U Zagrebu je Hrvatski olimpijski odbor dodijelio godišnja priznanja sportašima i sportskim klubovima za doprinos u obrani Republike Hrvatske, ističući neraskidivu vezu sporta, Domovinskog rata i društvene odgovornosti.

U svečanom, ali duboko emotivnom ozračju hotela Sheraton u Zagrebu, Hrvatski olimpijski odbor (HOO) dodijelio je Godišnja priznanja za doprinos u obrani Republike Hrvatske, potvrdivši još jednom neraskidivu povezanost hrvatskog sporta, Domovinskog rata i društvene odgovornosti. Riječ je o godišnjoj valorizaciji doprinosa sportskih pojedinaca i sportskih organizacija koje su, bilo osobnim sudjelovanjem u obrani, bilo iznimnom žrtvom, ali i dugogodišnjim poslijeratnim radom, ostavile dubok i trajan trag u zajednicama u kojima djeluju.

Ove godine dodijeljeno je ukupno 15 priznanja – 11 pojedinačnih i četiri kolektivna, sportskim klubovima i udrugama koje su u najtežim trenucima moderne hrvatske povijesti stale u obranu domovine, a nakon rata nastavile graditi društvo kroz sport, odgoj mladih i očuvanje vrijednosti Domovinskog rata.

Priznanje kao čin pamćenja, ali i odgovornosti

Svrha ovog priznanja nije tek formalno odavanje počasti, već jasno i sustavno podsjećanje da su sport i obrana Hrvatske u presudnim godinama 1990-ih bili duboko isprepleteni. Mnogi sportaši, treneri, sportski djelatnici i čitavi klubovi tada su svjesno ostavili dvorane, igrališta i natjecanja, zamijenivši sportske dresove vojničkim odorama.

Upravo zato HOO, u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja, ovim priznanjem potvrđuje da sport nije bio po strani povijesti, nego njezin aktivni sudionik.

Ocjenjivački sud i zahtjevan izbor među brojnim prijedlozima

O velikom broju zaprimljenih prijedloga odlučivao je Ocjenjivački sud, čije je članove za 2025. godinu imenovalo Vijeće HOO-a. Sud je djelovao u skladu s Pravilnikom o dodjeli priznanja, a činili su ga:

• general zbora Josip Lucić, predsjednik
• general pukovnik Mladen Markač
• Dinko Tandara, Ministarstvo hrvatskih branitelja
• Neven Šavora, Hrvatski olimpijski odbor
• Snježana Jurinić, članica Vijeća HOO-a

Članovi suda istaknuli su kako je izbor bio iznimno zahtjevan zbog velikog broja kvalitetnih, sadržajnih i vrijednosno snažnih kandidatura koje svjedoče o širini i dubini doprinosa sportskog sektora obrani Republike Hrvatske.

Pojedinačna priznanja – sportaši i djelatnici koji su branili i gradili

Zdravko Begović – sport kao prostor vrijednosti i zajedništva

Među dobitnicima pojedinačnih priznanja nalazi se Zdravko Begović, dugogodišnji zaslužnik borilačkih sportova u Rovinju i Zagrebu. Sudjelovao je u obrani Republike Hrvatske, a ratno razdoblje snažno je obilježilo njegov osobni i profesionalni put.

U poslijeratnim godinama Begović se posvetio radu u borilačkim sportovima, osobito kroz klub Euro Vili Zagreb, gdje obnaša menadžerske i organizacijske dužnosti. Njegov doprinos razvoju sporta, posebice među mladima i rekreativcima, prepoznat je kao primjer kako sport može biti alat odgoja, prijenosa životnih vrijednosti i jačanja društvene povezanosti.

Ostali laureati – mreža sportskih graditelja diljem Hrvatske

Uz Begovića, pojedinačna priznanja primili su i:

• Miroslav Bičanić, za razvoj sporta u Lekeniku i širem sisačkom području
• Branko Crnov, za sustavni doprinos razvoju sporta i zajednice kroz Judo klub Solin
• Krešimir Čop, inicijator lokalnih sportskih programa i uključivanja djece i mladih u sport u Varaždinu
• Želimir Feitl, legendarni karataš i dugogodišnji sportski djelatnik Karlovca
• Mario Franić, koji je hrvatske boje branio i kao sportaš u tajlandskom boksu, kickboxingu i savateu
• Stjepan Merkaš, bivši nogometaš i dugogodišnji sportski dužnosnik u Krapinsko-zagorskoj županiji
• Dragan Pinjuh, zaslužnik razvoja kninskog taekwondoa i „otkrivač“ zlatne olimpijke Matee Jelić
• Bruno Rašić, jedan od obnovitelja sportskog i društvenog života Knina, posebno kroz NK Dinara
• Sašo Smiljanić, trener i odgajatelj generacija mladih sportaša u Sisku
• Nikola Županić, neumorni promicatelj kajakaštva, zajedništva i domoljublja

Svaki od ovih laureata predstavlja lokalni stup sportskog i društvenog života, ali i živu poveznicu Domovinskog rata i današnjeg vremena.

Kolektivna priznanja – klubovi kao ratne i poslijeratne zajednice

Četiri nagrađene sportske udruge su: Aeroklub Sinj, MNK Petrinjčica, NK Laslovo 91 i Hrvatski veslački klub Vukovar.

Aeroklub Sinj – civilno znanje u službi obrane

Aeroklub Sinj jedan je od najsnažnijih simbola organiziranog i pravodobnog uključivanja civilnih stručnih znanja u obranu Hrvatske. Njegovi članovi, zajedno s pripadnicima Splitskog aerokluba, već 1990. godine formiraju zrakoplovnu grupu koja 1991. ulazi u sastav Samostalnog zrakoplovnog voda Četvrte brigade ZNG-a.

Postrojba je brojila 18 pripadnika raspoređenih u Biloksku i Podgorsku diverzantsku skupinu te je provodila izviđačke, letačke, logističke i borbene zadaće na južnom bojištu, često u iznimno teškim uvjetima. U tim djelovanjima bilo je poginulih, ranjenih i jedan nestali pripadnik.

Priznanje je u ime kluba primio predsjednik Zvonko Kovačević, a Aeroklub Sinj ostaje trajni simbol hrabrosti, profesionalnosti i žrtve.

MNK Petrinjčica – sport u gradu stradanja

Malonogometni klub Petrinjčica zadržao je snažan identitet povezan s Domovinskim ratom i stradanjem Petrinje. Brojni članovi i navijači sudjelovali su u obrani grada, a neki su u tim borbama i poginuli.

U poslijeratnom razdoblju klub ostaje važan nositelj sportskog, društvenog i humanitarnog života, njegujući sjećanje na poginule članove i koristeći sport kao sredstvo obnove zajednice. Priznanje je preuzeo Alen Kadić, zamjenik predsjednika kluba.

NK Laslovo 91 – nogomet u rovovima i prognanstvu

Posebno snažno svjedočanstvo pružio je Nogometni klub Laslovo 91, čija je povijest nerazdvojiva od obrane istočne Slavonije. Klub je tijekom rata izgubio osam poginulih igrača, dok je 22 člana preminulo nakon izlaska iz Hrvatske vojske.

Priznanje je primio Ladislav Ferenc, ratni predsjednik kluba i dragovoljac Domovinskog rata, koji je u potresnom obraćanju podsjetio:

„Moji su igrači dolazili na utakmice iz rovova, u uniformi, i vraćali se natrag na prvu crtu. To su bila vremena nevjerojatnog jedinstva.“

Danas klub nastavljaju voditi djeca branitelja, a pred njima je i veliki jubilej – 100 godina nogometa u Laslovu.

HVK Vukovar – veslanje kao čin sjećanja

Hrvatski veslački klub Vukovar ostaje jedan od najsnažnijih simbola sportske žrtve u Domovinskom ratu. Klub je izgubio 32 poginula i nestala člana, a njegovo djelovanje u ratu prestaje u sportskom smislu, ali se nastavlja kroz obranu grada.

Priznanje je primio Tomislav Baumgertner, dugogodišnji trener i hrvatski branitelj koji je u obrani Vukovara izgubio 17-godišnjeg sina, ubijenog na Ovčari.

Baumgertner je naglasio:

„Ovo priznanje ne pripada meni, nego Hrvatskom veslačkom klubu Vukovar i svim njegovim poginulim članovima.“

Govoreći pred okupljenima, Baumgertner je ispričao vlastitu ratnu priču, započetu u obrani Vukovara, gdje je, kako je rekao, „bio od samog početka i ondje završio svoj vukovarski ratni put, izlaskom u proboju prema Zagrebu“.

Posebno je potresno svjedočio o sudbini svog sina, tada maloljetnog sedamnaestogodišnjaka, koji je bio angažiran na osiguranju ratnog saniteta u vukovarskoj bolnici. „Moj sin je zarobljen, odveden na Ovčaru i tamo ubijen“, rekao je, dodavši kako su njegovi posmrtni ostaci pronađeni 1997. godine te sahranjeni na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nakon izlaska iz Vukovara, Baumgertner je vojni put nastavio u samoborskoj brigadi „Hese“, iz koje je umirovljen 1996. godine. Iako je prije rata bio aktivan trener u veslačkom klubu, poratne okolnosti i životne obveze onemogućile su mu povratak tom poslu. Ipak, ostao je trajno vezan uz veslanje – kao veslački sudac, zvanje koje je stekao još 1988. godine u Omišlju, a kojim se, kako je istaknuo, bavi i danas. Posebno je naglasio da priznanje ne pripada njemu osobno, već Hrvatskom veslačkom klubu Vukovar.

Prisjetio se samih početaka rata, kada je klub, zajedno s kolegama, pretvoren u bazu obrane u trenucima kad su četničke snage ušle u Borovo selo i zarobile hrvatske policajce, od kojih je dvanaest izgubilo život. „Naša priča u Vukovaru završila je s 32 poginula i nestala člana kluba“, rekao je Baumgertner, podsjetivši kako se neki još uvijek vode nestalima. Spomenuo je i nedavnu identifikaciju i pokop kolege trenera Josipa Vaterla, pronađenog na Ovčari, koji je u listopadu prošle godine sahranjen na Miroševcu. U nastavku govora osvrnuo se i na nastanak memorijalne veslačke regate u Vukovaru. Ideja se, kako je ispričao, rodila u razgovoru s Borisom Martinom, ocem proslavljenog hrvatskog veslača Damira Martina, u veslačkom klubu Croatia u Zagrebu. Želja im je bila učiniti nešto kao veslači povodom obljetnice osnutka 204. vukovarske brigade. „Predložio sam da, po uzoru na utrku 24 sata Le Mansa, napravimo veslački maraton u Vukovaru – regatu osmeraca“, rekao je Baumgertner.

Regata je od početka bila otvorena svim hrvatskim klubovima te klubovima iz inozemstva, osim onih iz Srbije. Tijekom godina sudjelovali su veslači iz Njemačke, Slovenije, Mađarske i Francuske, a interes je nerijetko nadmašivao očekivanja. Prva regata održana je 2004. godine, u vrijeme kada klupski objekti još nisu bili obnovljeni, a sudjelovalo je osam osmeraca. Na vrhuncu manifestacije, na 15. i 16. izdanju, nastupilo je čak 29 posada, uz prijavljenih 32.

Posljednje dvije godine regatu su, nažalost, obilježile vremenske nepogode. Veliki valovi na Dunavu, koji se „pjenio poput mora“, onemogućili su održavanje utrke. Unatoč tome, organizatori ne odustaju.

Posebno je istaknuo memorijalnu veslačku regatu osmeraca, koja se održava u čast 204. vukovarske brigade, potvrđujući da je veslanje u Vukovaru više od sporta – to je trajni čin sjećanja.

Poruke državnog i sportskog vrha

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša naglasio je:

„Hrvati vole zaboravljati. Zato ovo radimo. Obećavam da ćemo biti ovdje i dogodine.“

Čestitajući dobitnicima priznanja, predsjednik HOO-a Mateša istaknuo je važnost tog zajedničkog čina HOO-a i Ministarstva hrvatskih branitelja. – Pitali su me novinari zašto mi ovo radimo, a moj odgovor je glasio: Hrvati vole zaboravljati, a mnogi od vas koji ste ovdje i oni koji nisu s nama, svjesno ste žrtvovali osobne i sportske prioritete kako bi kao jedini prioritet stavili obranu domovine. Zato smo danas tu, a obećavam da ćemo biti i dogodine – kazao je Mateša, dometnuvši da su brojni vrhunski hrvatski sportaši u pričuvnom sastavu MORH-a i MUP-a, što je samo još jedna poveznica između onih koji brane nacionalne boje na sportskom planu i onih kojima je zadaća braniti domovinu.

General zbora Josip Lucić, ujedno izaslanik ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade RH Tome Medveda, u svom je obraćanju istaknuo duboku povezanost sporta i obrane domovine, naglasivši da vrijednosti koje oblikuju vrhunskog sportaša ujedno čine temelj svakog uspješnog vojnika i policajca.

„Posebna mi je čast što vas mogu pozdraviti u ovoj prigodi, u ime Hrvatskog olimpijskog odbora, zajedno s njegovim predsjednikom, ali i u ime ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, kojemu mi je zadovoljstvo prenijeti pozdrave i iskrenu zahvalnost – kako za vaše sportske uspjehe, tako i za vaš doprinos u Domovinskom ratu“, rekao je general Lucić.

Zahvalivši Hrvatskom olimpijskom odboru na sustavnom njegovanju kulture sjećanja, Lucić je podsjetio da sport nije tek natjecanje, već dugotrajan proces oblikovanja karaktera. „Odrastanje kroz sport znači prolazak kroz trpljenje, disciplinu i upornost. U sportu se mora biti beskrajno uporan, ali se mora i naučiti slušati. Onaj tko nije naučio slušati svog trenera, nikada nije ostvario pravi uspjeh“, poručio je.

Posebno je naglasio kako sport uči brzom i odgovornom donošenju odluka. „Sport ne trpi dugotrajna razmišljanja. Odluke se donose odmah, s jasnoćom i hrabrošću. Upravo zato, kada promatramo ljude koji su odrastali kroz sport i one koji su ušli u vojsku i policiju, vidimo snažno preklapanje sposobnosti i vrijednosti.“

Prema njegovim riječima, upornost, usmjerenost prema cilju, hrabrost, odlučnost, brzina odlučivanja i spremnost na preuzimanje odgovornosti zajedničke su odrednice sportaša i branitelja. „Sve to karakterizira sportaše. Sve to karakterizira policajce i vojnike. I sve to karakterizira vas koji ste danas ovdje“, istaknuo je, obraćajući se dobitnicima priznanja.

Na kraju je general Lucić još jednom prenio pozdrave ministra Medveda te zahvalio svim okupljenima na dolasku, naglasivši kako odluke Ocjenjivačkog suda nisu tek formalno priznanje, već izraz poštovanja i ponosa. „Ne samo da ste ova priznanja zaslužili – nego je vrijedno biti ponosan na ove trenutke, na sjećanja i na naše zajedničke trenutke sporta, ali i obrane naše domovine Hrvatske“, zaključio je Lucić.

Državni tajnik Josip Pavić poručio je:

„Bilo je nekih i finala koje smo osvojili, ali doslovno nikad u životu nisam imao ovakvu tremu iz jednog razloga- ogromnog poštovanja prema svima vama koji ste omogućili da ja branim za Hrvatsku..“

Sport kao temelj identiteta i sjećanja

Svečanost je glazbeno uveličao tenor Mate Grgat, a među brojnim uzvanicima bili su visoki državni i vojni dužnosnici te predstavnici sportskih institucija. Prisutnost međunarodnih olimpijskih predstavnika dodatno je podsjetila na povijesnu odluku Međunarodnog olimpijskog odbora iz prosinca 1991., kada je Hrvatski olimpijski odbor privremeno priznat – u jeku rata.

Ta činjenica ostaje trajni dokaz da je Hrvatska, i dok se branila, znala tko je i kamo ide.

Među više od 70 nazočnih bili su i brojni drugi dužnosnici i uglednici: saborski zastupnik Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića; državni tajnik u MUP-u Tomislav Bilandžić kao izaslanik ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale MORH-a Ivan Jušić, ujedno i izaslanik ministra obrane Ivana Anušića, te domaćini predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač. Svečanosti je nazočio i jedan od inicijatora ovog priznanja, član Vijeća HOO-a Dragan Primorac, a drugu godinu zaredom uveličao ju je i umirovljeni general Mladen Markač.