Tri otrovne laži Milorada Pupovca

Iako obično on govori o drugima, neizbježno je nekako ovih dana reći ponešto i o Miloradu Pupovcu, najosjetljivijem zastupniku u Hrvatskom saboru. Povod je, dakako, njegova dijagnoza suvremene Hrvatske u razgovoru za Radio Sarajevo. Dugogodišnji saborski zastupnik srpske manjine i koalicijski partner Plenkovićeve Vlade ustvrdio je da Hrvatska postaje faktor nestabilnosti na prostorima bivše Jugoslavije te da: pokušava rehabilitirati ustaški pokret i ustanoviti ga u novom europskom kontekstu.

U tome značajnu ulogu imaju pojedini članovi episkopata lokalne Katoličke crkve i klera općenito, pojedine veteranske organizacije, pojedine političke stranke i nevladine organizacije koje su nastale uz tijesnu povezanost s episkopatom lokalne Katoličke crkve i nacionalne Katoličke crkve i političkih stranaka koje su s njima povezane kao njihovo političko krilo.

Ukratko, koalicijski partner aktualne hrvatske Vlade usporedio je današnju Hrvatsku s NDH, izabravši za mjesto objave Sarajevo, koje je posljednjih mjeseci uz Beograd i Banju Luku najaktivnije središte za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske i za pokušaje destabilizacije. I uz to se još propagandističkim blatom iz arsenala velikosrpske politike i Srpske pravoslavne crkve nabacio na Katoličku crkvu u Hrvatskoj.

Bila je to "točka na i" u tjednu u kojem se dogodila serija prikazanja Hrvatske kao ksenofobne neoustaške države. Dogodila su se dva uistinu ružna napada na Srbe na kninskom području, čije bi uhićene počinitelje svakako trebalo primjereno institucionalno kazniti. No još je važnije identificirati i sankcionirati organizatore i rasvijetliti njihove motive. Nadam se da ćemo to dočekati.

Dogodio se navodni napad iz nacionalne mržnje u Viškovu u Rijeci, na bivše "vojno lice" u bivšoj JNA, aktualnog umirovljenika, srpskog povratnika, a istovremeno i ponosnog člana HDZ-a Dobrivoja Arsića, koji sve više podsjeća na "labradorski" rukopis. Na to je Milorad Pupovac zakucao NDH etiketu suvremenoj Hrvatskoj preko sarajevskog radija. Bio je to jedan od najotrovnijih udaraca Milorada Pupovca hrvatskoj državi otkad se javno bavi politikom. I podsjetio me je na druga dva njegova difamacijska udarca slične otrovne snage.

Velikosrpska kuhinja

Tada mladi sveučilišni profesor Milorad Pupovac, koji je u Zagrebu ubačen u međunarodni mirovni proces kao urbani srpski mirotvorac, koji je odolio zovu velikosrpske "Krajine", u veljači 1992. godine optužio je Katoličku crkvu u Hrvatskoj za pokrštavanje 11.000 srpske djece. Dakako, bila je to potpuna laž iz velikosrpske propagandističke kuhinje.

Ali laž koja je snažno odjeknula. Da je otišao u Martićeve snajperiste ili tobdžije, nikada ne bi mogao nanijeti takvu štetu. Bio je to trenutak kada se od EU tek priznata hrvatska država trebala kvalificirati za priznanje SAD-a, kada su se UN-ove mirovne snage razmještale prema Vanceovu mirovnom planu, tako da štite i čuvaju velikosrpske okupacijske stečevine u Hrvatskoj, a u srpsku vojsku konvertirana JNA pripremala se uzeti cijelu BIH.

Drugu otrovnu laž Milorad Pupovac je ponavljao u kontinuitetu nakon uhićenja generala Gotovine, kad se počelo pripremati haaško suđenje za "Oluju". A to je ona o likvidaciji 400 nevinih srpskih civila, razorenih 3000 objekata i 200.000 protjeranih Srba, pripremljena u kuhinjama srpskih obavještajnih službi i servirana haaškom tužiteljstvu kao temelj za optužnicu oslobodilačke operacije "Oluja" kao udruženog zločinačkog pothvata hrvatskog državnog i vojnog vrha. Milorad Pupovac dotad je za sebe već osigurao politički monopol na predstavljanje srpske manjine u Hrvatskoj. I napokon je ovih dana zadao i ovaj posljednji otrovni udarac, o Hrvatskoj kao izvoru regionalne nestabilnosti i suvremenoj inačici NDH.

Što te tri Pupovčeve laži razlikuje od njegova uobičajenog političkog djelovanja? Precizno odabrani sadržaj i tajming za nanošenje maksimalne političke štete. Iznimna otvorenost u iznošenju lažnih optužbi za političara koji je izgradio svoj političko-financijski imperij na trgovini i vještom žongliranju s poluistinama, održavajući hrvatsko-srpske odnose na razini tinjajućeg sukoba. I treće, hrabro je usred Zagreba izgovoriti takve laži, ako je država zaista već tridesetak godina onakva kakvom je oslikava Pupovac.

Jer, dosad nam se prikazivao kao plašljivi, hiperosjetljivi političar, često na rubu suza, koji je ne tako davno od kriške limuna i jednog friganog gavunčića napravio slučaj atentata na sebe. I to ne na sebe kao političara, nego na sebe kao manjinu. Nije uobičajeno da tako plaha osoba, uz to i član vladajuće koalicije, zadaje ovako otrovne udarce.

To bi trebalo biti pitanje za Andreja Plenkovića: otkud dolazi taj ciljani opaki otrov koalicijskog partnera? Za koju ekipu partner zapravo igra? Pitanje se osobito nameće nakon što navodni napad na bivše vojno lice i srpskog povratnika Dobrivoja Arsića u Viškovu sve više sliči na inscenaciju s obavještajnim rukopisom. No, odgovor izgleda ni ovaj put nećemo dobiti. Čim je Pupovac ušutio, našavši se u nelagodi, DORH je iz ladice izvukao masu optužnica za Agrokor. A možda i bivši ministar Lovro otkrije i drugog živopisnog djeda…