SUDAR DRONA I AVIONA Je li Rusija namjerno izazvala incident na Crnom moru? ‘Ovo je poruka koju Putin šalje SAD-u...‘

Nije bilo pitanje hoće li doći do kontakta borbenih zrakoplova, nego kad će se to dogoditi

Crno more jedna je od najopasnijih točaka na svijetu, svakako od 2014. godine i početka ruske invazije na Ukrajinu. Rezultiralo je to intenziviranjem broja borbenih plovila i letjelica nezaraćenih strana koje žele doći što bliže jedna drugoj da promotre što rade, kako djeluju. Ne tako davno je britanski ratni brod ušao u teritorijalne vode Krima izazvavši burnu reakciju Moskve.

Zračno iskušavanje druge strane nije neka novost, ruski bombarderi lete do krajnjih granica NATO-a, često ih odande moraju otjerati. Nakon što je Rusija počela agresiju na Ukrajinu otvoreni su komunikacijski kanali, ali u njima uvijek može doći do buke.

I zato nije bilo pitanje hoće li doći do kontakta borbenih zrakoplova, u ovom slučaju borbenog aparata Su-27 i besposadne letjelice MQ-9 Reaper, nego kad će se to dogoditi. Iako su se SAD i Moskva dosad striktno pridržavali načela “izbjeći izravni sukob”, želja da se sazna što druga strana radi je jača.

Velika je vjerojatnost da je riječ samo o incidentu, izoliranom, možda čak i nekom ruskom pilotu koji je gledao “Top Gun”. To bi bio najbolji ishod, ali i u tom slučaju treba biti svjestan visoke razine ugroze u tako militariziranom području.

Druga je opcija - svjesno podizanje eskalacije - ozbiljnija i ima dvije podvrste. Opasnija je ona u kojoj Rusija smatra da je riječ o “njezinom moru” i prijeti Zapadu imajući na umu čvrstu podršku koju uživa Ukrajina. To bi bio znak da Moskva skreće s pozicije vojne racionalnosti.

Analitička kuća Stratfor navodi da su ruski piloti vjerojatno slijedili upute zemaljske kontrole, Moskva je dakle, kako se čini, namjeravala presretanjem signalizirati Sjedinjenim Državama i NATO-u da bi trebali odrediti dodatni zaštitni prostor prilikom raspoređivanja zrakoplovnih snaga u međunarodnom zračnom prostoru južno od Krima.

Bolja je podvrsta ruska želja da radikalizacijom sukoba izvrši pritisak na SAD i Zapad kako bi se ozbiljno prihvatili priprema mirovnih pregovora. Kremlj je još krajem siječnja izjavio da “američki predsjednik Joe Biden ima ključ za završetka sukoba u Ukrajini usmjeravanjem Kijeva, ali da ga Washington do sada nije bio voljan upotrijebiti”.

Rat je ušao u drugu godinu, rusko je vodstvo nervozno, nezadovoljno, uspjeha nema pa se nezadovoljstvo, ne treba dvojiti, spušta hijerarhijski. Incident je sada na Crnom moru, nije isključen na Baltičkom moru, granicama baltičkih država, oko Königsberga, sada Kalinjingrada, ruske eksklave.

U svakom trenutku može doći do popuštanja pozornosti i ekscesa koji može pokrenuti lančanu reakciju. Scenarij sudnjeg dana. Kad u Kremlju ne bi sjedio apokaliptični Vladimir Putin ne bih ni razmatrao ovu mogućnost. Ali sjedi.

Incident je donio samo materijalnu štetu, bez ljudskih žrtava. Što bi mogao biti dodatni argument u korist teze o ciljanom podizanju tenzija s pozivom na pregovore.

Poljska je podnijela ljudske žrtve, civile, u padu ukrajinskog projektila. Kod nas je besposadna letjelica, oko koje bi trebalo otvoriti pitanje mađarskog - namjernog? - (ne)djelovanja, izazvala samo materijalnu štetu. Što ako neki drugi incident, eksces, izazove civilne i vojne žrtve u većem broju? Lako je reći treba učiniti sve da se incidenti izbjegnu. Postoji i druga strana koja može utjecati na proces.

Incident ruske provenijencije s ljudskim žrtvama na teritoriju Unije u javnosti europskih zemalja ojačat će skupine koje zagovaraju prestanak rata, stvorit će se pritisak na vlade da odvoje Europu od sukoba, stvori cordon sanitaire i ostavi Ukrajinu da se sama brani. Pogrešan stav jer ako Kijev ostane sam neće imati snage za obranu. Morat će pristati na pregovore koje će diktirati Moskva. Je li to ruska strategija? Stratfor se slaže, “Moskva bi mogla iskoristiti incident u nastojanjima da potakne zamor ratom i zabrinutost za eskalaciju na Zapadu kako bi pogurala širi dijalog o strateškoj sigurnosti i stabilnosti sa Sjedinjenim Državama”. Prijetnja na istoku ne prestaje.

Realno, jedini su izlaz mirovni pregovori koji bi ušutkali oružje. Ima li svijet, u novom fragmentiranom poretku, snage ostvariti tako velik pothvat? Na to pitanje nemam odgovor. Znam samo da svaki novi incident čini eskalaciju sukoba izglednijom i to me jako brine.