Spustite zastor, vikao je sudac, i nastavio – dalje!

Pred televizijskim kamerama, samoubojstvo je (29. studenoga 2017.) u Haagu počinio častan i ugledan hrvatski general Slobodan Praljak, jer nije želio živjeti kao „ratni zločinac“. Svaki put kad gledamo reprizu te snimke i bešćutnog suca koji maše i viče „Spustite zastor!“, krv nam se ledi u žilama. Umjesto da je nakon toga predsjednik Haaškog suda po tzv. zapovjednoj odgovornosti  dao ostavku na sve dužnosti, on je hladnokrvno potjerao ljude iz sudnice i nastavio svoj „krvavi pir“ u drugoj dvorani kao da se ništa nije dogodilo. U međuvremenu, Praljak je preminuo ne dočekavši pravodobnu zdravstvenu pomoć. Kako je i živio, tako je i umro- dostojanstveno.

Možda to nikad ne bi učinio da su se na njegovu mjestu našli oni koji su uistinu krivci za velikosrpsku agresiju, za strašne zločine u Domovinskome ratu, poput zapovjednika zločinačke JNA, ili pak onih koji su poticali rat, od Srbije do Crne Gore.

Nu, nakon komemoracije u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, o Praljku i njegovih pet prijatelja, također nevino  osuđenih po tzv. zapovjednoj odgovornosti, i u nas se sve manje govori i piše (svaka čast iznimkama). Zašto, umjesto da je o tome već snimljen i neki film?

Za većinu političara to nije presuda državi, već – pojedincima! Neki drugi hrvatski političari su se nadovezali i rekli da je zločina u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu bilo i na jednoj i drugoj strani, a kontroverzni Aleksandar Stanković, kojeg neki zovu i „davež nakon nedjeljnog ručka“, navodno se i dalje drži svoje teorije da je u Hrvatskoj bio – građanski rat! Umišljen, arogantan, bezobrazan, nekulturan, igra igru koju je nekada, ako se sjećate, igrao Denis Latin u tzv. „Latinici“. Često ističe da se bavio i borilačkim vještinama. Što ih nije pokazao u Domovinskom ratu?

U Beogradu, iz kojeg su na Vukovar kretali tenkovi obasuti cvijećem, sada se sudi hrvatskim ratnim pilotima. Hrvatska Vlada je kaže „zaštitila“ pilote i ne prizna njihovu optužnicu. Nu, to nije bio slučaj kad su u Srbiji bez ijednog dokaza osudili hrvatskog dragovoljca Veljka Marića na zastrašujućih 12 godina robije!

Inače, većina hrvatskih sudova sudi srpske i ine ratne zločince u odsustvu, što je više nego smijurija.

Haag je sudio i ratnog zločinca Šešelja. Evo ga danas kao zastupnika u srbijanskom parlamentu! Ratni zločinac major JNA Tepić, koji je kriv za smrt većeg broja hrvatskih branitelja, koji je dignuo u zrak Barutanu u Bjelovaru, po Srbiji ima svoje ulice i trgove, a u Beogradu -spomenik!

Srbi ne dozvoljavaju da se o takvima priča kao o ratnim zločincima, dok se nas tjera da i jednog Praljka nazivamo imenom čovjeka koji ide u red, recimo s njihovim Arkanom.

Da, Praljak je za Srbe zločinac jer je branio svoje!

Ovih dana sjećali smo se žrtava Vukovara i Škabrnje. Koliko je osuđenih zbog zločina koji su se dogodili u tom gradu i tom mjestu?

Za Hrvate je zločin i to što Srbija i Crna Gora ne žele platiti ratnu odštetu, pa čak ni otuđena hrvatska bogatstva, recimo brojne strojeve iz tvornice „Borovo“ gdje je nekada radilo oko 22.000 ljudi. Strojevi su „tamo daleko“! Nu, nisu u vrijeme rata Srbi i Crnogorci samo krali po obiteljskim kućama, već i po samostanima, zdravstvenim ustanovama, školama, muzejima, pa čak i po dječjim vrtićima. Sve što su mogli otuđiti, poglavito u Vukovaru, Škabrnji i Kninu- uzeli su. Kad će vratiti?

General Praljak objavio je više knjiga vezanih uz hrvatsku povijest i Domovinski rat. Hrvati, a ne Srbi, su ih proglasili – šundom!?

S druge strane, knjige jednog Šerbedžije, Dežulovića i njima sličnih, uzdižu se u nebesa, samo i za to što pljuju i bljuju po Hrvatima i Hrvatskoj!

Svojedobno je general Mirko Norac također proglašen ratnim zločincem, iako su zahvaljujući baš njemu branitelji Škabrnje dobili naoružanje. Koliko se i kako već godinama proganja generala Branimira Glavaša… Jednog od Junaka Domovinskog rata Tomislava Merćepa odrekli su se „svi“ osim njegovih suboraca, itd. i tako redom.

Slobodan Praljak je radije izabrao smrt nego da ga osuđuju i sude oni koji očito „nikada“ nisu čuli recimo za jednog Veljka Kadijevića i niz njemu sličnih.

Stoga, generale ima još onih koji nisu i neće zaboraviti one bez koji nikada ne bi bilo slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države!

Mladen Pavković