Hrvatska sudi Đokici Petroviću: zapovjedna odgovornost za zločine nakon pada Vukovara

Pred Županijskim sudom u Osijeku započelo je suđenje Đokici Petroviću (1962.) i Siniši Kamberoviću (1967.) zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika počinjenog nakon sloma obrane Vukovara u studenom 1991. godine. Budući da se optuženici nalaze na području Republike Srbije i nisu dostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, postupak se vodi u odsutnosti.

Optužnica obuhvaća razdoblje od 19. do 20. studenoga 1991. godine, kada je Đokica Petrović obnašao dužnost zapovjednika bataljuna vojne policije 12. Novosadskog korpusa JNA, dok je Siniša Kamberović bio zapovjednik prve čete istog bataljuna. U tom svojstvu bili su odgovorni za sigurnost zarobljenih hrvatskih vojnika i civila nakon što su združene snage JNA, teritorijalne obrane i srpskih dobrovoljačkih postrojbi zauzele Vukovar.

Nakon pada grada, civili te pripadnici Hrvatske vojske i MUP-a, koji su se nalazili u skloništima tvornice „Borovo“, zgradama „Borovo commerca“ i „Nove obućare“, predali su se snagama JNA. Upravo u tom trenutku, prema navodima optužnice, Petrović i Kamberović preuzeli su obvezu osiguranja zarobljenika, kako u samim skloništima, tako i tijekom njihova transporta prema logorima na području Republike Srbije.

Međutim, optužnicom se terete da tu obvezu nisu izvršili. Suprotno pravilima ratnog prava i zapovjednoj odgovornosti, nisu osigurali kolone zarobljenih vojnika i civila koje su se, po njihovoj zapovijedi, kretale pješice kroz grad, a potom i vozilima prema logorima. Time su, tvrdi tužiteljstvo, omogućili pripadnicima srpskih paravojnih i drugih postrojbi da nekažnjeno izdvajaju pojedine zarobljenike.

Posebno se naglašava da su optuženi znali kako pripadnici srpskih jedinica ulaze u krug skloništa „Borovo commerca“ i „Nove obućare“ s ciljem izdvajanja hrvatskih vojnika i civila te da će te osobe biti zlostavljane ili ubijene. Unatoč toj spoznaji, nisu poduzeli nikakve učinkovite mjere kako bi spriječili zločine.

Ubijanja i zlostavljanja, navodi se dalje, nastavljena su i tijekom cijelog transporta zarobljenika prema logorima na području Republike Srbije. Optuženici se terete i da nisu učinili ništa kako bi identificirali i kaznili počinitelje zlostavljanja i ubojstava, iako su kao zapovjednici za to imali i ovlasti i obvezu.

Ovaj sudski postupak još je jedan pokušaj hrvatskog pravosuđa da, i više od tri desetljeća nakon Domovinskog rata, utvrdi zapovjednu odgovornost za zločine počinjene nad hrvatskim vojnicima i civilima nakon pada Vukovara – zločine koji i danas duboko opterećuju savjest i povijesnu istinu o agresiji na Hrvatsku.