TOLIKO JE ZADUŽIO HR NOGOMET I HAJDUK! Sigurno je zaslužio da se Poljud nazove njegovim imenom

Luka Kaliterna bio je brat jednog od osnivača Hajduka, Fabijana Kaliterne. Rođen je 13. listopada u Splitu 1893. godine. a u svom rodnom gradu je i umro 1984. godine. Cijeli život posvetio je nesebično nogometu, a svoj rad zaokružio je u prekrasnoj knjizi izdanoj 1980. godine – „Moja nogometna škola”. Njegova života priča je divna, plemenita i poučna i uistinu može služiti kao nadahnuće cijelim generacijama. On je toliko zadužio naš nogomet i Hajduk da je jedno vrijeme egzistirala ideja da se i stadion Hajduka na Poljudu nazove njegovim imenom.

Luku Kaliternu zvali su ocem baluna i ostao je jedna je od najvećih, ako ne i najveća legenda splitskog nogometnog kluba “Hajduka”. Bio je vrhunski nogometaš, vratar i trener, istinski nogometni učitelj i pedagog koji je ostavio nemjerljiv trag u “Hajdukovoj” povijesti, kao i u cijeloj povijesti našeg nogometa. Njegove misli i vizije bile su prava nogometna avangarda, a njegove trenerske metode i danas žive u vježbama ne samo hrvatskih trenera…

Kao vratar “Hajduka” bio je među vratnicama punih devet godina, od 1913. do 1922. godine, a za “Hajduk” je nastupio čak 160 puta. Slovio je kao siguran vratar koji se rijetko bacao za loptom, jer se više oslanjao na dobro postavljanje.

Čudesni samouk trener

U vrijeme igranja za Hajduka, “barba Luka” je bio i izvrstan veslač splitskog “Gusara”. S Gusarom je Kaliterna čak tri puta bio prvak Jugoslavije, a nastupio je i u osmercu reprezentacije na Europskom prvenstvu 1924. u švicarskom Zürichu.

Nakon nogometne karijere neizbrisiv trag ostavio je kao trener i pedagog. Odmah nakon završetka aktivnog igranja postao je Hajdukov trener. Bio je prvi domaći trener nakon plejade stranih, čeških trenera koji su bili u Hajduku. Utemeljio je i pravu malu nogometnu školu, odgojio na stotine igrača, a kao trener vodio je “Hajduk” u pohodu na naslov prvaka prve Jugoslavije 1927. i 1929. godine. Bio je, dakle, “Hajdukov” trener od 1923. do 1930. godine, potom je godinu dana odmarao, da bi 1931. opet preuzeo Hajduk i vodio ga do 1937. godine.

Koliko je znao raditi s igračima i pomoći im u njihovom napredovanju, svjedoči i podatak iz 1924., da je reprezentacija tadašnje Kraljevine SHS, u dvoboju protiv Čehoslovačke, imala čak desetoricu igrača Hajduka u prvoj postavi. A sve su to bili igrači koje je u Hajduku trenirao baš Luka Kaliterna.

Idemo dalje – Hajduka je Kaliterna iznova preuzeo 1948. i vodio ga do 1950. godine i čuvenog osvajanja naslova prvaka u drugoj Jugoslaviji. Osvojio je taj naslov prvaka sa svojom momčadi – bez poraza! Na kraju tog prvenstva u odlučujućoj utakmici protiv Crvene zvezde, utemeljena je i Torcida, navijačka skupina Hajduka.

Trenirao je Kaliterna potom i Rijeku kada je u njoj igrao Ćiro Blažević, te također i Split i Zadar.

Kad smo već kod Ćire Blaževića, njegove riječi o Luki Kaliterni su tople, ljudske i stručne:

“Završio sam mnoge trenerske škole, trenirao sam pod paskom mnogih velikih trenera, učio sam od brojnih stručnjaka, zamalo sam kao trener postao i svjetski prvak, te slobodno mogu reći da su postavke barba Luke Kaliterne bile i ostale pravi nogometni aksiomi. Jezik barba Luke Kaliterne bio je jednostavan i dubok, a njegove misli predstavljaju temelj nogometne igre. Svi mi koji radimo u nogometu dugujemo Luki Kaliterni mnogo toga i zato kada god uzmognem želim reći – veliko hvala barba Luki Kaliterni”.

Oni koji su pomno proučavali život i djelovanje Luke Kaliterne, reći će da je bio samouk trener. No, njega je sve u svezi nogometa zanimalo, pa je položio i tečaj za suca još 1922. godine, neposredno prije negoli će preuzeti Hajdukovu momčad. Iako strog, no nadasve pravedan, bio je veliki nogometni entuzijast koji je obožavao znanje prenositi na mlade, napose na djecu koja su tek počela učiti nogometne osnove. Bio je doslovce Hajdukova nogometna enciklopedija, a pred kraj života upriličena mu je i najveća čast prigodom napuštanja Staroga placa i prelaska kluba na moderan poljudski stadion – barba Luka Kaliterna je spustio Hajdukovu zastavu sa starih tribina da bi samo koji sat kasnije opet zavijorila na poljudskoj školjci!

Luka Kaliterna je prvi nastup za “Hajduk” ubilježio protiv Borca u Splitu 1913. godine. Bilo je 8-0 za splitske bijele. Uz njega su tada zaigrali još Gazdić, Šitić, Dujmović, Prokeš, Tagliafero, Righi, Borovčić, Kurir, Pilić, Hochmann i Machiedo. Potom je branio još 159 utakmica za Hajduk, a kao vratar već se odlikovao odličnim smislom za promatranje igre i donošenje pravih zaključaka.

Kao trener specijalizirao se za stvaranje igrača, pa je u “Hajduku” odgojio cijeli niz vrhunskih nogometaša, poput braće Poduje, Šimu i Valjka, Rodina, braću Mirka i Antu Bonačića, Benčića, Otmara i Renza Gazzarija, Deškovića, Mikačića, Lemešića, Kragića i na koncu braću Jozu i Franu Matošića.

Mnoge vježbe na treninzima koje je Luka Kaliterna osmislio i danas se prakticiraju u cijelom svijetu, pa i u vrhunskim klubovima poput Bayerna, Manchester Uniteda, Reala, Barcelone i Flamenga. Jedna od vježbi koju je izmislio Kaliterna je i gađanje zida na kojem je nacrtan gol, a kutovi gola označeni su najvećim brojkama, dočim je sredina označena najmanjim brojem. Igrač koji u seriji pogodi najveći broj je – pobjednik!

Kasniji Hajduko” trener, Stanko Poklepović volio je reći da je Luka Kaliterna izmislio “tika-taku”, a ne Barcelona:

“Pod njegovim vodstvom sve su momčadi igrale lijep i učinkovit nogomet. Njegov je postulat u igri bio – jednom takni, drugom makni. Pa, tako danas igra Barcelona!”.

Kao prvi, najstariji i najzaslužniji nogometni učitelj u Hrvata, s više od 65 godina radnoga staža, Luka Kaliterna, zajedno s imenom svojeg starijeg brata Fabijana Kaliterne, još jednog od utemeljitelja Hajduka, davno je već ušao u povijest ne samo splitskog, nego i hrvatskog nogometnog športa.

Ipak, najveća ljubav mu je bila rad s najmlađim igračima, početnicima. U njegovoj izjavi o radu s početnicima sve se može iščitati: “Ako igrač u najmlađim danima na savlada nogometnu abecedu, cijelog će života mucati”.

Njegova mnoge izjave i danas su antologijske. Jednom je kao vratar primio deset pogodaka u prijateljskoj utakmici protiv Slavije iz Praga. Dugo je šutio u svlačionici nakon utakmice. Kasnije je izjavio:

“Tek sam tada shvatio osnove nogometa, baluna kako ga mi u Splitu zovemo. A bit nogometa je da ne igra onaj koji ima loptu, nego onaj koji je nema”.

I danas mnogi treneri, sportski novinari i nogometni entuzijasti vole recitirati osnovne nogometne postulate barba Luke Kaliterne. Vole tako reći: “Igra daje gol, a ne igrač”. O ponašanju igrača stoji tvrdnja da igrač “mora sve vidjeti, a ništa ne gledati”.

Priznajte, koliko puta ste čuli od nekog trenera da tvrdi – “Tko nema širinu, nema ni dubinu”. Sve su to uzrečice Luke Kaliterne koji je jednostavnim rječnikom otkrivao i učio mlade tajnama nogometne igre.

A pročitajte i rečenicu u kojoj je Kaliterna opisao najdublju ideju nogometne igre: “Igra onaj igrač koji nema balun, a osnova nogometne igre je precizno dodavanje suigraču, i to po mogućnosti iz prve”. Kakva Barcelonina “tika-taka”, o “tika-taki” je još davno prije razmišljao i radio na njoj upravo naš Luka Kaliterna!

Još bolja je ova njegova misao: “Nogomet je u prvom redu kolektivna igra. U njoj nema mjesta egoistima. Tko igra za sebe, taj igra za protivnika. Svaka lopta mora na sebi nositi određenu adresu. A osnovni princip u igri je da se igra u dubinu”.

Luka Kaliterna nositelj je najvećih Hajdukovih priznanja – Zlatne značke s briljantom i Zlatne kapetanske trake. Dobitnik je Nagrade grada Splita za životno djelo, a 1979. godine nagrađen je Trofejem podmlatka Hrvatskog nogometnog saveza. Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa, a jedna od ulica na njegovim rodnim Bačvicama, u spomen na njega i brata mu Fabijana, nosi naziv – Ulica baće Kaliterne.

Luka Kaliterna preminuo je u Splitu 25. veljače 1984. godine i sahranjen je na groblju Lovrinac.

Misli Luke Kaliterne o nogometu:

* Golove daje igra, a ne igrač.
* Ne igra oni koji ima, nego oni koji nima balun.
* U igri sve vidi, a ništa ne gledaj!
* Ne zovi balun naglas, jer te i protivnik čuje!
* Ne gledaj di ćeš dat balun, jer isto ka da si mu telefonira, evo ti šaljen balun.
* Krila uz štriku, igrajte po vaju i ne karajte se!
* Kad pucaš, gledaj u branku, a ne u balun, jer kad kamenom oćeš pogodit ponistru, onda ne gledaš u kamen.
* Momčad bez krila nije momčad, isto ka šta orao bez krila nije orao. Nego kokoš.
* Uvik igra niski balun, a visoki je nužda.
* Šta toliko držiš balun, prigledaješ ga ka carinik, brzo ga daj drugome!
* Kad je balun u nas, biž ča od svakoga, a kad je u njih, drž prvoga do sebe (kad otmeš loptu, bježi od svojih i od njihovih, da bi bio slobodan igrač, kome se može dodat, a kad izgubiš balun, preuzmi najbližeg protivnika).
* Momčad je ka lumbrela, kad je balun naš, otvara se, a kad je u njih, skuplja se.
* Šta ću igrače vodit na Marjan, nisan ja šumar.
* Zašto vratare vode trkat na Marjan, pari da oni trčedu isprid branke.
* Ko nema širinu, nema ni dubinu.
* Duga lopta je korisnija, ali mora biti duga koliko je sigurna.
* Jednom takni, drugom makni!
* Uvik učini fintu, lažni potez!
* On tebi fintu, ti njemu kontra fintu, i igrač bez baluna može varat.
* Uvik u prazan prostor, daj u prostor, a ne u noge!
* Ako svome nosiš balun ka kamarijer/konobar, onda mu sa sobom donosiš i još jednoga protivnika.