Stanovništvo šireg područja Nove Gradiške današnji dan 1991. godine pamti kao posebno težak dan obrane od naleta oklopa tenkova JNA. Tog dana velikosrpski agresor je preko kanala Nova Sava postavio  ponton i forsirajući rijeku pokrenuo veliku ofenzivu na selo Novi Varoš.

Borbe su trajale cijeli dan, a iako su pripadnici 1. gbr ZNG-a Tigrovi i domicilni branitelji napadaču nanijeli velike gubitke u ljudstvu i tehnici, jer uništeno je čak sedam tenkova, neprijatelj je uspio ući u selo uvođenjem u borbu tenkova T 84. U cjelodnevnim borbama poginuo je veliki broj pripadnika 1. gardijske brigade i domicilnih branitelja.

Bio je prvi strani dragovoljac

U borbama za Novi Varoš toga dana (16. rujna 1991.), poginuo je i Erwin Cornelis van der Mast, vjerojatno prvi strani dragovoljac koji je poginuo u Domovinskom ratu, što je samo po sebi zanimljiv podatak. No, ono što ga čini posebnim jest niz nevjerojatnih okolnosti.

Naime, Mast uopće nije zaveden kao hrvatski branitelj, sve do nedavno nije bio na popisu poginulih u ratu, a do 2020. nije ga se vodilo čak ni na listi stranih dragovoljaca koji su se borili u Domovinskom ratu. Udruga stranih dragovoljaca Domovinskog rata do 2012. godine načinila je popis po kojem je ustanovljeno da se u Domovinskom ratu, u redovima HV-a, HOS-a i HVO-a borilo oko 450 stranaca.

U gotovo 10 godina, koliko kao jedini hrvatski povjesničar istražuje fenomen stranih dragovoljaca, Tomislav Šulj, djelatnik Hrvatsko memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata, tu listu gotovo je udvostručio s podacima.

Od 2020. godine u taj službeni popis uveden je i Nizozemac Erwin Cornelis van der Mast, te se na popisu zasad nalazi potvrđenih više od 750 stranih dragovoljaca iz 45 zemalja svijeta. Šulj smatra kako je taj broj veći i od 1000, te da se konačan broj nikada neće pouzdano utvrditi. On nam je objasnio problematiku popisivanja stranih dragovoljaca, konkretno slučaj Nizozemca Masta.

“Realno, teško je očekivati da će svi strani dragovoljci ikada biti popisani u brojci za koju bi mogli smatrati da je precizna i konačna. Vjerojatno će se kroz nekoliko godina doći do broja koji će objektivnije od zasad službeno potvrđenih 750 imena svjedočiti o djelovanju stranaca u hrvatskim snagama. Naime, na mjesečnoj bazi dobivam potvrdu o nekoliko, katkad i po desetak novih imena stranih dragovoljaca. Ključni problem, naravno, leži u dostupnosti službene dokumentacije i arhivske građe.

Čak i da imamo uvid u cjelokupnu arhivsku građu, opet bi proučavanje trajalo godinama i opet bi postojala mogućnost pogreške. Primjerice, neki strani dragovoljci nisu čak bili ni zavedeni u postrojbama u kojima su se borili, iako nisu bili privremeni avanturisti ili puki prolaznici. Savršen primjer za svu navedenu problematiku je slučaj djelovanja i pogibije Nizozemca Erwin Cornelis van der Masta”, kaže Tomislav Šulj navodeći nevjerojatan slučaj ovog stranog dragovoljca.

“O njegovoj sam pogibiji dobio službena izvješća već prije više od pet godina, no previše krivih tragova odvlačilo me od zaključka da je riječ o stranom dragovoljcu. Ključni krivi trag bio je taj što ga je jedno službeno policijsko izvješće tretiralo kao novinara. Obzirom da je riječ o vrlo ranoj fazi rata, pritom i o bojišnici koja nije bila toliko eksponirana, krivo sam zaključio kako je on uistinu bio znatiželjan ratni izvjestitelj, kojeg je prevelika znatiželja odvela u pogibelj kod Nove Gradiške.

Grešku sam uočio pregledom srpskih novina: Narodne Armije i Borbe, koji su na osnovu dokumenata i malog osobnog dnevnika, pronađenih u Mastovoj uniformi, propagandno promovirali priču o ‘plaćeniku’ u redovima ZNG-a. Po podacima koje su objavili, a koje je Mast naveo u dnevniku, pouzdano se može zaključiti da se on na području Nove Gradiške borio zajedno s pripadnicima Tigrova”, objašnjava povjesničar Šulj.

Pokopan pod muslimanskim obilježjem

Nakon tog saznanja, uz pomoć Nizozemca, također stranog dragovoljca, Raymonda van der Lindena, složio je, kaže,  podosta kockica jednog raspršenog mozaika o nevjerojatnoj priči van der Masta. Doznao je da je Mast bio pripadnik elitne komando postrojbe Nizozemske vojske, a nakon što se razvojačio počeo je studirati povijest. Izbijanje velikosrpske agresije motiviralo ga je da se u najranijoj fazi, još krajem kolovoza, priključi hrvatskoj obrani.

“Otisnuo se na osječku bojišnicu, te se tijekom kratkog boravka u Zagrebu nekako povezao s pripadnicima 1. brigade ZNG-a Tigrovi. S Tigrovima je već za dan ili dva bio interventno upućen na bojišnicu kod Nove Gradiške, gdje je sudjelovao u zaustavljanju napada velike oklopne sile na selo Nova Varoš. Mast je, po svim dostupnim informacijama, poginuo junačkom smrću, u direktnoj borbi s tenkovima koji su nadirali.

U tim borbama poginulo je više Tigrova i domicilnih branitelja, a njegovo tijelo, kao i tijelo poginulog pripadnika Tigrova Jerneić Borisa, završilo je u rijeci Savi, te je izvađeno na suprotnoj strani rijeke, kod Bosanske Gradiške. Vjerojatno Mastova obitelj nije imala novaca kako bi platili ekshumaciju i prijenos tijela u Nizozemsku, pa je Mast ostao pokopan u Bosanskoj Gradišci, i to pod drvenim spomen obilježjem pod kakvim se pokapaju vjernici muslimanske vjeroispovijesti.

Unatoč junačke pogibije, potom se kao u kakvoj bajci, „zamrznulo“ sjećanje na prvog poginulog stranog dragovoljca, koji je umjesto stjecanja zasluženog statusa poginulog hrvatskog branitelja i dostojnog mjesta posljednjeg prebivališta u zemlji za čiju je slobodu poginuo ostao ležati zakopan u zemlji koju nikada nije ni posjetio”, dijeli s nama Šulj nevjerojatno otkriće.

Priča o Mastu ponovno je oživjela tijekom 2020., isprva s prepoznavanjem njegovog statusa, a postupno i s inicijativom veterana 121. brigade HV-a da u sklopu projekta dizanja spomenika poginulima u borbi za Novu Varoš dobiju pouzdane podatke o imenu, prezimenu i datumu rođenja van der Masta.

Bez statusa i spomenika u zemlji za koju se borio

“Naravno, podatke sam ustupio, te sam ih ujedno spojio s drugim stranim dragovoljcem, Nizozemcem Raymondom van der Lindenom. On je za svega nekoliko dana uspio stupiti u kontakt s nesuđenom Mastovom suprugom Heidrunom, dobiti njegove fotografije iz Nizozemske vojske, pa čak i fotografije mjesta Mastovog posljednjeg prebivališta u Bosanskoj Gradišci. Kako to već ide kada se pokrenu ovako pozitivne stvari, inicijativa je sad dobila i novu fazu, jer Linden zajedno sa suborcima pokušava realizirati i posljednji korak, kako bi cijela priča dobila kraj kakvog zaslužuje.

Uglavnom, u komunikaciji s nesuđenom Mastovom suprugom, pokušava se stupiti u kontakt s jedinim preostalim živim pripadnikom Mastove obitelji, kako bi on podnio zahtjev za ekshumaciju tijela, odnosno prebacivanje i ukop s groblja u Bosanskoj Gradišci, na groblje na zagrebačkom Mirogoju. Također, traže se alternativni načini kako to realizirati, ukoliko potraga za Mastovim bratom ne urodi plodom, jer uistinu postoje svi elementarni dokazi o tome da je Mast poginuo junačkom smrću, na teritoriju Republike Hrvatske, braneći ju od velikosrpske agresije.”

Ostaje pitanje što slijedi nakon što se eventualno pokrene postupak ekshumacije i vojnog pokopa na Mirogoju, jer slijedom dostupnih dokumenata i svjedočenja o pogibiji Erwin Cornelis van der Mast zaslužio je status branitelja i vojno odlikovanje najviše razine. Ipak, svima koji su uključeni u ovu akciju, posebno nevjenčanoj supruzi Heidruni i Raymondu van der Lindenu, najvažnije je da Mastovo tijelo bude dostojno pokopano na zagrebačkom Mirogoju. Na taj način biti će pokopan zajedno s poginulim braniteljima, odnosno opet zajedno s Johannesom Tilderom, tragično poginulim Nizozemcem, koji je također prije rata u Jugoslaviji bio pripadnik elitne komando postrojbe kojoj je pripadao i van der Mast.