ustrajmo da se ovakav zločin i takav poraz ljudskosti više nikada ne ponovi.
