Sin Blage Zadre došao na važnu poziciju, ima poruku koja će odjeknuti: ‘Prišla mi je SDSS-ovka’

Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “grobljem tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeni su deseci tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi. Ali u tome nije bio sam. Uz njega su bila dvojica njegovih sinova, tada još golobradi Tomislav i brat mu Robert Zadro. Blago Zadro poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pogođen rafalom iz puškostrojnice dok je vodio svoje suborce u akciju.

Trebalo hrabrosti

“Ponudio sam mu pancirku, nažalost, nije ju uzeo, rekao je: ‘Pancirku ne nose ni moji vojnici pa neću ni ja.’ To su bile posljednje očeve riječi kojih se sjećam”, rekao je Tomislav nedavno. Zadrino tijelo izvukli su suborci i tajno ga pokopali. No pravi spokoj dočekao je tek 16. listopada 1998., kada je kao jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost pokopan na vukovarskom Novom groblju, nakon što su posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto 1998. zajedno s još 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome groblju. Naime, padom Vukovara četnici su njegovo tijelo iskopali i prebacili u skupnu grobnicu. Tomislava, kojeg su kao mladića zvali Tomo, gubitak oca snažno je pogodio. Brat Robert podigao ga je u najtežem trenutku, rekavši mu da sada “nema vremena za plakanje”.

“Prišla mi je zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov, pružila mi ruku, čestitala mi i zaželjela puno uspjeha. Cijenim tu gestu jer kao vojnik znam da joj je za to trebalo hrabrosti. Znala je tko sam, znala je kako su i gdje poginuli moj otac i brat, ipak mi je odlučila prići. To je prošlo nekako ispod radara, ali bilo je to lijepo od nje, iznenadilo me”, govori nam Zadro.

Najveći oslonac

Iako će mijenjati HDZ-ova Bosančića, Zadro u Sabor ulazi kao nezavisni zastupnik. U stranci, naime, nije od 1995. “No to ne znači da nemaju moju punu podršku”, ističe. Kada je prisegnuo, svi naslovi u novinama i na portalima počinjali su sa “sin Blage Zadre”. Zapravo, što god da se pojavi i što god da učini, u medijima je uvijek tako oslovljen. Je li to katkad teret? “Nimalo. Ime moga oca mi je na čast. Ako kažu da sam sin Blage Zadre, to znači da je Blago čovjek koji je nešto učinio, nešto na što sam ponosan, i njegovo ime ponosno nosim uz svoje. Veći je teret bio gubitak oca i brata, prokleti rat koji je mojoj obitelji i mnogim drugim obiteljima oduzeo sve. Izgubio sam oca, brata, kuću, spaljene su moje uspomene, prekinuto školovanje. Prekinuta je i moja sportska karijera, a silno sam htio biti golman”, otkriva.

Najveći oslonac u životu bila mu je i ostala majka Katica, samozatajna žena koja nerado daje intervjue. Na njezinu pomoć, kaže nam Tomislav Zadro, u politici uvijek može računati. “Znam da će me sada svi savjetovati, ali od nje ću sigurno dobiti najviše majčinskih kritika i dobronamjernih savjeta”, kaže.

Pitanje nestalih

Pred novim saborskim zastupnikom ozbiljne su zadaće. Kaže kako se visokoj politici tek treba naučiti. “Drugačije je to nego biti na terenu, među ljudima. Tu sam jači. U Saboru su stvari drugačije i trebat će mi malo vremena. Zato mi je drago što imam podršku drugih zastupnika koji su rekli da se ne libim tražiti savjet. Uvijek se držim one da nema glupih pitanja… Kao zastupnik, to mogu već sada sigurno reći, bit ću glas svog oca i svoje majke.

Borit ću se za njihove vrijednosti, koje su i moje. Najviše ću se posvetiti pitanju nestalih u Domovinskom ratu. To će mi biti prioritet, kao i cijela braniteljska populacija. Drago mi je što su oni sada zaštićeni i što imaju svoja prava, a ja ću kao saborski zastupnik svakako raditi i na tome. Često sam govorio da se Hrvati i Hrvatska ne bi trebali dijeliti. Nažalost, često se dijelimo. To me žalosti. Volio bih da smo zajedno kao te nesretne 1991., kada nas je naše zajedništvo spasilo. Nisam čovjek koji živi u prošlosti, okrenut sam budućnosti, gledam naprijed, ali prošlost je učiteljica mog života.

Zato mislim da bez tog zajedništva koje smo iskazali u prošlosti nećemo imati ni budućnosti. Zapravo je sve jednostavno ako se čovjek drži svojih temeljnih vrijednosti. Ja ću se u svom radu držati vrijednosti koje nosim uz svoje prezime, a to je prije svega poštenje. Ako po ičemu, volio bih da kao saborski zastupnik budem upamćen po poštenju. U politiku ulazim pošten i takav ću iz nje i izaći”, zaključuje Tomislav Zadro.