Što se dogodilo s uplakanom djevojčicom u plavom kaputiću iz Vukovara: "Lomila sam se ostati ili otići, ali srce previše voli ovu Slavoniju"
Vukovar se bliži obljetnici pada, kada je u nepreglednoj koloni, uplakana i prestrašena, u svom plavom kaputiću, hodala i šestogodišnja djevojčica Željka. 28 godina poslije otvorila nam je dušu i progovorila kako živi danas i koja joj je životna misija.
Rodni Vukovar, danas tridesetčetverogodišnja stradalnica Domovinskog rata Željka Mitrović Jurić, zamijenila je obližnjim Berkom. "Dobili smo sredstva, 15.000 eura i krenuli smo s proizvodnjom crne slavonske svinje i nadam se da ćemo uspjeti", otkriva Mitrović Jurić.
Zajedno sa suprugom i desetogodišnjom kćeri vodi pravu malu farmu. "Imamo i ovce, imamo i konje, imamo i telad i zečeve, kokoši, patke...", dodaje. "Imala sam ja, ono, lomila sam se, da li ostati u Hrvatskoj ili otići, ali jednostavno, srce previše voli ovu Slavoniju", otkriva Mitrović Jurić.
Željka je djevojčica s plavim kaputićem čije je uplakano lice u koloni slomljenog Vukovara obišlo svijet. "Mama ga je sačuvala, samo što sam bila ljuta na mamu zato što je oprala vukovarsku prašinu", otkriva. Imala je šest godina i taj joj je odjevni predmet bio sve. "U biti, on mi je jedina uspomena koja mi je ostala iz djetinjstva i ta slika iz kolone", kazala je 34-godišnja Mitrović Jurić.
Kroz kaputić želi ispričati priču
Danas Željka kroz svoj plavi kaputić želi ispričati širu priču - o običnim ljudima koji su branili grad, čuvali je i igrali se s njome u skloništu, koračali s njom u koloni. Još pamti kako je jedan od njih ubijen pred njezinim očima. "To mi je kao djetetu ostavilo jedan veliki trag, jednu veliku bol na srcu i ranu", opisuje.
O anđelima čuvarima, kako ih naziva, pisala je u svojoj knjizi, a sad se odlučila na velik iskorak. Sa suprugom je podignula kredit i kupila kuću u Berku od koje namjerava napraviti Kuću sjećanja. "Priča bi krenula od postavljenog plavog kaputića pa bi išla iz Vukovara i branitelja koji su bili sa mnom i koji su preživjeli logore, a na drugu stranu bi išla priča Berka", opisuje Mitrović Jurić.
Podrum bi svjedočio o užasima ratnih zarobljenika i logora. "Kad bi se ušlo u kuću, na ulazu bi bila školska klupa i branitelj koji bi imao ruke na leđima i glavu prema dolje i dva oficira JNA i tu bi se pokazalo ispitivanje", dodaje Mitrović Jurić.
Ideju je dobila kad joj je otac ubijenog branitelja rekao da mu sin živi još samo zahvaljujući njezinim pričama. S projektantskim uredom iz Vinkovaca razradila je detalje. "Namjera je bila da se podrum ostavi u istim gabaritima kakav je bio, a da se gornja konstrukcija prizemlja s krovom sruši i da se u istim gabaritima, ali s novom tehnologijom izgradi", objašnjava projektant Bruno Astaloš.
Političari joj obećali pomoći u realizaciji
Prema grubim procjenama cijeli bi projekt stajao oko milijun i 800 tisuća kuna. "Mogla bi svom djetetu i budućim naraštajima pokazat kako je nastala Hrvatska, kako je nastala sloboda", smatra Željka Mitrović Jurić.
No taj teret neće moći snositi sama. Pojedini političari obećali su joj pomoć, ali konkretnih pomaka još nema. Ipak, Željka neće odustati. Kuća sjećanja Plavi kaputić njezina je životna misija jer vukovarska djevojčica duboko u sebi još uvijek plače. "Ja godinama živim s tim plavim kaputićem i s tim Danom sjećanja 18.11. gdje se jednom godišnje, ajmo reći, ljudi sjete Vukovara", objašnjava Mitrović Jurić.
No, Željka se želi okrenuti i prema budućnosti. Svojoj Maji ispunjava sve čega se sama morala odreći. Užasi Vukovara, kaže, više se nikome ne bi smjeli dogoditi. Njezin plavi kaputić trebao bi biti trajni podsjetnik na to.
