Žali što se pravimo kao da se nije ništa dogodilo, dok uredno idemo na komemoracije u Škrabrnju, u Vukovar i u Dalj. “Na svim tim mjestima zaboravljamo reći tko je to učinio, tko je popljačkao, tko je spalio, tko je poklao”, završno nas je uputila Ruža Tomašić na temeljni problem politike, koja izbjegava upotrijebiti termin velikosrpske agresije.

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac sazvao je konferenciju za medije zbog izjave kojom je Hrvatsku usporedio s NDH. Zbog te se izjave u javnosti već danima nižu reakcije i osude. Ispriku od Pupovca dobili nismo, a kako zasad stvari stoje, možemo zaključiti: Pupovac će i dalje biti dio vladajuće koalicije.

Za naš portal kontaktirali smo Ružu Tomašić, predsjednicu Hrvatske konzervativne stranke i zastupnicu u Europskome parlamentu te je pitali kako ona ocjenjuje ovaj Pupovčev istup u javnosti, s obzirom na to da nismo dobili nijednu naznaku kajanja zbog izgovorenog.  “Dobila sam sljedeći dojam: ‘Ja sam žrtva, vi Hrvati imate toliko toga na savjesti i vi biste trebali slušati ono što vam ja kažem i ono što ja kažem to je jedina istina’”, prelomila je naša zastupnica u Europskome parlamentu.

“Druga stvar, zaboravlja da su Srbi – četnici, izjednačeni s partizanima. Zaboravlja da su srbočetnici napali Hrvatsku i da to nije bilo tako davno i da se mi toga svega sjećamo. Zaboravlja isto napomenuti koliko se ljudi tuži kako manastir Krka ima najveće četnikovanje i to smo čuli od bezbroj ljudi koji tamo žive, zaboravlja da u kafićima koji drže, Srbi nose sliku Draže Mihajlovića, pjevaju se četničke pjesme, ali ne obične četničke pjesme, nego one o napadima na Hrvatsku da će Srbija opet biti velika”, spominje Ruža Tomašić, ono na što su se požalili Hrvati iz Knina, nakon što se svita novinara okupila  u Uzdolju i ‘podigla priču’ oko nasilja nad Borisom Petkom.

Tomašić poručuje Pupovcu kako zna da on zaboravlja ili želi zaboraviti ili želi da mi zaboravljamo. “On je sebe htio prikazati žrtvom. Poruka njemu je da se toliko ne trudi, možda će biti bolje i za nas i za Srbe koji tu žive”, smatra Tomašić. Naša sugovornica uočila je političku taktiku predsjednika SDSS-a: “Kad vi gledate njegov rad, on uvijek izjavi nešto uvredljivo pa čeka reakcije s hrvatske strane, onda slijedi odgovor na tu reakciju u kojoj se on prikazuje kao žrtva”. Pitali smo Tomašić, nije li to neki oblik pasivne agresije koju provodi nad hrvatskom javnošću, na što nam Tomašić kaže: ” On je faktor nestabilnosti u Hrvatskoj, Milorad Pupovac i SDSS. Iako tvrdi da radi na pomirenju Hrvata, moja poruka prema njemu je da radi manje, jer će biti puno više mira između Srba i Hrvata u Hrvatskoj.”

Pozvala je i branitelje srpske nacionalnosti koji su sudjelovali u obrani hrvatske domovine kao i hrvatski narod u cjelini: “Zašto dopuštamo da nam jedan takav stvara krivnju? Ako želimo doista živjeti i ići dalje, ne moramo svako malo poticati mržnju. Ovo što se događalo kad su svi lijevi mediji poskočili na ono što se dogodilo u Uzdolju, vidjeli smo da kasnije nije bilo baš tako kao što su objavili. Idemo vidjeti tko podiže mržnju, tko podiže tenzije?”, nastavlja Tomašić.

Srpska nacionalna manjina Ustavom ima zagarantiranog predstavnika u Hrvatskome saboru, kao i sve druge manjine u našoj zemlji, što naš parlament čini jedinstvenim u regiji i u svijetu. Većina država naime, nema predstavnike nacionalnih manjina u parlamentima. Tomašić bez imalo zadrške progovara kako Pupovac svoje mjesto u Saboru nije zaslužio te nam slikovito objašnjava kako je to bilo dok je ona boravila u Kanadi. “Mi smo Hrvati bili tamo manjina. Imali smo svoju školu koju smo plaćali, u svoje slobodno vrijeme smo vodili djecu da idu na vjeronauk, uče hrvatski jezik. Imali smo svoj Hrvatski kulturni centar, kojem je Kanada pomogla da se sagradi, ali mi smo u sve drugo vrijeme bili Kanađani. Dakle, ja ako imam kanadsku putovnicu, ja živim tamo i ja sam Kanađanka, a privatno kad ja dođem doma i pričam kući hrvatski, ja sam Hrvatica. I nikad mi ne bi palo na pamet napadati državu u kojoj živim”, zaključila je Tomašić uz znakovitu poruku Miloradu Pupovcu.

Našoj je sugovornici žao što je vlast, kako kaže “dodvornička i što ne zna lupiti šakom o stol te reći da je prije dvadeset godina bio rat”. Žali što se pravimo kao da se nije ništa dogodilo, dok uredno idemo na komemoracije u Škrabrnju, u Vukovar i u Dalj. “Na svim tim mjestima zaboravljamo reći tko je to učinio, tko je popljačkao, tko je spalio, tko je poklao”, završno nas je uputila Ruža Tomašić na temeljni problem politike, koja izbjegava upotrijebiti termin velikosrpske agresije.