Najopsežnija operacija s ciljem razbijanja i izbacivanja srpskih snaga južno od Save, nazvana “Papuk 91”, akcija je Hrvatske vojske i policije. Ova operacija izvedena u Zapadnoj Slavoniji počela je 28. studenog 1991. i trajala je do 3. siječnja 1992., kada je zbog potpisivanja Sarajevskog sporazuma morala biti prekinuta.

Napadnom podakcijom imena Johanesberg, 123. brigada HV Požega na današnji je dan izvršila zadaću i oslobodila Zvečevo s bližom okolicom, no bila je to samo jedna od izvrsno odrađenih akcija koje je HV redao tijekom operacije “Papuk 91.”, a koja je za cilj imala oslobađanje teritorija od Papuka prema Pakracu.

Sve je započelo 28. studenog 1991. godine, kada su u stožer Operativne grupe Posavina došli zamjenik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Petar Stipetić i zapovjednik Operativne zone Bjelovar Miroslav Jerzečić kako bi koordinirali djelovanje postrojbi OZ Bjelovar s postrojbama Operativne grupe Posavina, piše Povijest.hr.

Vrhunski odrađena akcija, ali uz velike žrtve

Tijekom operacije “Papuk 91.”, koja je bila iznimno teška, oslobođeno je 110 naselja površine 1230 km2, 26 naselja u daruvarskoj općini, 17 naselja u općini Podravska Slatina, 7 naselja u jugozapadnom dijelu općine Orahovica, 23 sela u istočnom dijelu općine Požega, 25 naselja u općini Pakrac te rubni dijelovi južnog dijela općine Virovitica. Osim toga, Podravska magistrala je otvorena za promet, kao i prometnica od Daruvara do Suhopolja, od Daruvara do Podravske Slatine, od Huma do Mikleuša, od Voćina do Kamenske te od Pakraca do Požege.

Zahvaljujući ovoj akciji snage HV-a došle su u posjed većeg broja oružja i vojne tehnike te su pokazale veliki napredak u vojnoj strategiji i koordinaciji prilikom ostvarivanja svojih ciljeva, no cijena koju je hrvatska strana platila bila je jako visoka. Prilikom oslobađanja okupiranog područja, poginulo je oko 142 pripadnika HV-a i hrvatske policije.

Gotovina herojski podnio teško ranjavanje

Potrebno je naglasiti kako je tijekom ove operacije teško ranjen najpoznatiji hrvatski general Ante Gotovina. Naime, jedan od planiranih pravaca bio je preko sela Rajčići na Bijelu Stijenu. Kao uvod u napad koji je započeo 11. prosinca, skupina inženjeraca iz redova “Tigrova” predvođenih Dejanom Petrovićem izvela je diverziju na most kod Rajčića, blizu neprijateljskih topničkih položaja, te ga srušila. Ovu diverziju su izveli u suradnji sa Specijalnom grupom 1. A brigade “Tigrovi”, kojom je zapovijedao Gotovina.

Hrvatski diverzanti uspjeli su blokirati i potisnuti neprijatelja u jedan dio sela, no zbog snažnog neprijateljskog otpora napad nije uspio, a za sobom je odnio i velike žrtve. U samom napadu na mjestu su poginula trojica Tigrova, Ivan Čižić, Miodrag Mihaljević i Marko Ilišević, dok je četvrti pripadnik ove brigade, Robert Bakula, podlegao ranama na putu do bolnice. U toj je akciji nastradao veliki broj hrvatskih vojnika, a među njima je bio i Ante Gotovina.

Pripadnik HOS-a Velimir Kvesić prisjetio se kako je Gotovina tada zadobio čak četiri prostrijelne rane: “Sva mu je uniforma bila krvava, ali nijednom nije jauknuo i takav je prehodao još pet kilometara do Kričkih brda. Tek kada je stao i skinuo čizmu, vidjeli smo da je puna krvi. U Vukovaru sam se nagledao svakakvih scena, ali takvo nešto je i za mene bilo novo. Nisam mogao ni zamisliti da bi se ranjenik tako mogao ponašati.”

Piše: Snježana Vučković