Srbijanska mjerna jedinica za mržnju je Hrvatska!

U Republici Hrvatskoj nikada nije provedeno ispitivanje javnog mnijenja što to i koga Hrvati najviše mrze i kada netko paušalno ocijenjuje da je u tom kontekstu na meti mržnje Hrvata Srbija ili srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj, možemo to slobodno nazvati špekulacijama ili još radikalnije čistom i opsesivnom patologijom velikosrpskih propagandista.

No međutim, kada bi se provelo ispitivanje javnog mnijenja tko je najomraženiji političar u Hrvatskoj, ali ispitivanje koje nije namješteno, ispitivanje koje neće štedjeti nikoga zbog politikantskih ili trenutnih koalicijskih razloga, ili zbog razloga zakonite brige za srpsku nacionalnu manjinu koja trenutno ima svog predstavnika u vrhu hrvatskih vlasti u liku i djelu Milorada Pupovca, tada bi bez sumnje rezultat pokaza da je Milorad Pupovac daleko najomraženiji političar u Hrvatskoj i to šampionsko mjesto drži već jako dugo. Milorad Pupovac se tijekom cijelog svog političkog djelovanja potpuno identificira sa cijelom srpskom zajednicom u Hrvatskoj, što nikako ne zaslužuje brojem glasova na izborima  i svom silom želi dokazati, da ako je on  najomraženiji političar u Hrvatskoj jer je Srbin, tada je i meta hrvatske mržnje cijela srpska manjina. Pupovac na toj patološkoj tezi uporno gradi destabilizaciju Republike Hrvatske, proizvodi i izmišlja hrvatsku mržnju prema svemu srpskom, a svoju osobnu stigmu omraženosti želi prebaciti na pleća cijele srpske manjine, pretvarajući je tako kao manjinski  kolektivitet u žrtvu povampirenog ustaštva u Hrvatskoj.

Pupovac zna da je najomraženiji Srbin i političar u Hrvatskoj, on je tu ulogu svjesno preuzeo, on je tu ulogu izmislio! Pupovčev je posao mazohistički proizvoditi mržnju protiv sebe i onda tu mržnju tumačiti kao mržnju prema cijeloj srpskoj manjini koju navodno  treba protjerati iz Hrvatske! Jer koga bi uopće hrvatska nacionalna većina mrzila da nema Milorada Pupovca? Koga bi mrzili ako Srbi u Hrvatskoj kao politički Hrvati što bi prirodno trebali biti, vole i poštuju Hrvatski književni jezik i ako su lojalni domovini u kojoj žive? Pupovac u Hrvatskoj jednostavno ne dozvoljava da srpska nacionalna manjina voli Hrvatsku!

Jedino Pupovac propagandistički proizvodi mržnju koja se pretvara u kolektivni strah, a isti takav strah od povampirenog ustaštva zapravo je natjerao Srbe u traktorske kolone kojima su planirano napustili Hrvatsku koju nisu nikada željeli. Ti jadni ljudi zapravo su žrtve stoljetne antihrvatske propagande i mita o ustaškim koljačima i upravo ih je ta vlastita propaganda utjerala u strah i otjerala u nepovratne zbjegove, preko koji je srpska politika Hrvatsku proglasila genocidnom tvorevinom Tom tezom Srbija je željela, a i danas želi dobiti rat nakon izgubljenog rata, poraz pretvoriti u pobjedu.

U Srbiji je provedeno ispitivanje javnog mnijenja o indeksu srpske mržnje i prema očekivanjima Srbi najviše mrze Hrvate i Hrvatsku i to u visokom omjeru od 45%. Srbi su šampioni mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, a Milorad Pupovac je šampion za sukcesivno širenje te mržnje nedokazanom tezom da Hrvati najviše mrze Srbe u Hrvatskoj koji su navodno silno ugroženi i na rubu su genocidnog istrebljenja. Pupovac na toj tezi širenja mržnje cijelo vrijeme gradi svoj politički opstanak, na toj tezi torbari i trguje jednom nogom u Beogradu, drugom nogom u Zagrebu i na toj tezi, glumeći mesijansku ulogu relaksatora srpsko-hrvatskih odnosa, u više se navrata dokopao političkih pozicija koje mu ni po jednom prirodnom zakonu ne pripadaju. Osim po trenutnom antihrvatskom izbornom zakonu koji Pupovcu omogućava da s visokih političkih pozicija njegovo širenje mržnje bude što učinkovitije. Ipak, od silne mržnje, u svom čarapanskom mrzilačkom pohodu Pupovac neskriveno ipak i voli ponešta Hrvatsko, nešta ustaško, nešta što je bila mjerna jedinica u NDH, a to su hrvatske kune kojih mu nikada dosta. I onda te ustaške kune iz Hrvatskog državnog proračuna ponovo pretvara u mržnju prema Hrvatskoj na gromoglasnim naslovicama srpskih Novosti koje nisu ništa drugo nego perfidno smišljena transmisija za proizvodnju Pupavčevih mrziteljskih teza.

Do kada će nam Milorad Pupovac u Hrvatskoj određivati smije li Vukovar biti mjerna jedinica za Hrvatstvo u Hrvatskoj ili ne smije? Hoće li ikada doći vrijeme da Pupovac kao samoproglašeni čelnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj kaže i prizna da je Vukovar opravdano mjerna jedinica za hrvatstvo u Hrvatskoj i da kao takav ima pravo tumačiti sve srpsko-hrvatske prijepore kao i odlučivati je li došlo vrijeme za ćirilicu ili nije? Jer Vukovar je bio prvi cilj velikosrpske politike preko kojega se trebala pokoriti cijela Hrvatska i stvoriti Velika Srbija. I umjesto da Vukovar postane i ostane simbol srpske pobjede, Vukovar je postao temelj međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i teškog poraza Srbije koja je zbog Vukovara pred međunarodnim sudom osuđena za genocid, namjeru genocida i etničko čišćenje. I zbog toga je Vukovar mjerna jedinica hrvatstva i zbog toga je zlatnim slovima upisan u hrvatsku povijest.

Što bi se dogodilo da su Vukovar i Hrvatska ostali pokoreni nakon takozvanog oslobođenja Vukovara? Koliko bi Hrvata živjelo u tom srpskom Vukovaru, o tome nam može svjedočiti Ovčara? Bi li onda srpski Vukovar postao mjerna jedinica svekolikog srpstva i bili u tom slučaju Vukovar postao simbol svih srpskih pobjeda u njihovoj mitomanskoj povijesti? Bi li tada hrvatski jezik bio dozvoljen u srpskim školama? Ne bi jer Hrvata nebi bilo! Možemo samo zamisliti kako bi se u velikoj Srbiji stvorenoj na krvi Vukovara i Hrvatske slavio najveći srpski povijesni dan „oslobođenja“ Vukovara? Zastrašujuće!

Milorad Pupovac, u svom zadnjem istupu, predstavlja se biserom srpsko-hrvatske politike, a sve nas koji ne mislimo tako između redaka proglašava svinjama! Predstavlja se zaslužnim mirotvorcem, stvarateljem Hrvatske, a istovremeno u sebi čuva tajnu morbidnog zločina nad dr. Šreterom i tajne mnogih drugih zločina učinjenih uz znanje Vukovarskog gubernatora-osloboditelja Vojislava Stanimirovića! I ponovo po ne znam koji put, Vukovar između redaka dovodi u kontekst povijesnih događaja u NDH. Pupovac zaboravlja da je NDH imala samo jednog prirodnog, legitimnog  neprijatelja u tom ratnom vihoru, a taj neprijatelj je bila Srbija, njena velikosrpska ideja u kojoj leži temelj svih srpsko-hrvatskih prijepora, a to je potpuni nestanak bilo kakve Hrvatske države. Ta ideja nije mrtva, ona nije nestala, a upravo Pupovac proizvodnjom mržnje tu ideju podupire i osnažuje kao temelj za neke buduće planirane osvajačke sukobe! Ipak, taj isti prirodni neprijatelj Hrvatske, poražen je konačno na razvalinama Vukovara i zbog toga Vukovar jest i biti će zauvijek mjerna jedinica za hrvatstvo! I sada se zapravo vidi da je cilj uvođenja ćirilice u Vukovar zapravo poništavanje Vukovara kao simbola, poništavanje Vukovara kao istinske mjerne jedinice za hrvatstvo preko koje se želi Vukovarizirati cijela Hrvatska.

Kazimir Mikašek-Kazo