Trideset tri godine prošle su od tragedije Vukovara, koje se ovih dana s pijetetom prisjećamo kroz brojne komemoracije – od vukovarske bolnice, Borova naselja do Veleprometa. No, u sjeni Kolone sjećanja i obilježavanja žrtava često zanemarujemo što je prethodilo ovim strahotama te kako se velikosrpska ideologija očitovala u zločinima i tragedijama. O tome su u emisiji "Studio 4" na HRT-u govorili književnik Marijan Gubina, koji je kao dijete preživio logor u Srbiji, te Ante Đapić, bivši saborski zastupnik i predsjednik HSP-a.

Gubina: "Uvijek nakon tog dana dođe noć…"

Gubina je podijelio svoje osjećaje o danima sjećanja, naglašavajući kako su emocije preživjelih uvijek pojačane:

"Svima nama su emocije pojačane. I svima nama koji smo prošli pakao rata se sjećanja vraćaju. Uvijek nakon tog dana dođe noć. A ona je najproblematičnija."

Govoreći o uzrocima mržnje, istaknuo je kako se ona generacijski prenosi:

"Generacijski se ljudi odgajaju u mržnji. Ako hranite lošeg psa u sebi, on preraste u opasnu zvijer. Mi Hrvati smo odgajani u duhu vjere i hranjeni smo pozitivom svaki dan i zbog toga smo ono što jesmo. To je ključna razlika.

Ono što mene zabrinjava je da mi imamo prevelik broj ljudi koji mrze sve što počinje sa slovom H."

Gubina je posebno upozorio na postojanje kampova za obuku srpske djece iz Hrvatske, koje financira Rusija:

"Prolaze obuku korištenja hladnog i vatrenog oružja."

260 dana u logoru

Gubina je opisao svoje iskustvo iz logora, gdje je završio s roditeljima i dvjema sestrama. Najstarija sestra, tada dvadesetogodišnjakinja, provela je 18 mjeseci u logoru, tijekom kojih je pretrpjela masovna silovanja i zlostavljanja:

"U logoru smo proveli 260 dana. Najstarija sestra je tada imala 20 godina i bila tamo 18 mjeseci. Prošla je i masovna grupna silovanja. Vodili su je kao stoku od štaba do štaba u okupiranom dijelu Hrvatske i po Srbiji. Kada je bila u visokom stupnju trudnoće, vezali su je za vrata i trenirali bacanje noževa. Najveći horor je što su moji roditelji gledali mučenja i silovanja vlastite djece."

Unatoč svemu, Gubina ističe kako ne nosi mržnju:

"Sjećanje je odraz poštovanja. Mržnje nema."

Đapić: "Velikosrpska politika nije nestala"

Ante Đapić podsjetio je na razmjere stradanja u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu i drugim mjestima, ističući kako su to posljedice kontinuiteta velikosrpske politike:

" Sustavno se stvara ozračje da su im Hrvati neprijatelji, genocidni. I onda, pohranjujući svoje mitove oko Jasenovca, uvijek imaju u pripremi i grade politiku mržnje prema hrvatskom narodu."

Naglasio je važnost naoružavanja Hrvata u devedesetima te podsjetio na poziv predsjednika Tuđmana nakon masakra u Borovu selu:

"Tadašnja SDP-ovska vlast je prepustila oružje i mi smo ostali bez ičega. Kada se sjetimo što smo prošli, kako smo bili nenaoružani… No, srce hrvatsko je bilo ogromno. Mi koji smo se od početka uključili u stvaranje hrvatske države, znali smo što nas očekuje. Nije bilo nikakve priče da se to neće dogoditi."

Đapić je zaključio da je ključno da hrvatski narod ostane oprezan:

"Doktor Ante Starčević je govorio da možemo oprostiti našim neprijateljima.  Ali da treba učiniti sve da nam više ne mogu naškoditi. Ideja velikosrpskog hegemonizma i mržnje prema Hrvatskoj je još uvijek živa. Kolektivna svijest hrvatskog naroda je da smo mi kršćani spremni oprostiti."

Srpska politika je ista, ona koja je bila 1989. i 1991. Ali, smo ih mi 1995. uspjeli teško poraziti. I moramo sve učiniti da se to ne ponovi. Iz tog razloga ja jako podupirem modernizaciju i naoružavanje hrvatske vojske. Ne smijemo podcijeniti ni najmanju poruku koja od njih dođe“, zaključuje Đapić.

Izvor: Narod.hr