Nije to bila igra “mačke i miša” kao prije desetak dana u Kupu, nije se dogodio “gem - set - meč”, kako je to poželio instant-junak Hrvatske u Davis Cupu, Borna Gojo, zakleti hajdukovac. Nije Hajduk uspio nastaviti pobjedonosnu nisku, stao je na pet uzastopnih utakmica punoga ulova i iz Kranjčevićeve se u subotu, 3:3 remijem, vratio doma s bodom. Za euforiju u kojoj Splićani plivaju - mršavim bodom...

Bolje da ne komentiram

A sve se to nije dogodilo zato jer su nogometaši Lokomotive održali obećanje i potvrdili najave u kojima su isticali da će prvenstveni okršaj biti sasvim drukčiji od onoga u Kupu. I bio je, kudikamo agresivnija, koncentriranija i ozbiljnija momčad s Kajzerice od prve je minute iskazala silnu želju za iskupljenjem za havariju u Kupu. I iskupila se, odigrali su Lokosi pravu utakmicu i oteli su bodove još jednom aspirantu na naslov...

- Taj nas je poraz u Kupu “pekao”, mučilo nas je zašto smo se “raspali” u samo šest minuta drugoga poluvremena, kad smo primili tri pogotka i poništili sve dobro što smo napravili u prvih 45 minuta. Živjeli smo desetak dana za subotnji prvenstveni dvoboj, bili smo strahovito motivirani, kako bismo pokazali da tih 3:6 nije bio realan rezultat, niti je ocrtao objektivni odnos snaga. U tome smo i uspjeli, parirali smo dobro Hajduku i barem smo se malo iskupili za onu “šesticu”. Bila je to odlična utakmica, remi je nekako najpravedniji ishod, iako je pobjeda mogla otići na bilo čiju stranu i ne bi to bilo nezasluženo - rekao nam je desni branič Lokomotive, 26-godišnji Branimir Cipetić.

Zbog dvije je potankosti Cipetić, uz sjajnog vratara Lokosa Santinija, bio među najspominjanijim akterima subotnjeg dvoboja. Prva je “asistencija” Elezu za autogol, a druga se dogodila u trećoj minuti sudačke nadoknade, kad su Cipetić i Biuk bili u borbi za loptu u kaznenom prostoru i Splićani zamjeraju sucu Pejinu da nije dosudio kazneni udarac za Hajduk. Pa jeste li igrali rukom?

 

- Gledajte, bilo bi najbolje da ne komentiram sudačke odluke. No, reći ću vam da je postojao nekakav dodir, pogodila me lopta u ruku, ali prije toga je dirala Biuka, pa se poslije odbila na moju ruku! Situacija je doista bila jako dvojbena, nemam razloga lagati. Na žalost, to se dogodilo na samome kraju, pa svi pričaju o tome, umjesto o izvrsnoj utakmici, prepunoj obostrano lijepih poteza - iskren je Cipetić.

Raritetan je podatak da ste u samo deset dana, na dvije utakmice s Hajdukom, u dva navrata “asistirali” Elezu za autogolove!

- Ha, ha, ha... A što da kažem, tako je ispalo. Uputio sam dva dobra centaršuta na peterac Hajduka, takve su lopte najgore za obrambene igrače, između stopera i vratara. Elez je dvaput nespretno reagirao, pa je za nas sve ispalo odlično!

I sad najzanimljivije: s godinu dana starijim Elezom igrali ste u Hajdukovim kadetima i juniorima!

- Da, godinama smo dijelili svlačionicu, sjedili smo jedan kraj drugoga, ha, ha!

Je li vam Elez nešto rekao nakon utakmice? Ili vi njemu?

- Dvaput sam mu zahvalio na realizaciji mojih ubacivanja i golovima, ha, ha... Morao sam to napraviti, morao sam ga malo zezati.

A je li bilo sličnih situacija u omladinskim kategorijama Hajduka?

- Ne, ne sjećam se da je zabijao autogolove. Međutim, postigao je dva-tri pogotka nakon mojih centaršuteva, očito je da imamo dobru suradnju od mladih dana, ha, ha. Zapravo je nevjerojatno da se dogode dvije takve situacije u tako kratkom razdoblju...

Bolji nego lani

Do kraja jeseni još gostujete u Koprivnici, ovaj vam je bod definitivno poboljšao raspoloženje?

- Naravno! Moramo taj dvoboj sa Slavenom odraditi na najbolji način, želimo osvojiti sva tri boda.

Jeste li zadovoljni jesenskim igrama i učinkom?

- Jesam, posebno nakon lanjske, turbulentne sezone. Bolja smo momčad, vidi se to po igri i rezultatima, stoga doista moramo biti zadovoljni i rezultatima i plasmanom u “zlatnoj sredini. I svojim sam igrama zadovoljan, uvijek dajem sve od sebe, gdjekad odigram bolje, gdjekad nešto slabije, ali nitko mi ne može prigovoriti na pristupu. A to je svakako najvažnije - smatra Cipetić.