Na današnji dan, 15. veljače 1992. godine u aleksinačkim rudnicima pored Niša, otkriven je još jedan logor za zarobljene Hrvate.

Stanovnici Aleksinca i danas teško prihvaćaju (a mnogi i negiraju) podatak da je u njihovom mjestu postojao logor za zatočene hrvatske branitelje. Iz ovog specifičnom zatvoru u kojem se nisu provodila klasična ispitivanja, nego bi nakon premlaćivanja bili preraspoređivani u druge logore, od 1.500 zatočenika – neki se nikada nisu vratili, a o njegovom postojanju doznalo se od vojnika koji su tamo vozili hranu.

Otvoren nakon pada Vukovara

Logor u Aleksincu otvoren je nakon pada Vukovara. Prema izvješću US Departmenta, većina muškaraca odvedena je u različite logore diljem Srbije, a jedan od tih logora je i u Aleksincu.

Logor je, zapravo, bio smješten u vojarni u kojoj je jedan od nesretnih zatočenika nekada služio JNA:

“Sudbina se poigrala da padom Vukovara-Borova naselja budem zarobljen i deportiran u Aleksinac, u istu vojarnu-kasarnu u kojoj sam 1966. godine proveo lijepe trenutke”, prisjetio se zarobljeni hrvatski branitelj Petar Mlinarić.

Zatočenik opisao torture

“Kada smo ušli u prostoriju, natjerali su nas stotinjak da legnemo potrbuške jedan do drugoga. Tko god je prolazio od vojnih čuvara, drugih vojnika i starješina, zadao nam je udarac po leđima, nogama, glavi, kako pendrekom, tako kundakom puške, vojničkom čizmom… U toj prostoriji su nas nemilosrdno tukli i to je tako trajalo ne znam ni ja koliko. Prozivali su nas i odvodili u hodnik iz kojeg su se čuli krici od kojih se ledila krv u žilama, Kad su prozvali mene, mislio sam da će me strijeljati. Onda su započeli pljuštati udarci od čije sam se siline zanosio i zapinjao za tijela ljudi na podu…” , opisao je čudom preživjeli zatočenik koji je naknadno prevezen u Niš.

Prema izvještajima, u rudniku je bilo zatočeno nekoliko tisuća osoba iz Hrvatske i BiH, a Vukovarci su bili prisiljavani na rad.