Svaki put kad budete govorili o velikim ruskim djelima, isprićat ću vam priću...

Kao i kod svakog geopolitičkog sukoba, tako i kod ovog Rusko-Ukrajinskog rata, velik broj dezinformacija preplavi medijski prostor i obiđe svijet. Razne neprofitne novinske organizacije   usmjerene su  na borbu protiv dezinformacija i lažnih informacija o ratu u Ukrajini.  

U nadi   što vjerodostojnijeg  informiranja  o ratnim zbivanjima u Ukrajini  stupili smo u kontakt sa nekolicinom osoba, koji zbog svoje osobne sigurnosti žele ostati anonimni, a koji nam pribavljaju  i dostavljaju necenzurirane  podatke sa terena.

Shodno tome, od naših  neovisnih izvora iz Ukrajine zaprimili smo    dojmljivo pismo   Olene  Psenychne, državljanke Ukrajine,  koje je  ista uputila  javnosti, a koje vam prenosimo u cijelosti:

 

 „Svaki put kad budete govorili o velikom ruskom baletu, ispričat ću vam priču o mladoj učiteljici iz Brovara koju su u više navrata silovali pred svojim roditeljima, a potom oteli ruski zlikovci. Deseci, možda stotine silovanih ukrajinskih žena. Često pred očima djece. Oko 15-16-godišnjih djevojaka iz Borodyanke koje su pretrpjele strašno nasilje od strane Kadirovca. O tijelima pet silovanih djevojaka koje su ubijene i ostavljene na cesti. O ovoj grozoti "potrošit ćemo * hohlushek" u presretanja. Evo što ću vam reći kao odgovor o proganjanom velikom ruskom baletu.

Svaki put kad mi pričate o velikim ruskim skladateljima, ispričat ću vam priču o djevojčici pred kojom je i njezinom mlađem bratu u podrumu Mariupolja više puta umrla majka. A onda su s lešom mrtve majke djeca bila prisiljena nastaviti se skrivati ​​u podrumu od granatiranja. O dječaku iz Gostomela, pred kojim su mu ruski vojnici strijeljali oca. A onda su htjeli ubiti sina, ali je preživio. O djevojci koja je upucana direktno u lice. O klincu koji je s bakom pobjegao u čamcu. Baka se utopila. A dječak se traži već skoro mjesec dana. Evo što ću vam reći kao odgovor o proganjanim velikim ruskim skladateljima.

Svaki put kad mi pričate o velikoj ruskoj slici, pričat ću vam o miroljubivim Ukrajincima strijeljanim u leđa u četvrti Makariv. I prije nego što su uspjeli pucati, orci su im vezali ruke. Oko stotine leševa na ulicama Bucha, Irpen, Gostomel. O masovnim grobnicama u dvorištima stambenih naselja. Donedavno su masovne grobnice civila bile udobni i sigurni gradovi. Masovne grobnice. U 21. stoljeću. Evo što ću vam zauzvrat reći o velikom ruskom slikarstvu.

Svaki put kad mi pričate o velikom ruskom kazalištu, ispričat ću vam priču o ženi iz okruga Brovary, iz čije su se kuće povukli ruski pljačkaši i skidali pločice. O tenkovima i oklopnim transporterima "Druge armije svijeta", do vrha nakrcanih pljačkašima u ukrajinskim kućama. Ukradeni telefoni, tableti, televizori, perilice rublja, tepisi, nakit, boce alkohola, tave, odjeća, igračke, cipele – sve što se dogodilo ovim nakazama. Kad su stigli u Bjelorusiju, unaprijed su poslali svoj plijen u Rusiju. O tome kako su krali ukradenu robu na bjeloruskim bazarima. Evo što ću vam reći kao odgovor o progonjenom velikom ruskom kazalištu.

Svaki put kad mi pričate o velikom ruskom kinu, pričat ću vam o brutalno strijeljanim konjima u konjušnici u Kijevskoj regiji. O životinjama zoološkog vrta u Yasnogorodki, smrznutim od gladi i žeđi. O jelenjoj koži izgorjeloj nakon eksplozije. A sada maksimalno divljaštvo... O alabajima koje su ubili i pojeli ruski okupatori. Da, alabai. Da, psi. Da, pojedeno. Evo što ću vam zauzvrat reći o velikoj ruskoj kinematografiji.

Svaki put kad mi pričate o velikoj ruskoj književnosti, pričat ću vam o desecima presretnutih razgovora ruskih vojnika s njihovim majkama i suprugama. Razgovori u kojima nema ničega osim naya. Razgovori u kojima im žene naređuju da kradu u ukrajinskim domovima. Razgovori u kojima se majke smiju kada im sinovi pričaju kako njihovi rođaci siluju hohlushek. A ako se sve majke izbace iz tih razgovora, ostat će im "zdravo" i "dok". Evo što ću vam reći kao odgovor na opresivnu veliku rusku književnost.

Nema više velike ruske kulture, književnosti, kina, slikarstva, kazališta i baleta. Postoji zemlja nakaza, pljačkaša, silovatelja i ubojica. Divlji ljudi kojima nije mjesto u civiliziranom svijetu!

I dugogodišnji novi ruski disidenti u ugodnim stanovima Berlina, Londona, Larnace, Milana, Tbilisija, Astane, Beča i drugih privremenih skloništa, neka slijede rutu ruskog broda, ponosno noseći u svojim rukama veliku rusku kulturu!“